Gzp-1426/2011-13 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1426/11-13

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji mr. sc. Luciji Čimić, u pravnoj stvari I-predlagatelja Z. G. iz B., i II-predlagateljice N. J. iz K., oboje zastupani po punomoćniku D. I., odvjetniku iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 2. kolovoza 2011., 4. svibnja 2012.,

r i j e š i o j e :

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku I- predlagatelju Z. G. i II-predlagateljici N. J., u iznosu od 6.500,00 (šesttisućapetstotina) kuna, svakome.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelji su 2. kolovoza 2011. podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbu članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10. i 27/11. - dalje: ZS), smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2436/07 (kasnije pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-3391/10).

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2436/07, očitovanja i službene provjere kod tog suda, utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

Tužitelj M. N. je 18. srpnja 2001. podnio Općinskom sudu u Zagrebu (kasnije Općinski građanski sud u Zagrebu) tužbu protiv tuženika D. P., radi vraćanja zajma u iznosu od 22.000,00 DEM.

Na ročištu održanom 9. listopada 2001. tuženik je dao odgovor na tužbu.

Na ročištu održanom 7. veljače 2002. sud je tuženiku odredio rok od 15 dana radi detaljnijeg očitovanja na tužbu, te je sljedeće ročište odredio za 10. travnja 2002. na kojem ročištu je izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika.

Na ročištu održanom 9. srpnja 2002. sud je utvrdio da je tužitelj umro. Uz podnesak od 29. listopada 2004. nasljednici iza pok. tužitelja su dostavili rješenje o nasljeđivanju i izjavili da preuzimaju postupak.

Rješenjem od 18. siječnja 2006. prekinut je postupak, te je sud pozvao nasljednike na preuzimanje postupka.

Podneskom od 2. veljače 2006. I-tužitelj Z. G. i II-tužiteljica N. J. su se očitovali da su podneskom od 29. listopada preuzeli postupak.

Na ročištu održanom 23. siječnja 2007. sud je nastavio postupak i odredio da će na sljedećem ročištu određenom za 15. ožujka 2007. izvesti dokaz saslušanjem dva svjedoka.

Ročište određeno za 15. ožujka 2007. sud je odgodio nakon provedene rasprave, s time da nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka, budući isti nisu pristupili.

Na ročištu održanom 11. srpnja 2007. sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka, nakon čega je ročište odgodio za 27. studenoga 2007. za saslušanje svjedoka koji, iako je uredno bio pozvan, nije pristupio na ročište.

Na ročištu održanom 27. studenoga 2007. sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka nakon čega je ročište odgodio za 1. veljače 2008. radi saslušanja predloženog svjedoka.

Na ročištu održanom 1. veljače 2008. sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka, nakon čega je odredio izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem, a tužiteljima naložio u roku od 15 dana uplatiti predujam.

Dopisom od 1. veljače 2008. sud je zatražio od MUP dostaviti ispravu sa potpisom pok. M. N., za potrebe izvođenja dokaza grafološkim vještačenjem, čemu je udovoljeno 18. veljače 2008.

Predujam je uplaćen 26. veljače 2008.

Uz podnesak od 28. veljače 2008. tužitelji su dostavili isprave.

Rješenjem od 4. travnja 2008. sud je naložio vještakinji u roku od 15 dana dostaviti izrađeni nalaz i mišljenje.

Podneskom od 18. srpnja 2008. vještakinja se očitovala da ne može izraditi nalaz i mišljenje bez izvornika isprave na kojoj je potrebno izvršiti vještačenje.

Na ročištu održanom 9. travnja 2009. tuženik je preuzeo obvezu dostaviti vještaku na njegov upit izvornik isprave na kojoj je potrebno izvršiti vještačenje.

Vještak je dostavio nalaz i mišljenje 20. srpnja 2009. na koje su se tužitelji očitovali podneskom od 2. listopada 2009.

Na ročištu održanom 11. studenoga 2009. sud je izveo dokaz saslušanjem vještaka, nakon čega je ročište odgodio za 28. siječnja 2010. kada je izveo dokaz saslušanjem vještaka, nakon čega je sud zaključio glavnu raspravu te je odredio ročište za objavu presude za 12. veljače 2010. kada je donio i objavio presudu poslovni broj P-2436/07 kojom je djelomično usvojio, a djelomično odbio tužbeni zahtjev.

Protiv presude od 12. veljače 2010. tuženik je podnio žalbu 8. ožujka 2010.

Spis je sa popratnim izvješćem od 23. travnja 2010. otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 11. studenoga 2010.

Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gž-3391/10-2 od 15. studenoga 2011. potvrdio prvostupanjsku presudu, te je spis dostavljen sudu prvog stupnja 13. siječnja 2012.

Drugostupanjska presuda je dostavljena tužiteljima 31. siječnja 2012.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu, je razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnom slučaju, međutim, pravno relevantno razdoblje valja razmatrati počevši od 18. srpnja 2001. kada je podnesena tužba zaključno sa 31. siječnja 2012. kada su tužitelji primili odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3391/10-2 od 15. studenoga 2011. kojom je pravomoćno odlučeno o pravima stranaka vezano za koje je vođen parnični postupak.

Stoga, pravno relevantno razdoblje u konkretnom slučaju iznosi ukupno 10 (deset) godina, 6 (šest) mjeseci i 13 (trinaest) dana.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući ročišta i izvodeći dokaze. Međutim, u radu prvostupanjskog suda uočen je duži zastoji u razdoblju od 29. listopada 2004. do 18. siječnja 2006. Navedeno postupanje suda ukazuje da se prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 123/08. – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. – „Narodne novine“, broj 3/91.) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP nastojao koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

Županijski sud u Zagrebu je bio ažuran pri donošenju odluke o žalbi.

Predlagatelji, kao tužitelji, nisu svojim držanjem u parnici pridonijeli trajanju postupka.

U konkretnoj pravnoj stvari je riječ o složenom predmetu, budući je sud radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja trebao pribaviti potrebne isprave od drugih tijela (MUP), te izvesti dokaz grafološkim vještačenjem, koje je s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, bilo složeno.

Slijedom izloženog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njegovo trajanje u rečenom pravno relevantnom razdoblju, povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10. – pročišćeni tekst).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 6.500,00 kuna, uzevši u obzir postupanje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, da je riječ o složenom postupku, da su predlagatelji kao nasljednici preuzeli postupak 29. listopada 2004., da je o pravu predlagatelja u međuvremenu pravomoćno odlučeno, kao i socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 4. svibnja 2012.

Sutkinja:

mr. sc. Lucija Čimić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.