I Kž-292/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 292/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković, Damira Kosa, Hajrije Novoselec i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sanje Katušić Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. N. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 255. st. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 11. ožujka 2010. broj Kv-47/10 (K-82/57), u sjednici održanoj 14. srpnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba os. N. Š..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Sisku je na temelju čl. 506. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08 i 76/09; nastavno: ZKP/08) odbacio zahtjev os. N. Š. za obnovu kaznenog postupka dovršenog presudom tadašnjeg Okružnog suda u Sisku od 8. srpnja 1957. broj Ko-82/57, preinačenom u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. siječnja 1958. broj Kž-2581/57, kojom je N. Š. proglašen krivim zbog kaznenih djela pljačke iz čl. 255. st. 1. KZ, zlouporabe službenog položaja iz čl. 314. st. 2. KZ i falsificiranja službene isprave iz čl. 319. st. 2. KZ, te je osuđen na jednu kaznu strogog zatvora u trajanju od devet godina.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu os. N. Š. osobno, ne naznačujući žalbene osnove, s prijedlogom da se „pobijano rješenje ukine i njegov zahtjev usvoji“.

Na temelju čl. 399. u svezi čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02; nastavno: ZKP/97) spis je dostavljen na razmatranje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je vratilo spis uz podnesak u kojem predlaže žalbu osuđenika odbiti kao neosnovanu.

Žalba nije osnovana.

Osuđenikovi žalbeni navodi predstavljaju obrazloženje žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osuđenik smatra da pobijano rješenje ne sadrži razloge o bitnim činjenicama, budući da sud prvog stupnja nije ocjenjivao sadržajni zahtjev za obnovu postupka priložene potvrde „G. m.“ S. od 4. veljače 1967., iako je to, po mišljenju osuđenika, morao učiniti, a ne se pozivati na obrazloženje iz ranijeg rješenja donesenog po prije podnesenom zahtjevu za obnovu kaznenog postupka. Time osuđenik evidentno smjera na povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, no istaknuta povreda nije time ostvarena.

Naime, na temelju čl. 506. ZKP/08, zahtjev za obnovu kaznenog postupka odbacuje se, između ostalog, kada se na temelju samog zahtjeva i spisa prijašnjeg postupka utvrdi da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev temelji već bili izneseni u prijašnjem zahtjevu za obnovu postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda.

Upravo je to slučaj i sa predmetnim zahtjevom osuđenika na koji se pobijano rješenje odnosi, budući se isti temelji na potvrdi „G. m.“ od 4. veljače 1967., a koja je već bila isticana u jednom od pet ranije podnesenih zahtjeva za obnovu, koji je pravomoćno odbijen rješenjem Okružnog suda u Sisku od 5. prosinca 1980. broj Kv-235/78.

Stoga, i nije bilo potrebe ulaziti u sadržaj te potvrde, budući je ona bila razmatrana ranije, a time su ujedno ostvarene pretpostavke za odbačaj zahtjeva, pri čemu je ispravno konstatirano da su okolnosti na kojima se zahtjev temelji već bile predmetom razmatranja sudova.

Što se pak tiče prigovora pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osuđenik nije u pravu kada se poziva na neuzimanje u obzir potvrde tadašnje privredne organizacije E. od 9. ožujka 1957. Naime, kako to žalitelj i sam priznaje, ova se potvrda nalazi u spisu od ranije (list 381), pa je bila priložena prvom zahtjevu za obnovu kaznenog postupka, koji je također pravomoćno odbačen rješenjem Okružnog suda u Sisku od 30. lipnja 1960. broj K-82/57 potvrđenog rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. rujna 1960. broj Kž-1802/60 (listovi 608 do 611 i 615 spisa). Kako, dakle, nije riječ ni o kakvom novom dokazu, nije bilo potrebe razmatrati ga, niti se na njegovo postojanje posebno osvrtati.

Stoga, budući se osuđenikov zahtjev ne temelji ni na jednom novom dokazu ili činjenici, već se njime navodi sve što je već bilo predmetom razmatranja, osnovano je taj zahtjev odbačen pozivom na odredbu čl. 506. st. 1. ZKP/08. Za primijetiti je da osuđenik u zahtjevu za obnovu prvenstveno kritizira i pobija ispravnost prvostupanjske i drugostupanjske odluke, pa sadržaj njegovih navoda zapravo predstavlja žalbu protiv tih odluka izlazeći tako izvan okvira pretpostavki za podnošenje predmetnog pravnog lijeka.

S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, na temelju čl. 398. st. 4. ZKP/97 nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97.

U Zagrebu, 14. srpnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.