Povrv-125/2018-13 · Trgovački sud u Pazinu

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

9 Povrv-125/2018-13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, u pravnoj stvari tužitelja P. P. d. o. o. P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. P. V., odvjetnik u P., protiv tuženika E. d. o. o. P., OIB: …, radi isplate iznosa od 300,00 kn, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 7. svibnja 2019. u nazočnosti punomoćnice tužitelja, 5. lipnja 2019.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. K., iz P., posl. br. Ovrv-12514/17 od 24. studenog 2017., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od osam dana tužitelju namiri novčanu tražbinu u iznosu od 300,00 kn sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 21. travnja 2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. K., iz P., posl. br. Ovrv-12514/17 od 24. studenog 2017., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od osam dana tužitelju namiri zatezne kamate na iznos od 300,00 kn za dan 20. travnja 2016., kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od osam dana tužitelju namiri nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 587,50 kn i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 506,25 kn, oboje sa zateznim kamatama; te se u tom dijelu tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu nastalih i predvidivih troškova ovršnog postupka odbijaju.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn sa zateznim kamatama od 24. studenog 2017. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

Obrazloženje

Povodom prijedloga ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, na temelju vjerodostojne isprave (izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja), javni bilježnik I. K. donio je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-12514/17 od 24. studenog 2017., kojim je ovršeniku, ovdje tuženiku, naloženo da tužitelju u roku od osam dana od dostave rješenja namiri novčanu tražbinu u iznosu od 300,00 kn sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 20. travnja 2016. do isplate (t. 1.), kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 662,50 kn sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate (t. 3), te u slučaju da ne namiri glavnu novčanu tražbinu s nastalim troškovima ovršnog postupka, i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 506,25 kn sa zateznim kamatama od pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi (t. 4.), a radi ostvarenja tih tražbina određena je ovrha općenito na imovini tuženika (t. 2.).

Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je izjavio dopušten, pravodoban i obrazložen prigovor u kojem je osporio predmetno potraživanje tužitelja u cijelosti, pa je na temelju odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 9 3/ 14, 55/16- Odluka USRH, dalje OZ), ovosudnim rješenjem posl. br. Povrv-125/2018-4 od 13. kolovoza 2018., rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom su pogledu ukinute sve provedene radnje, dok je u odnosu na ostali dio (po pravomoćnosti rješenja 7. rujna 2018.) postupak nastavljen kod ovog suda kao u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno kao parnični.

Proveden je dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu i to izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (str. 3 spisa), te u dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 27. veljače 2019. (str. 22 - 27 spisa).

U postupku nije proveden dokaz saslušanjem djelatnika tužitelja predložen po tužitelju po potrebi, jer tužitelj nije dostavio njihova imena, ali u konačnici provođenje ovog dokaza nije odlučno za donošenje odluke u ovom sporu, budući je tužitelj dostavio isprave na temelju kojih je sud donio odluku o tužbenom zahtjevu.

Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan (osim u neznatnom dijelu).

Predmet ovog spora čini zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 300,00 kn na ime neplaćene naknade za premještanje nepropisno parkiranog vozila tuženika. Tužitelj utuženo potraživanje temelji na činjenici da je tuženik 9. ožujka 2016., u 08:47 h u ulici … u P., nepropisno zaustavio, odnosno parkirao svoje vozilo registarske oznake PU-…, a obzirom na to da je vozilo bilo zaustavljeno, odnosno parkirano na nogostupu, na način da je ugrozio ostale sudionike u prometu, budući je bio parkiran na dijeli kolnika na kojem je jasno označena zabrana parkiranja, tužitelj je, kao ovlaštenik poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila, po nalogu prometnog redara Grada P., sukladno čl. 4. i 5. Odluke o određivanju ovlaštenika i cijeni poslova premještanja i čuvanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila od 12. srpnja 2010., premjestio nepropisno parkirano ili zaustavljeno vozilo na adresu sjedišta tužitelja.

Iz Naredbe za premještanje vozila Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinu Grada P. od 9. ožujka 2016. proizlazi da je na temelju članka 84. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ovlaštena službena osoba naredila da se tuženikovo vozilo registarske oznake PU-…, premjesti iz … u P., jer je zatečeno zaustavljeno ili parkirano na kolniku na način da je ugrozio ostale sudionike u prometu. Na temelju zapisnika tužitelja P. P. d.o.o. broj … od 9. ožujka 2016. utvrđeno je da je predmetno vozilo premješteno, a za što je tužitelj izdao račun broj … od 12. travnja 2016. na iznos od 300,00 kuna.

Zakonom o sigurnosti prometa na cestama važećim u vrijeme predmetnog premještanja vozila (Narodne novine 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015., dalje: ZSPC) u članku 84. stavku 1. bilo je propisano da će policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave naredbom odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno na jedan od načina propisanih točkama 1. do 12. navedene zakonske odredbe. Prema članku 85. ZSPC-a izvršavanje naredbe za premještanje vozila iz članka 84. toga Zakona obavlja ministarstvo nadležno za unutarnje poslove ili jedinice lokalne samouprave (stavak 1.), a jedinice lokalne samouprave za obavljanje tih poslova mogu osnovati pravnu osobu ili obavljanje tih poslova mogu povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi obrtniku koja ispunjava propisane uvjete (stavak 2.). Člankom 86. ZSPC-a propisano je da trošak premještanja vozila u slučajevima iz članka 84. snosi vlasnik odnosno korisnik vozila (stavak 1.), a visinu troškova premještanja propisuju jedinice lokalne samouprave uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove (stavak 2.)

Tuženikov prigovor kako se sukladno presudi Europskog suda broj C-484/2015 i C- 551/2015 javni bilježnici u Republici Hrvatskoj kada postupaju u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave ne smatraju sudom, pa da je stoga rješenje o ovrsi donijelo apsolutno nenadležno tijelo, nije osnovan iz razloga što je Europski sud u Luxembourgu navedeni stav zauzeo u odnosu na postupke koje s provode prema ovršenicima, stranim fizičkim, odnosno pravnim osobama, dok se navedeni stav ne može primijeniti i u odnosu na ovršenike domaće i pravne osobe.

Odlukom o određivanju ovlaštenika i cijeni poslova premještanja i čuvanja nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila koju je donio gradonačelnik Grada P. 12. srpnja 2010. u članku 1. ovlašćuje se P. P. d.o.o. za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila na području Grada P., a koje odredi ovlaštena osoba Ministarstva unutarnjih poslova ili prometni redar Grada P. te čuvanje istih do preuzimanja od strane vlasnika ili korisnika vozila, sve sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

S obzirom na naprijed navedeno sud ocjenjuje tuženikov prigovor koji se odnose na aktivnu legitimaciju tužitelja neosnovanim.

U odnosu na tuženikov prigovor zastare, u konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO) prema kojem tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a u konkretnom slučaju nije, jer se ne radi o trgovačkom ugovoru već djelatnost tužitelja predstavlja javnu uslugu koja se smatra komunalnom djelatnošću, a eventualna tuženikova obveza podmirenja troškova premještanja nepropisno parkiranog vozila je zakonska obveza koja proizlazi iz čl. 86. st.1. ZSPC-a, a ne iz trgovačkog ugovora o prometu robe i usluga pa se stoga ne može primijeniti trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. st. 1 ZOO-a (tako i VTS RH, u svoj odluci Pž-5245/2015-3 od 17. srpnja 2017.).

Uvidom u Račun tužitelja (str. 26 spisa) ovaj je sud utvrdio da je utuženi račun dospio na naplatu 20. travnja 2016., a kako je ovaj postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu 23. studenog 2017. proizlazi da nije istekao petogodišnji zastarni rok, te da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

Tuženik ne spori da je vlasnik vozila reg. oznake PU-… koje je bilo nepropisano parkirano u …, u P. 9. ožujka 2016., a što proizlazi iz Naredbe za premještanje vozila Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinu Grada P. od 9. ožujka 2016., te je stav suda da je tuženik u obvezi podmiriti trošak koji je nastao u vezi s premještanjem vozila u iznosu od 300,00 kuna, a sukladno članku 3. stavku 1. Odluke o određivanju ovlaštenika i cijeni poslova premještanja i čuvanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila.

Stoga sud zaključuje da tužitelj, uzimajući u obzir i odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje ZOO) prema kojoj je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, osnovano potražuje od tuženika zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 300,00 kn na ime neplaćene naknade za premještanje nepropisno parkiranog vozila tuženika.

Budući da je tuženik pao u zakašnjenje iz razloga jer obvezu nije ispunio u roku određenom za ispunjenje, na temelju odredbe čl. 29. u vezi s čl. 183. st. 1. ZOO-a, tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana nakon dospijeća naknade za premještanje nepropisno parkiranog vozila (dospijeće 20. travnja 2016.).

Kako je predmetni parnični postupak nastavljen i vođen nakon prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a sud je nakon izvedenih dokaza tužbeni zahtjev ocijenio u cijelosti osnovanim (u pogledu glavnog potraživanja u cijelosti), to je (prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i nadoknaditi troškove) osnovan i tužiteljev zahtjev za naknadu nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn koji se odnosi na trošak nagrade javnom bilježniku u iznosu od 60,00 kn uvećan za PDV po stopi 25 % (15,00 kn), prema Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/11, 114/12; čl. 6.). Zahtjev za naknadu troška koji se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 150,00 kn uvećano za PDV ocijenjen je neosnovanim jer se prijedlog za ovrhu zbog prigovora tuženika smatra tužbom te stoga tužitelju na temelju tbr. 7. t. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje Tarifa) u vezi s tbr. 48. st. 3. Tarife, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, a što uključuje i naknadu za sastav prijedloga za ovrhu. Neosnovanim su ocijenjeni i troškovi opisani kao troškovi pribave podataka o dužniku (250,00 kn), trošak poštarine (30,00 kn), administrativni trošak (40,00 kn) te predvidivi troškovi (za sastav dopisa sudionicima ovrhe 125,00 kn, utvrđivanje pravomoćnosti, 250,00 kn i klauzulu ovršnosti 30,00 kn) u ukupnom iznosu od 405,00 kn (uvećano za PDV) jer tužitelj nije ničime potkrijepio da bi takav trošak nastao (primjerice prijedlog za ovrhu predan je javnom bilježniku neposredno), a niti da bi nastao u zatraženim iznosima, a u odnosu predvidive troškove jer, uzimajući u obzir iznijeti prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi, nisu nastali, a kako i spis predmeta ostaje kod suda, izvjesno je da neće ni nastati.

Visina stope zateznih kamata na glavno potraživanje (jer nije riječ o trgovačkom ugovoru) kao i na troškove ovršnog (ali i parničnog) postupka (čl. 30. st. 3. OZ-a), određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a („ostali odnosi“, 12 % godišnje) odnosno prema čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/15), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako je to tužitelj i zatražio.

Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kao u t. I. izreke presude, te djelomično ukinut kao u t. II. izreke presude.

Tužitelj je podnio i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka koja naknada tužitelju također pripada (prema čl. 154. st. 1. ZPP-a). Tužitelju je priznat ukupan zatraženi iznos od 725,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja, koji se odnosi na jednokratnu nagradu za zastupanje u iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV po stopi 25 % (125,00 kn), sukladno Tbr. 7. t. 8., Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife, te na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn prema tar. br. 2. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15), isplata kojeg iznosa je naložena tuženiku (u roku od osam dana, čl. 500. t. 3. ZPP-a), kao u t. III. izreke presude.

U Pazinu 5. lipnja 2019.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri pisana primjerka u roku od osam dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

DNA:

- Pun. tužitelja,

- Tuženiku.