Rev-2294/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2294/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L.V.Š. iz Z., zastupane po punomoćniku R.Č., odvjetniku iz Z., protiv tuženika M.Š. iz Z., zastupanog po punomoćniku J.M., odvjetnici iz Z., radi utvrdjenja zajedničke imovine, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 19. III. 1991. godine br. Gž-114/91, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. X. 1990. godine br. P-2820/89, u sjednici održanoj dana 25. studenog 1992. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice se prihvaća, ukidaju se obje nižestepene presude i predmet vraća Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno sudjenje pred izmijenjeno vijeće.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Zagrebu odbijena je žalba tužiteljice i potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrdjenje da je "tužiteljica suvlasnica u 1/2 jedne četvrtine idealnog dijela nekretnina odnosno u 1/8 dijela cjelokupnih nekretnina upisanih u z.k.ul. br. 1923 k.o. grad Z. k.č. br. 988/3, što u naravi predstavlja 1/2 trosobnog konfornog stana na I. katu zgrade u Z., te korisnik trajnog prava korištenja na ovoj čestici koja ima površinu od 702 čhv, pa je tuženik obvezan da to trpi uz naknadu troškova parničnog postupka".

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje pred izmijenjeno vijeće.

Rev 2294/91

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženiku i nadležnom javnom tužitelju, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija je osnovana.

Pravni je osnov na kojem tužiteljica temelji tužbeni zahtjev o svom pravu suvlasništva na predmetnoj nekretnini zajedničko stečenje te nekretnine u vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, konkretizirajući to odredjenim činjenicama za takav pravni osnov: trajanje bračne zajednice od vremena zaključenja braka stranaka 10. VIII. 1968. godine (a prije toga vanbračnost sa zajedničkim stanovanjem u stanu na ….. u Z. ), te njezina radnog doprinosa - honorarnog zaposlenja od 1973. godine pa nadalje do stalnog zaposlenja u 1978. godini), odgojem i čuvanjem djeteta rodjenog 1968. godine, radnim doprinosom u domaćinstvu stranaka i po osnovi posebne imovine dobivenih 25.000 DEM od svoga oca na ime kupnje predmetne nekretnine.

Sve te činjenice, a kao pretpostavke za stjecanje nekretnina kao zajedničke imovine tuženik je osporio tvrdnjama da kroz razdoblje od 1968. do 1977. godine, a te godine je izvršeno useljenje u stan na Pantovčaku br. 110 (inače je to kupljeni stan i predmet spora) da izmedju stranaka nije postojala bračna zajednica.

Oba nižestepena suda prihvaćaju takvu tvrdnju tuženika argumentom da "kroz navedeno razdoblje, jer stranke nisu zajedno stanovale nije postojalo zajedničko vodjenje domaćinstva", time da pobijana odluka i "utvrdjuje da kada sporni stan nije kupljen za trajanja bračne zajednice stranaka nije ispunjen jedan od uvjeta da bi stan mogao biti zajednička imovina stranaka".

S obzirom da su se sudovi više bavili za to razdoblje načinom života stranaka u odnosu na pitanje da li je postojala bračna zajednica u navedenu razdoblju i to obzirom na činjenicu da li je postojalo zajedničko stanovanje, a ne cjelokupnošću odnosa stranaka, a posebno su propustili upravo razdoblje kada je sporni stan stečen - kupljen - to je došlo do pogrešne primjene odredaba čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima. Da li postoji bračna zajednica ne odredjuje je samo elemenat (ne) zajedničkog života bračnih drugova odnosno zajedničkog stanovanja, kao jedan objektivni elemenat, već cjelokupnost odnosa i ponašanja stranaka, a koje se može ostvarivati i kroz izvjesno vrijeme odvojenog stanovanja, kroz koje vrijeme je tužiteljica, pored ostalog, posebno ulagala svoju brigu oko čuvanja i odgoja zajedničkog malodobnog djeteta stranaka, dok je tuženik ostvarivao redovne i izvanredne novčane prihode svojim radom. Tim više kada sporno razdoblje, koje sudovi smatraju odlučnim, prelazi u razdoblje i zajedničkog stanovanja u spornom stanu i trajanja bračne zajednice kroz izvjesno vrijeme nakon useljenja u sporni stan. Nadalje svaki radni doprinos svakog od bračnog druga, a u smislu odredaba čl. 287. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima predstavlja zakonski osnov za odredjenje da je odredjena stvar stečena kao zajednička imovina.

Zbog dakle pogrešne primjene navedenih odredaba Zakona o braku i porodičnim odnosima valjalo je prihvatiti reviziju tužiteljice, ukinuti obje nižestepene presude i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje pred izmijenjeno vijeće (odredba čl. 371.

Zakona o parničnom postupku, a koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku kao zakon Republike Hrvatske - "Narodne novine" br. 53/91), a sve to temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 25. studenog 1992. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.