Rev-1491/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1491/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića, Tome Gložinića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V.B. -Š. iz Z., ... ... ., koju zastupa punomoćnica V.F. iz Saveza samostalnih sindikata Republike Hrvatske, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 2, protiv tuženika Grad Zagreb, zastupnog po Državnom pravobraniteljstvu grada Zagreba, radi zaštite prava, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 29. ožujka 1994. godine br. Gž-1388/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 1993. godine br. Pr-3430/91, u sjednici održanoj dana 19. lipnja 1996. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se prihvaća, nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 29. ožujka 1994. godine br. Gž-1388/94-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 1993. godine br. Pr-3430/93 se preinačuju, te se sudi:

Tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se u cijelosti.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Poništava se rješenje tuženika kojim tužiteljici na poslovima i zadacima u radnoj zajednici zajedničke stručne službe mjesnih zajednica općine Trnje prestaje radni odnos s danom 30.7. 1991. te se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu u radni odnos na poslove i zadatke koje je obavljala prije prestanka radnog odnosa ili na druge poslove i zadatke koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od 8 dana."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev.

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da revizijski sud reviziju odbije kao neosnovanu. Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora u nazočnoj parnici predstavlja tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtijeva da se poništi kao nezakonito rješenje rukovoditelja Zajedničke stručne službe mjesnih zajednica Općine Trnje kojim je odlučeno da tužiteljici prestaje radni odnos u Radnoj zajednici iste zajedničke službe s danom 3. srpnja 1991. godine te da se obveže tuženika Grad Zagreb vratiti tužiteljicu u radni odnos na poslove i zadatke koje je obavljala prije prestanka radnog odnosa, ili na druge poslove i zadatke koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i iskustvu.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica rješenjem Sekretarijata za opću upravu i budžet Općine Trnje, kod kojeg je obavljala poslove i zadatke računovodstvenog referenta -knjigovođe za mjesne zajednice, raspoređena s danom 1. lipnja 1989. godine na poslove i zadatke financijsko-računovodstvenog referenta u Zajedničkoj stručnoj službi mjesnih zajednica Općine Trnje, s tim da joj s danom 21. V. 1989. godine prestaje radni odnos u radnoj zajednici organa uprave Općine Trnje, a s danom 1. VI. 1989. godine da zasniva radni odnos u Zajedničkoj stručnoj službi mjesnih zajednica Općine Trnje, da je Zajednička stručna služba mjesnih Općine Trnje koja je utemeljena Dogovorom o njezinom osnivanju sklopljenom između Skupštine općine Trnje i mjesnih zajednica navedenih u čl. 1. istog Dogovora ("Službeni glasnik", br. 31/87) na temelju odluke sudionika Dogovora danom 30. VI. 1991. godine ukinuta i da je zbog njezinog ukidanja doneseno ovdje pobijano rješenje o prestanku radnog odnosa tužiteljice.

Svoj zahtjev za ponišenje tog rješenja usmjeren protiv tuženika Grada Zagreba kao pravnog sljednika Općine Trnje koja je sukladno odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o spajanju općina s područja Gradske zajednice Zagreb i prestanku Gradske zajednice Zagreb ("Narodne novine", br. 47/90) prestala postojati, tužiteljica temelji na odredbi iz čl. 28. st. 2. rečenog Dogovora kojom je određeno da u slučaju odstupanja sudionika Dogovora od istog "sudionik će preuzeti i radnike koji za njega obavljaju poslove".

Jedini prigovor tuženika kojeg on, osporavajući osnovanost tužbenog zahtjeva, ističe tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima, te ga ponavlja sada u reviziji, je prigovor promašene pasivne legitimacije.

Stoga pitanje pasivne legitimacije tuženika Grada Zagreba predstavlja i jedino prijeporno pitanje koje je od odlučnog značaja u ovoj parnici.

Ovo odlučno pitanje prvostupanjski sud nije niti ocjenjivao, a sud drugog stupnja je to pitanje pogrešno ocijenio kada je zaključio da postoji pasivna legitimacija tuženika Grada Zagreba.

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtijeva poništenje odluke (rješenja) o prestanku njezinog radnog odnosa pasivna legitimacija Grada Zagreba ne postoji već iz razloga što Zajedničke stručne službe mjesnih zajednica Općine Trnje čiji je rukovoditelj donio pobijano rješenje i nisu bile tijelo Općine Trnje, odnosno općine Grada Zagreba kao pravnog sljednika Općine Trnje, već je to bilo tijelo mjesnih zajednica sudionika dogovora o njegovom osnivanju, a što proizlazi iz odredaba Dogovora, a posebno iz odredbe čl. 4. st. 1. prema kojoj zajednička stručna služba nema svojstvo pravne osobe već u izvršavanju poslova od interesa za sve mjesne zajednice odnosno pojedine mjesne zajednice nastupa prema trećim osobama u ime i za račun svih odnosno pojedinih mjesnih zajednica.

Kako dakle pobijani akt nije donio organ tuženika odnosno njegovog pravnog prednika Općine Trnje, to isti akt i ne predstavlja odluku tuženika, pa nije bilo temelja odlučiti da se poništava rješenje tuženika.

Pasivna legitimacija tuženika Grada Zagreba ne postoji niti u odnosu na zahtjev za vraćanje tužiteljice na rad.

Obveza tuženika kao pravnog sljednika Općine Trnje da preuzme tužiteljicu na rad ukoliko bi se primjenjivale odredbe iz čl. 28. Dogovora postojala bi samo u slučaju da je tužiteljica kao radnik zajedničkih stručnih službi obavljala poslove za Općinu Trnje. Međutim, iz sadržaja već citirane odredbe iz čl. 4. st. 1. Dogovora, te sadržaja odredbe čl. 1. Dogovora prema kojoj "sudionici Dogovora osnivaju zajedničku stručnu službu za obavljanje administrativno stručnih pomoćnih i njima sličnih poslova za mjesne zajednice Općine Trnje, a u cilju efikasnijeg obavljanja navedenih poslova te ostvarenja uvjeta za ostvarivanje samoupravnih prava i obveza radnika koji obavljaju ove poslove u mjesnim zajednicama". Proizlazi da su radnici zaposleni u zajedničkoj stručnoj službi obavljali poslove isključivo za mjesne zajednice sudionike Dogovora, a ne i za Općinu Trnje, pa bi obveza preuzimanja tužiteljice postojala samo na strani mjesnih zajednica sudionika Dogovora.

Stoga je pogrešan zaključak drugostupanjskog suda da je tužiteljica obavljala poslove za Općinu Trnje, a time i daljnje zaključivanje i pravna prosudba da postoji obveza tuženika preuzeti tužiteljicu na rad. Slijedom izloženog za zaključiti je da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev prihvatili, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP revizija prihvaćena a nižestupanjske presude su preinačene tako da je tužbeni zahtjev odbijen. U Zagrebu, 19. lipnja 1996.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)