Supreme Court dismisses appeal against detention extension due to high risk of reoffending and lack of assets.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the district court's decision to extend pre-trial detention. The court found that the defendant, previously convicted of drug abuse, posed a significant risk of reoffending while on bail and lacked the financial means to secure release. Consequently, the court upheld the lower court's application of detention under Article 102 of the Criminal Procedure Act as the only appropriate measure.
Legislator headnote
AI generatedčl. 101. st. 1. ZKP; čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP; čl. 398. st. 3. ZKP: Pre-trial detention may be extended when specific circumstances demonstrate a high risk of reoffending or flight, and alternative measures like bail are deemed insufficient to ensure public safety.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 353/09-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. J. B. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi S. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 15. svibnja 2009. broj Kv-117/09 (K-33/09) o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 29. svibnja 2009.,
r i j e š i o j e:
Žalba okr. S. L. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijski je sud u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv okr. J. B., okr. S. L. i okr. D. A. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u nastavku: KZ) produljen je pritvor protiv okr. J. B. i S. L. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP).
Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženik S. L. po branitelju A. Č. odvjetniku iz O. s prijedlogom da se žalba uvaži i pritvor protiv okr. S. L. ukine.
Žalba nije osnovana.
Suprotno žalbenim navodima ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje razloga za primjenu mjere pritvora protiv okr. S. L. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a.
Prema podignutoj optužnici a prije toga pravomoćnom rješenju o provođenju istrage okrivljeni S. L. osnovano je sumnjiv za počinjenje kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a a time je ispunjen opći zakonski uvjet iz čl. 101. st. 1. ZKP-a da se mjera pritvora protiv ovog okrivljenika mogla produljiti.
II Kž 353/09-3
Prema izvodu iz kaznene evidencije (list 160) okrivljeni S. L. je pravomoćno osuđen 21. lipnja 2007. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. (zlouporaba opojnih droga) te mu je izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od tri godine. Navedena činjenica ukazuje da je okrivljeni S. L. optuženo djelo počinio za vrijeme provjeravanja iz ranije osude pa proizlazi zaključak da izrečena kazna nije dovoljno utjecala na okrivljenika u smislu da uskladi svoje ponašanje sa pozitivnim zakonskim propisima.
Iz općih podataka (list 85) proizlazi da je okrivljeni bez imovine te da samo povremeno ostvaruje prihode u minimalnom iznosu od 2.500,00 kn mjesečno kojima je dužan uzdržavati suprugu i maloljetno dijete.
Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka psihijatra (list 162 – 169 spisa) proizlazi da je okrivljenik ovisnik o heroinu i preporučeno je izricanje sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti.
Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i logičnoj povezanosti upućuju na postojanje onih osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo a kako to pravilno zaključuje i detaljno obrazlaže sud prvog stupnja u pobijanom rješenju pa se stoga daljnja primjena mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a ukazuje kao neophodna.
Primjenu neke od mjere opreza iz čl. 90. ZKP-a predlaže okrivljenik kao zamjenu za pritvorsku mjeru, međutim, ovaj prijedlog za sada se ukazuje neprihvatljivim budući se, s obzirom na konkretne okolnosti za okrivljenika i neposrednu opasnost od ponavljanja djela, mjerom pritvora ukazuje kao nužna i svrha koja se njome ostvaruje te ne bi, na jednako kvalitetan način, ostvarila primjenom mjere opreza.
Navod žalbe kojim se prigovara nedovoljnoj konkretizaciji okolnosti u pobijanom rješenju u odnosu na okr. S. L. nije osnovan jer su okolnosti temeljem kojih je sud prvog stupnja zaključio o postojanju iteracijske opasnosti u odnosu na tog okrivljenika, detaljno i okolnosno izložene, dok žalbeni navodi o nepostojanju koluzijske opasnosti ili opasnosti od bijega nisu od utjecaja na osnovanost pobijanog rješenja budući je pritvor protiv okrivljenika produljen iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.
Slijedom navedenog na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 29. svibnja 2009.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanda Janković, v.r.
Ranko Marijan, v.r.