Rev-797/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz S., koju zastupa punomoćnica M. Ž., odvjetnica u S., protiv tužene B. Ž. iz S., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužiteljice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1985/08-2 od 20. siječnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru broj P-268/08-12 od 25. rujna 2008., 14. rujna 2010.,
Legislator headnote
AI generatedRev-797/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna.
Full text
Broj: Rev 797/10-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz S., koju zastupa punomoćnica M. Ž., odvjetnica u S., protiv tužene B. Ž. iz S., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tužiteljice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1985/08-2 od 20. siječnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru broj P-268/08-12 od 25. rujna 2008., 14. rujna 2010.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice M. B. odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena je presuda prvostupanjskog suda kojom je suđeno:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
Utvrđuje se da je tužiteljica M. B. iz S., … stekla pravo vlasništva u 1/6 dijela nekretnine, označene kao poslovna prostorija od 121 m[2] , koja se sastoji od 4 prostorije, a nalazi se u prizemlju stambene zgrade, izgrađene na čkbr. 1849 kuća br. 7, zgrada i dvorište od 893 m[2] , pisane u z.k.ul. 368, poduložak 3 k.o. S., u naravi poslovna prostorija 19 m , što je tužena dužna priznati i izdati joj ispravu podobnu za zemljišno-knjižni upis prava vlasništva na nekretnini u 1/6 dijela nekretnine, označene kao poslovna prostorija od 121 m[2] , koja se sastoji od 4 prostorije, a nalazi se u prizemlju stambene zgrade, izgrađene na čkbr. 1849 kuća br. 7, zgrade, dvorište od 893 m[2] , upisano u z.k.ul. 368, poduložak 3 k.o. S., jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda, kao i naknaditi tužiteljici sve prouzročene parnične troškove, sa zateznim kamatama, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj nadoknadi trošak ove parnice u iznosu od 12.200,00 kuna, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“
Protiv drugostupanjske presude pravovremenu reviziju podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužiteljica zahtijeva naknadu troškova nastalih podnošenjem revizije.
Tužena u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.
Revizija nije dopuštena.
Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna.
Budući se tužbeni zahtjev u ovom postupku ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je, u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP, vrijednost predmeta spora označena tužbi. U konkretnom slučaju tužiteljica je u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 101.000,00 kuna.
Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP određeno je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili ako pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili ako su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, da se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.
Tužiteljica je u tužbi postavila dva zahtjeva i to zahtjev na utvrđenje prava vlasništva (stvarno pravni zahtjev) i zahtjev na izdavanje tabularne isprave (obvezno pravni zahtjev). U takvom slučaju vrijednost predmeta spora određuje se tako da se naznačeni iznos vrijednosti predmeta spora od 101.000,00 kn, podijeli na dva jednaka dijela. U ovom slučaju to znači da vrijednost predmeta spora stvarno pravnog zahtjev iznosi 50.500,00 kn i isto toliko vrijednost predmeta spora obvezno pravnog dijela zahtjeva. Ni kod jednog od istaknutih zahtjeva vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude dakle ne prelazi 100.000,00 kn.
S obzirom na navedeno, reviziju je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 14. rujna 2010.
Sutkinja:
Renata Šantek, v.r.