Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-15/2010-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible for lacking specific legal reasons under Article 382 of the Civil Procedure Act.

Case Number Rev-x-15/2010-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision as inadmissible under Article 382 of the Civil Procedure Act. The appellant argued that ownership transfer requires registration and cited general case law, but failed to identify specific conflicting decisions from the Supreme Court. The court ruled that vague references to general legal principles or outdated laws do not satisfy the requirement for specific reasons necessary to ensure uniform application of the law.

Legislator headnote

AI generated

Article 382 of the Civil Procedure Act; A revision is inadmissible if it lacks specific reasons demonstrating why a particular legal issue is crucial for ensuring uniform application of the law, as general assertions or references to outdated statutes are insufficient.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Act admissibility of revision uniform application of law specific legal reasons ownership transfer registration

Cited Legislation

AI generated
Article 382 of the Civil Procedure Act
Article 385 of the Civil Procedure Act
Article 392 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev-x 15/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari I-tužitelja D. A. pok. S. iz Z., i II-tužitelja N. A. pok. N., kao nasljednika N. A. pok. S., iz Z., obojica zastupani po punomoćniku N. M., odvjetniku u O., protiv I-tuženika J. A. pok. S. iz S., kojeg zastupa punomoćnik V. Lj., odvjetnik u S., i II-tuženice A. M. ž. S. iz S. - V., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o reviziji tuženika J. A. protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1235/07 od 28. rujna 2009., kojom je potvrđena presuda i presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Omišu poslovni broj P-166/06 od 24. travnja 2006., 26. veljače 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija I-tuženika J. A. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i presudom na temelju priznanja odlučeno je:

„U cijelosti se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„I Utvrđuje se naprama tuženiku ad 1/ J. A. pok. S., da je tužitelj ad 1/ D. A. pok. S. isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 344/40 (kat. čest. 911/3) k.o. R., a da je tužitelj ad 2/ N. A. pok. N. isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 344/10 (kat. čest. 911/2) k.o. R., pa je dužan tuženik ad 1/ to priznati i trpjeti da se u zemljišnim knjigama suda za k.o. R. temeljem ove presude tužitelju ad 1/ D. A. pok. S. upiše kao isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 344/40 (kat. čest 911/3), a tužitelj ad 2/ N. A. pok. N. kao isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 944/10 (kat. čest 911/2) k.o. R., uz istovremeni izbris prava vlasništva navedenih nekretnina s imena i vlasništva tuženika ad 1/.

II Utvrđuje se naprama tuženicima postojanje prava stvarne služnosti kolskog i pješačkog prolaza u širini od 3,00 m, a preko nekretnine označene kao čest. zem. 344/63 (kat. čest. 910) i preko nekretnine označene kao čest. zem. 344/42 (kat. čest. 911/1), k.o. R., a u korist nekretnina označenik kao čest. zem. 344/10 (kat. čest. 911/2) i čest. zem. 344/40 (kat. čest. 911/3) k.o. R., i to baš preko nekretnine označene kao čest. zem. 344/63 (kat. čest. 910), pravcem i oblikom prikazanom u liku osjenčanom zelenom bojom na skici lica mjesta i označeno slovima „G-H-I-J“, izrađene od N. K., dipl. ing. geodezije s nadnevkom „U Ruskamenu, 02.12.2005.“, i preko nekretnine označene kao čest. zem. 344/42 (kat. čest. 911/1) k.o. R., s pravcem i oblikom prikazanom u liku osjenčanom crvenom bojom na Skici lica mjesta i označenom slovima „A-G“, izrađene od N. K., dipl. ing. geodezije s nadnevkom „U Ruskamenu, 02.12.2005.“

Skica lica mjesta izrađena od N. K., dipl. ing. geodezije s nadnevkom „U Ruskamenu, 02.12.2005.“, sastavni je dio izreke ove presude.

III Dužni su tuženici trpjeti da se u zemljišnim knjigama suda za k.o. R. upiše pravo služnosti kolskog i pješačkog prolaza preko nekretnina označenik kao čest. zem. 344/63 (kat. čest 910) i čest. zem 344/42 (kat. čest 911/1) k.o. R. kao poslužnih dobara, a u korist nekretnina označenih kao čest. zem. 344/10 (kat. čest 911/2) i čest. zem. 344/40 (kat. čest. 911/3) k.o. R., kao povlasnih dobara i to upravo na način kako je to određeno točkom II izreke ove presude.

IV Dužni su tuženici trpjeti da tužitelji o svom trošku izvedu kolski i pješački prolaz i to pravcem i oblikom kako je to i određeno u točkama II i III izreke ove presude.

V Dužan je tuženik ad 1/ naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 11.908,00 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv te drugostupanjske presude I-tuženik J. A. je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 123/08 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelji su osporili dopuštenost revizije ističući da tuženik, osim pozivanja na materijalnopravna pitanja, u reviziji ničim ne potkrepljuje daljnje uvjete koji bi morali biti ispunjeni za dopuštenost revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlažu odbaciti reviziju tuženika kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema st. 1. tog članka (tzv. redovna revizija) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, kako se to primjerice navodi u toč. 1.-4. čl. 382. st. 2. ZPP. Prema izričitoj odredbi st. 3. istog članka, u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, iz sadržaja navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i sa time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavaka za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Revident u reviziji kao pravno pitanje navodi sljedeće: kada se smatra da je nekretnina predana u posjed, odnosno da li je i kada izvršena prav(n)a predaja nekretnina, te kada i na koji način se stječe pravo vlasništva besteretnim pravnim poslom?

Prvi dio navedenog pitanja koje se odnosi na predaju nekretnine u posjed nije pravno, već zapravo činjenično pitanje zbog kojeg izvanredna revizija nije dopuštena, budući da iz tog razloga nije dopuštena ni redovna revizija (arg. iz čl. 385. ZPP).

Glede drugog postavljenog pitanja revident u navedenom pravcu ističe da se pravo vlasništva nekretnine pravnim poslom stječe upisom u zemljišnu knjigu te navodi da je „Ovakav stav zauzet u čitavom nizu odluka kako Županijskog suda u Splitu, tako i Vrhovnog suda RH“, iz čega se može razabrati da upućuje na pretpostavku iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP - da je riječ o pitanju o kojem je revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Međutim, ovako općenito navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da bi se neko pravno pitanje trebalo u konkretnom predmetu smatrati važnim u smislu čl. 382. st. 3. ZPP nisu dovoljni za dopuštenost revizije, jer zbog nedovoljne određenosti revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti je li ispunjena pretpostavka za dopuštenost revizije u tom smislu. Naime, da bi ti razlozi bili dovoljno određeni bilo je potrebno u reviziji konkretno navesti odluke revizijskog suda u kojima je zauzeto pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda iz pobijane presude - a što revident u konkretnom slučaju nije učinio. Pritom valja naglasiti da je o navedenom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske doista zauzeo shvaćanje na koje ukazuje revident, no riječ je o stajalištu donesenom u primjeni ranijeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (ZOVO) i sada važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZVDSP), dok je pobijana drugostupanjska odluka zasnovana (obzirom da je sporni darovni ugovor sklopljen 24. srpnja 1973.) na primjeni pravnih pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika - OGZ (koja je sudska praksa tumačila tako da se vlasništvo nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige već i faktičnim izvršenjem pravnog posla), pa utoliko pozivanje revidenta na sudsku praksu u primjeni ZOVO i ZVDSP nije od značaja.

Prema tome, predmetna revizija ne sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra neko pravno pitanje važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa nije dopuštena.

Zbog toga je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 26. veljače 2010.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.