Croatian Supreme Court allows appeal, quashing first instance verdict due to contradictory factual findings on self-defense.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal against a first-instance conviction for attempted murder, quashing the original verdict and remanding the case for retrial. The lower court found the defendant guilty of acting on impulse while simultaneously claiming self-defense in its reasoning, creating a direct contradiction. The court ruled this inconsistency, combined with a failure to address the defendant's intent, necessitated the overturning of the decision to ensure a legally sound trial.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93; čl. 388. st. 1. ZKP/97: A criminal court verdict must be logically consistent; if the reasoning contradicts the factual findings regarding self-defense or intent, the verdict is flawed and must be quashed.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-474/1997-5
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranvić, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Milana Petranovića, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. D. zbog kaz. djela iz čl. 35. KZRH, u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 16. lipnja 1997. br. K-92/93, u sjednici održanoj 11. ožujka 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika i zamjenicu branitelja R. R. S. G., odvjetnicu iz Z.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba opt. Z.D., ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća na ponovno suđenje.
Obrazloženje
U uvodu citiranom presudom suda prvog stupnja, opt. Z.D. je proglašen krivim zbog kaz. djela ubojstva na mah u pokušaju iz čl. 35. KZRH u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH, činjenično opisanog u njenoj izreci, pa mu je za to djelo, na temelju čl. 47. st. 1. OKZRH, izrečena uvjetna osuda, unutar koje mu je po čl. 35. KZRH, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 38. toč. 1. i 2. i čl. 39. st. 1. toč. 3. OKZRH, utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjesec i određen rok kušnje od dvije godine, izrečena mu je sigurnosna mjera oduzimanje predmeta iz čl. 64. st. 1. OKZRH, te je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 8.039,40 kn.
Protiv te presude podnio je žalbu optuženik, po branitelju R.R., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kazenog postupka, pvrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima postupka i predložio da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP/93, predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.
Na temelju čl. 374. st. 1. ZKP/97, ovaj sud je postupio prema zahtjevu optuženika postavljenom u žalbi, pa je - pored zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske - sjednici bila nazočna zamjenica branitelja S.G., odvjetnica iz Z., a kako je dostava obavijesti o sjednici za optuženika vraćena s napomenom da je "odselio", a o promjeni boravišta ili stana nije obavijestio ovaj sud, to je sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti na temelju čl. 374. st. 4. ZKP/97.
Žalba je osnovana.
U pravu je žalitelj kada tvrdi da postoji bitna povreda odredaba ZKP iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93, jer je izreka presude proturječna razlozima presude u pogledu odlučnih činjenica.
Naime, izrekom presude sud prvog stupnja utvrđuje i oglašava optuženika krivim da je (opisanim postupanjima oštećenika) "uzrujan i revoltiran" (ispravnije bi bilo "u stanju akutne stresne reakcije sa porastom afektivne tenzije", l. 108) iz džepa izvadio nož duljine oštrice 15 cm i "u cilju da H.M. usmrti, ubo ga u trbuh nanijevši mu tešku i po život opasnu ozljedu u vidu rane trbuha s perforacijom prednje stijenke želuca, a zatim ga s istom nakanom pokušao još jednom ubosti kad je oštećenik pao na tlo, a u čemu nije uspio, jer ga je H.M. nogom gurnuo i pobjegao", dok u razlozima presude, između ostaloga, zaključuje da je "optuženik, zamahnuvši, ubo (oštećenika) s nožem, a sve utvrđene relevantne činjenice ukazuju da je u tom trenutku optuženik postupao u granicama nužne obrane", i tek za "drugi dio događaja" zaključuje da optuženik nije bio u stanju nužne obrane, ni u prekoračenju njenih granica, jer je prestao protupravni napad oštećenika kada je počeo bježati.
Takvi činjenični zaključci su očito proturječni činjeničnom opisu djela iz izreke presude.
Jer, ako je već sud našao da "sve utvrđene činjenice ukazuju" da je optuženik ubo s nožem oštećenika "u granicama nužne obrane", onda je to trebalo biti vidljivo iz činjeničnog opisa djela.
Međutim, ne ulazeći pobliže u ispitivanje činjeničnog stanja, ipak treba reći da se upravo prema rezultatima postupka i to na temelju iskaza svjedoka ošt. M.H. (l. 29-30, 51-52, 57-58, 157-158) i D.V. (l. 32-33, 58, 155-156), nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka prof. dr. D.Z. (l. 52-53) pa i dijelom obrane optuženika, na prvom mjestu one iznijete tijekom istrage, kada se ista objektivno analizira (l. 22-23), a napose nalaza i mišljenja neuropsihijatrijskog vještaka (l. 97-108), može sa punom izvjesnošću i sigurnošću zaključiti da je optuženik protupravnim postupanjima oštećenika, napadom na njegovo vozilo i oštećivanjima istog, bez svoje krivnje doveden u jaku razdraženost, pod koju treba podvesti stanje akutne stresne reakcije sa porastom afektivne tenzije, prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka, pa je onda on postupao na mah u smislu čl. 35. KZRH tijekom cijelog inkriminiranog događaja, koji se je odvijao vrlo brzo, kontinuirano.
Stoga se činjenična utvrđenja iz izreke pobijane presude, prema rezultatima izvedenih dokaza, čine ispravnima, a dati razlozi koji im proturječe pogrešnima.
Osim toga, pobijana presuda nema razloga o obliku optuženikove krivnje, njegovom (direktnom) umišljaju, iako je to odlučna činjenica.
Iz navedenih razloga je trebalo ukinuti pobijanu presudu.
U ponovljenom postupku sud prvog stupnja treba provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge, otkloniti citiranu postupovnu povredu i donijeti novu odluku, koja u cijelosti treba biti obrazložena sukladno čl. 359. st. 7. ZKP/97.
Stoga je riješeno kao u izreci na temelju čl. 388. st. 1. ZKP/97.
U Zagrebu, 11. ožujka 1999. godine,
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.
Senka Klarić-Barnaović, v.r.