Legislator Case Law & Legislation
Rev-1371/1996-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially dismisses appeal on procedural grounds and rejects counterclaim appeal as inadmissible.

Case Number Rev-1371/1996-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially dismissed the defendants' appeal, rejecting the portion challenging the dismissal of their counterclaim as procedurally inadmissible. The court found that the counterclaim's value per defendant did not exceed the statutory threshold for appeals in property disputes under the Civil Procedure Act. Consequently, the appeal regarding the main claim was rejected as unfounded because the lower courts correctly applied property law to confirm the plaintiffs' ownership rights.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 3. ZPP; čl. 392. ZPP; čl. 393. ZPP: In property disputes where the claimed value does not exceed the statutory limit, an appeal is inadmissible; if the appeal is inadmissible, the court must reject it as inadmissible, and if no appealable grounds exist, the appeal is rejected as unfounded.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Act property dispute appeal value threshold limitation counterclaim inadmissibility ownership confirmation procedural bar unfounded appeal

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 3. ZPP
Prema tada važećoj odredbi čl. 382. st. 3. ZPP revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 3.000,00 kn.
čl. 392. ZPP
Kako vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva svakog tuženika-protutužitelja ne prelazi navedeni iznos, revizija tuženika-protutužitelja u dijelu kojim se pobija odbijanje protutužbenog zahtjeva nije dopuštena, pa ju je valjalo u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. ZPP).
čl. 393. ZPP
ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu u dijelu kojim se pobija prihvaćanje tužbenog zahtjeva (čl. 393. ZPP).
čl. 196. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Takav protutužbeni zahtjev je samostalni protutužbeni zahtjev svakog tuženika, a oba zahtjeva istaknuta su jednom tužbom u smislu čl. 196. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 - dalje u tekstu ZPP).
čl. 37. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima
Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 37. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91) su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev za predaju spornog dijela naveden kat.
čl. 386. ZPP

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1371/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J EŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, dr. Ivana Kaladića, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. H., 2. V. H., 3. A. H., svi iz T., koje zastupa B. S., odvjetnik u K., protiv tuženika 1. I. B. i 2. M. B., oboje iz S.. I. Ž., koje zastupa I. R., odvjetnik u K., radi predaje u posjed dijela nekretnina, te u pravnoj stvari istih tuženika kao protutužitelja protiv istih tužitelja kao protutuženika, radi utvrđenja prava vlasništva dijela kat. čestice, rješavajući o reviziji tuženika-protutužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 16. veljače 1996. godine broj Gž-1858/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima od 7. srpnja 1995. godine broj P-459/94-22, u sjednici održanoj dana 9. veljače 2000. godine,

presudio i riješio je:

Revizija tuženika-protutužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a u dijelu kojim se pobija odbijanje protutužbenog zahtjeva odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom dužni su tuženici tužiteljima predati u posjed dio kčbr. 853/5 upisane u zk.ul. br. 2659 k.o. S.I.Ž. pobliže opisan u izreci te presude, a odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenje da su tuženici-protutužitelji vlasnici u jednakim dijelovima puta postojećeg uz zapadni rub iste kat. čestice pobliže opisanog u izreci presude, te su tuženici-protutužitelji obvezni tužiteljima-protutuženicima naknaditi parnične troškove u iznosu od 5.369,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika-protutužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, djelomično dopuštenu i potpunu reviziju izjavili su tuženici-protutužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i protutužbeni zahtjev prihvati, a tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Tužitelji-protutuženici na reviziju nisu odgovorili, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

Tuženici su protiv tužitelja podnijeli protutužbu 6. lipnja 1995. godine radi utvrđenja da su vlasnici u jednakim dijelovima puta površine 208 m5 pobliže opisanog u izreci prvostupanjske presude, a vrijednost predmeta spora označili su iznosom od 3.500,00 kn. Takav protutužbeni zahtjev je samostalni protutužbeni zahtjev svakog tuženika, a oba zahtjeva istaknuta su jednom tužbom u smislu čl. 196. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 - dalje u tekstu ZPP). Stoga označena vrijednost predmeta spora od 3.500,00 kn za svakog od tuženika-protutužitelja pojedinačno ima vrijednost od 1.750,00 kn.

Prema tada važećoj odredbi čl. 382. st. 3. ZPP revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 3.000,00 kn. Kako vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva svakog tuženika-protutužitelja ne prelazi navedeni iznos, revizija tuženika-protutužitelja u dijelu kojim se pobija odbijanje protutužbenog zahtjeva nije dopuštena, pa ju je valjalo u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. ZPP).

Utvrđeno je da su tužitelji vlasnici kčbr. 853/5 upisane u zk.ul. broj 2659 k.o. Sv. I.Ž., a da tuženici posjeduju dio od te kat. čestice površine 104 m5 označen u skici lica mjesta točkama A-B, C-D (list spisa 37). Nije prihvaćen navod tuženika da su oni dosjelošću stekli pravo vlasništva navedenog spornog dijela zemljišta. Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 37. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91) su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev za predaju spornog dijela naveden kat. čestice. Tužiteljima kao vlasnicima toga dijela zemljišta pripada pravo na posjed. Osnovano su nižestupanjski sudovi zaključili da odluka u parnici radi smetanja posjeda u odnosu na sporni dio zemljišta nema značenje za rješavanje predmetnog spora.

Drugačija ocjena izvedenih dokaza koju revidenti ističu u reviziji nema značaj, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

S obzirom da nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu u dijelu kojim se pobija prihvaćanje tužbenog zahtjeva (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 9. veljače 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.