Rev-2950/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2950/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Ivice Crnića, Jakoba Miletića i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. A. iz R., zastupan po pun. D. B., odv. iz R., protiv tuženika ZOIL N. S. Predstavništvo R., zastupan po punomoćniku B. Š., odv. iz R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 13. lipnja 1990. godine broj Gž- 733/90-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 19. siječnja 1990. godine br. P-2313/87-l6, u sjednici održanoj dana 24. travnja 1991. godine

p r e s u d i o j e :

Revizija se tužitelja prihvaća, pa se preinačuje presuda Okružnog suda u Rijeci broj Gž-733/90-2 od 13.VI 1990.godine, tako da se odbija žalba tuženika i potvrđuje prvostepena presuda.

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove u povodu revizije u iznosu od 1.000 dinara u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja kako slijedi:

"Tuženik ZOIL N. S. Predstavništvo R. dužan je tužitelju S. A. iz R. isplatiti 45.027,10 dinara sa pripadajućim zakonskim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 27,10 dinara sa kamatom po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge oročene bez utvrđene namjene preko godinu dana kod banke po izboru tužitelja počev od 1. listopada 1988. godine do 6. listopada 1989. godine, a od 7. listopada 1989. godine pa do isplate po kamatnoj stopi u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje Narodna banka Jugoslavije, uvećanu za 20%, a obračunate po komfornoj metodi, te

- na iznos od 45.000,00 dinara po kamatnog stopi u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje Narodna banka Jugoslavije uvećane za 20% a obračunate po komfornoj metodi tekuće od 19. siječnja 1990. godine pa do isplate, kao i nadoknaditi parnične troškove odmjerene sa 4.099,50 dinara, sve u roku od 15 dana.

Odbija se tužitelj u preostalom dijelu zahtjeva do iznosa od 45.097,00 dinara".

Presudom drugostepenog suda djelomično je prihvaćena žalba tuženika, pa je preinačena prvostepena presuda, tako da je tuženik umjesto iznosa od 45.027,10 dinara sa zateznom kamatom obvezan da tužitelju plati iznos od 22.027,10 dinara sa određenom zateznom kamatom, dok je tužbeni zahtjev do iznosa 45.097,00 dinara odbijen.

Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda, tužitelj je izjavio reviziju,zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se preinači drugostepena presuda, odbije žalba tuženika i potvrdi prvostepena presuda, te traži naknadu troškova u povodu revizije.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženiku i nadležnom Javnom tužiocu, a na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija je osnovana.

Tužitelj je prema utvrđenju sudova zadobio 6.VIII 1986. godine određene povrede kada je nakon izlaska iz autobusa - osiguranika tuženika - vozač tog autobusa pokrenuo vozilo i udario desnom prednjom stranom u leđni dio tužitelja.

Povrede koje je tužitelj tom prilikom zadobio, kao i trajne posljedice tih i takvih povreda utvrđene su nalazom (uz postojeću liječničku dokumentaciju o liječenju tužitelja) i mišljenjem liječničkih vještaka, što je u provedenom postupku prihvaćeno bez primjedaba stranaka, pa stoga takva utvrđenja među ostalim predstavljaju elemente u određivanju visine novčane naknade za utuženi vid nematerijalne štete - psihičke boli zbog gubitka životnih aktivnosti. Prema takvu stanju utvrđenja tužitelj je u toj saobraćajnoj nezgodi povrijeđen tako Što je zadobio kontuziju leđa sa tupim kontuzijama u području slabinske kralježnice, kontuziju desnog bubrega, te kontuziju odnosno povrede trećeg prsta desne ruke i desne šake.

S obzirom da je kod tužitelja već od ranije postojalo određeno oboljenje - degenerativne promjene vratne kralježnice i slabinskog dijela kralježnice - traumatske povrede su kod tužitelja "dovele do pogoršanja od prije postojećih bolesnih procesa" (mišljenje liječničkog vještaka L. P.), tako da tužitelj sveukupno mora ulagati 70% pojačanih napora prema mišljenju liječničkog vještaka.

U sveukupnosti zdravstvenih tegoba kako onih od degenerativnih promjena, tako i zbog traumatske ozljede, kada je riječ samo o obimu potrebe ulaganja pojačanih napora zbog traumatske povrede izražen je određeni (manji) obim potrebe ulaganja pojačanih napora koji se odnosi na posljedice zadobivenih povreda.

Međutim, u određivanju visine novčane naknade za psihičke boli zbog smanjenja životnih aktivnosti nekoliko elemenata, a specifično za svaki pojedini slučaj, utječe na određivanje, u biti satisfakcije, visine novčane naknade: kao pored obima potrebe pojačanih napora i starosna dob oštećenog (vremenski predvidivi tok trpljenja takvog vida oštećenja), način njegova dosadašnjeg rada i aktivnosti, a i utjecaj posljedica zadobivenih povreda na cjelokupno dosadašnje stanje oštećenog.

Prvostepeni sud je u određivanju visine novčane naknade iznosom od 35.000 dinara za navedenu nematerijalnu štetu upravo uzeo u obzir sve navedene elemente i na osnovi njih, a ne samo na osnovi jednog od elementa formalno izraženog postotka obima potrebe ulaganja pojačanih napora, odredio tu visinu, što je učinjeno u skladu sa pravilnom primjenom odredaba čl. 200. stav 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

Naprotiv, pobijana odluka ograničila je sveukupnu ocjenu samo na jedan od čimbenika u određivanju visine novčane naknade na obim potrebe ulaganja pojačanih napora, što je rezultiralo nepravilnom primjenom navedenog propisa.

Valjalo je zbog toga prihvatiti reviziju osnovanom zbog osnovanosti razloga pogrešne primjene materijalno- pravnih odredaba, a s obzirom da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje revident ukazuje u reviziji, jer bitno ne utječu na pravilnost pobijane odluke, to je temeljem odredaba čl. 395. stav 1. ZPP-a preinačena drugostepena presuda na način kako je odlučeno u izreci ove presude.

Budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa svojom revizijom, to je tuženik dužan da mu naknadi i troškove nastale u povodu revizije.

U Zagrebu, 24. travnja 1991. godine

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.