Criminal compensation claim dismissed; prison overcrowding not a violation due to adequate daytime activities and space.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the petitioner's appeal against a lower court ruling denying compensation for alleged prison overcrowding. The petitioner argued that insufficient cell space violated human rights, while the state contended that open corridors and daily activities compensated for the lack of space. The court held that the petitioner's suffering was not caused by the space shortage because adequate daytime freedom and amenities were provided, thus rejecting the claim for damages.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; The court found that prison overcrowding does not constitute a violation of human dignity or Article 3 of the Convention if the inmate is provided with sufficient daytime freedom, recreational activities, and hygiene facilities to compensate for limited sleeping space.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 692/14-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. Č. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik H. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske zastupane po ODO u Varaždinu, Građansko-upravni odjel radi naknade štete odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž- 2466/13-2 od 11. prosinca 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj P-1038/11-55 od 25. listopada 2012., u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2018.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja F. Č. iz Z., (sada na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u L.), koji glasi:
"Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ – Ministarstvu pravosuđa da isplati tužitelju F. Č. iz Z., iznos od 210.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."
II/ Nalaže se tužitelju F. Č. da naknadi parnični trošak tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ u iznosu od 15.000,00 kn (petnaesttisuća kuna) u roku od 15 dana.“
Drugostupanjskom odlukom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija tužitelja je neosnovana.
Sukladno odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:
1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;
2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;
3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.
U ovom predmetu revizija je dopuštena prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, stoga revizija nije gledana kao izvanredna revizija sukladno odredbi čl. 382. st. 2. ZPP.
Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
Sporna je u revizijskom stadiju postupka pravilna primjena odredaba čl. 74. Zakona o izvršenju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11 i 56/13 - dalje: ZIKZ), odnosno čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija), a s tim u vezi je sporna ocjena o postojanju pretpostavki odgovornosti tužene za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti do koje je, prema stavu tužitelja, došlo zbog neadekvatnih uvjeta smještaja tužitelja u zatvoru tijekom izdržavanja kazne zatvora, čime je povrijeđeno njegovo dostojanstvo.
U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:
- tužitelj se nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici L. u vremenskom razdoblju od 15. siječnja 2007., dok ovim postupkom potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti nastale nakon 3. svibnja 2008.,
- u predmetnom razdoblju od 3. svibnja 2008. pa nadalje, osim vremena od 26. svibnja 2009. do 2. srpnja 2009. u kojem je liječen u bolnici u Z., tužitelj je boravio na ... odjelu, soba broj ..., površine 9,43 m2 i 27,63 m3, sa još tri zatvorenika, dakle u prostoriji koja ne zadovoljava propisani standard u pogledu veličine zatvoreničke sobe prema čl. 74. st. 3. ZIKZ prema kojoj odredbi spavaonica mora ima 4 m2 i 10 m3 prostora za svakog zatvorenika;
- ostali uvjeti boravka u zatvoreničkoj sobi odnosno ustanovi bili su povoljni (suh, grijani prostor, pristup prirodnog i umjetnog svjetla, mogućnost zadovoljavanja higijenskih potreba, sredstva za održavanje i čišćenje pristupačna, zdravstvena zaštita dostupna);
- tužitelj je cijelo vrijeme boravka u Kaznionici u L. pa i u utuženom razdoblju od 3. svibnja 2008. nadalje bio radno angažiran prvotno radeći u olovkarni, a kasnije u kotlovnici zbog čega je i smješten na radni odjel u kojem je u sklopu predmetnih soba odvojen WC sa hladnom vodom;
- dnevni raspored Kaznionice tužitelju omogućava da u sobi u kojoj je smješten boravi samo u vrijeme predviđenom za spavanje od 23h (ev. 24h) do 6h,
- osuđenici A. Š. i D. K. s kojima je tužitelj bio smješten osuđeni na iste kazne zatvora kao i tužitelj dok su ostali osuđenici bili u pravilu srednje ili starije životne dobi, osuđeni na kazne zatvora do najviše 12 godina kod kojih nije zabilježeno nikakvo agresivno ponašanje, a niti je evidentirano da bi tužitelj zbog nesuglasica tražio smještaj u drugu sobu kojim zahtjevima se u pravilu udovoljava;
- tužitelj je svojim iskazom opovrgao navode iz tužbe da je neselektivno smješten sa drugim osuđenicima navodeći da mu odgovara što su osuđenici koji su smješteni s njim u sobi njegovih godina, a da je i sam pušač;
- tužitelj se nije žalio na smještaj niti na smještajne uvjete niti se odgovornim osobama obraćao sa bilo kakvim prigovorima u svezi prehrane ili higijene;
- zatvorenici imaju pristup pitkoj vodi i sanitarnom čvoru 24 sata na dan pri čemu su sanitarni čvorovi u cijelosti odvojeni od ostatka sobe zidom i vratima čime im je osigurana intima, dok na odjelu zatvorenici imaju na raspolaganju četiri tuša sa toplom vodom koji su im dostupni cijelog dana s mogućnošću višestruke uporabe tijekom dana;
- tužitelj je imao mogućnosti baviti se sportskim aktivnostima i ostalim slobodnim aktivnostima organiziranim u Kaznionici od kojih je po svom slobodnom izboru bio uključen u vrtlarsku i novinarsku sekciju i izdavao članke u zatvorskom listu, koristio je sobu s kompjutorima, čitaonicu i knjižnicu te pohađao kompjutorski tečaj (tri mjeseca) dok za ostale aktivnosti nije pokazivao interes;
- tužitelj je za vrijeme boravka u Kaznionici bio odgovarajuće zdravstveno zbrinut u pogledu fizičkih bolesti koje su bile prisutne i prije dolaska u Kaznionicu ali i psihičkih (depresija) zbog kojih mu je psihijatar propisao i odgovarajuće tablete koje prema vlastitom odabiru nije želio trošiti već je sredstvo opuštanja pronašao u radu u kotlovnici te radu u vrtlarskoj sekciji;
- zatvorenicima pa tako i tužitelju omogućene su posjete od strane obitelji, dva puta mjesečno i praznikom po 1,5 sat;
- utvrđeni dnevni raspored i rad u smjenama omogućavao je tužitelju izbivati iz spavaonice sve do 23,00 sata odnosno do 24,00 sati petkom, subotom, dan uoči blagdana ili neradnog dana ili boravak u spavaonici sa jednim ili dva osuđenika.
Temeljem prednjih utvrđenja sud drugog stupnja je potvrdio presudu prvostupanjskog suda, ocijenivši da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) u vezi s čl. 19. ZOO, za naknadu neimovinske štete. Sudovi su zaključili da je ograničenost prostora u spavaonici tužitelju bila nadoknađena slobodom kretanja koju je uživao tijekom dana boravkom u radionici, mogućnošću boravka u ostalim prostorijama kaznionice i boravkom na svježem zraku, pa konkretni uvjeti boravka tužitelja u Kaznionici u L. u utuženom razdoblju ne ukazuju da je tužitelj bio podvrgnut trpljenju ili poniženju takvog intenziteta koji prelazi neizbježnu razinu trpljenja ili poniženja koje je povezano s danim oblikom legitimnog lišenja slobode, pa tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete.
Takvim odlučivanjem o tužbenom zahtjevu nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.
Revizijski sud u donošenju odluke o podnesenoj reviziji polazi od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.
U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava i to odredbe čl. 1100. ZOO u svezi sa odredbom čl. 74. ZIKZ ovaj sud je ocijenio pravilnom odluku nižestupanjskih sudova kada su odbili kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
Odredba čl. 74. ZIKZ propisuje:
„1. Smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama.
2. Zatvorenika se u pravilu smješta u zasebnu prostoriju. Zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Svakom se zatvoreniku osigurava zasebna postelja. Slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak.
3. Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora.
4. Svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid.
5. Kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele.
6. Pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.“
Nesporno je da je u postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno da u razdoblju tužiteljevog boravka u Kaznionici u L. nisu bili zadovoljeni propisani standardi spavaonice, i to odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ-a, prema kojoj spavaonica mora imati 4 m2 i 10 m3 prostora za svakog zatvorenika. Međutim također je utvrđeno da je postupajući sukladno Preporuci R99 (22) Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, i to dužnosti koju ta Preporuka propisuje državama u čijem se zatvorskom sustavu prenapučenost ne može izbjeći, da takvo stanje nadoknadi zatvorenicima povećanom pozornošću i skrbi koja se pridaje veličini prostora za smještaj, higijeni, sanitarnim uvjetima, kvaliteti prehrane, zaštiti zdravlja i mogućnosti tjelovježbe i rekreacije, poduzela niz mjera koje se odnose na navedene upute - poboljšanje prehrane, higijene i sanitarnih uređaja, na radnom odjelu su sobe cijeli dan otvorene te osuđenici mogu nesmetano hodati hodnikom, iz sobe u sobu, tv sobu, vikendom borave na zraku 3 sata, radnim danom oko 2 sata i 15 minuta.
Nadalje iz postupka proizlazi da je tužitelju bilo omogućeno da tijekom radnog dana bude na poslu neprekidno osam sati, da tijekom cijelog dana sobe budu otvorene tako da je tužitelj mogao boraviti u svim raspoloživim prostorijama (TV sali, hodnicima, drugim sobama, čitaonici, sobi s kompjuterima, tuširaonama), mogao se baviti sportom i drugim aktivnostima, 24 sata dnevno mu je bila pitka voda i sanitarni čvor. Potrebno je navesti da i Europski sud za ljudska prava (ESLJP) u svojim odlukama polazi od toga da se ne može definitivno utvrditi određeni broj kvadrata koji treba biti dodijeljen zatvoreniku kako bi bio u skladu s Konvencijom, već je dužnost suda da uzme u obzir sve relevantne okolnosti određenog predmeta prilikom procjene na temelju čl. 3. Konvencije. Pri tom je ESLJP naglasio da se ocjena o tome je li došlo do povrede čl. 3. Konvencije ne može svesti na numerički proračun kvadratnih metara dodijeljenih zatvoreniku, već je potreban sveobuhvatni pristup uvjetima boravka u zatvoru u svakom pojedinačnom slučaju (tako Muršić protiv Hrvatske [Vv] (br. 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.). Ako je zatvorenik u nekom razdoblju na raspolaganju imao manje od 3 m[2] smatra se da postoji čvrsta pretpostavka povrede čl. 3. Konvencije. Međutim, taj manjak prostora može biti nadoknađen na drugi način (većom kvalitetom ostalih sadržaja ustanove u kojoj je zatvorenik smješten, mogućnošću provođenja vremena izvan ćelije odnosno raznim aktivnostima) time da je obično tu čvrstu pretpostavku moguće oboriti ako su kumulativno ispunjeni uvjeti koje navodi Sud, a teret dokaza da je taj manjak prostora bio nadoknađen na drugi način je na državi.
Stoga je pravilna ocjena sudova prvog i drugog stupnja da tužitelj nije mogao trpjeti duševne bolove zbog nedostatka propisanog prostora, te da sama činjenica nezadovoljavajućeg prostora spavaonice ne predstavlja niti oblik poniženja niti nečovječnog postupanja od strane tuženice prema tužitelju kao zatvoreniku kojim bi bilo povrijeđeno njegovo dostojanstvo odnosno pravo osobnosti jer je opisanim omogućavanjem slobode kretanja tijekom dana tužitelju nadoknađena ograničenost prostora u spavaonici, sve sukladno Preporuci R99 (22) Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.
U kontekstu izloženog nije se ostvario istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te je stoga trebalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 20. lipnja 2018.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.