Rev-806/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 806/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr. Olge Jelčić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1/ V. P. iz Z., 2/ I. P. i 3/ J. P., one po 2/ i 3/ zastupane po majci i zakonskoj zastupnici V. P., a ova po punomoćnici V. G.-Z., odvjetnici iz Z., protiv tužene C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 31. ožujka 1998. godine, br. XXIII Gž 2732/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. svibnja 1997. godine, br. Pn 4988/96, u sjednici održanoj dana 20. lipnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužene kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljica, te je presuđeno da je tužena dužna isplatiti tužiteljici pod 1/ V.P. 42.200,00 kn, a maloljetnim tužiteljicama pod 2/ i 3/ svakoj po 7.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen, ujedno je odlučeno da je tužena dužna tužiteljicama naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.985,88 kn.

Odlučujući o žalbi tužene drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske presude, te vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Tužiteljice nisu podnijele odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Iako reviziju izjavljuje i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužena u reviziji ne navodi u čemu se ogleda bitna povreda ni o kojoj se povredi radi.

Revizijski sud po službenoj dužnosti pazi samo na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), dok je u ostalim povredama zbog kojih se može izjaviti revizija, ovlašten voditi računa samo ako revident određeno ukazuje na te povrede navodeći u čemu se one ogledaju.

Budući revidentica nije određeno ukazala na neku povredu odredaba parničnog postupka navodeći u čemu se ona ogleda, to je ovaj revizijski sud po službenoj dužnosti pazio samo na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, te nije našao da je ta povreda učinjena (čl. 386. ZPP).

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sporno je pripada li maloljetne tužiteljice pravična naknada za pretrpljeni strah u iznosu od po 7.000,00 kn, koja im je dosuđena.

U postupku je utvrđeno da su maloljetne tužiteljice I. i J.P. prilikom prometne nesreće kao suputnice u vozilu sa svojim roditeljima doživjele psihički stres kada je došlo do sudara između vozila, te da su pretrpjele primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, a zatim tužiteljica maloljetna I. sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1-2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3-4 dana i manji strah u trajanju od 10-tak dana, te strah u vidu nelagode i bojazni od sudjelovanja u prometu u trajanju od 6 mjeseci, a maloljetna J. sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 4-5 dana i malog intenziteta u trajanju od 10-tak dana, te strah od sudjelovanja u prometu u trajanju od 6 mjeseci.

Suprotno navodima revizije intenzitet i trajanje straha po ocijeni ovog suda opravdava dosuđenje pravične naknade za pretrpljeni strah. Ovdje je navesti da su u prometnoj nezgodi bili ugroženi životi ne samo maloljetnih tužiteljica nego i njihovih roditelja koji su bili u vozilu skupa s maloljetnim tužiteljicama, pa je razumljivo da je to rezultiralo psihičkim stresom, a kako to proizlazi iz nalaza vještaka.

Kada se naprijed navedeno ima u vidu, te intenzitet i trajanje straha, onda je i po ocjeni ovoga suda maloljetnim tužiteljicama iz tog vida štete dosuđena primjerena pravična naknada u iznosu od 7.000,00 kn svakoj (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99).

Dakle, nisu se ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. lipnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.