Gzp-1112/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1112/08-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja Š. M. i N. M., oboje iz B., zastupani po punomoćniku Z. M., odvjetniku u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 15. svibnja 2008., dana 14. prosinca 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski sud u Zadru je dužan donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. P-2306/09 (ranije P-2614/04) u roku od 8 (osam) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku:

- predlagatelju Š. M. u iznosu 11.000,00 (jedanaesttisuća) kuna,

- predlagateljici N. M. u iznosu od 11.000,00 (jedanaesttisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelji su 15. svibnja 2008. podnijeli Županijskom sudu u Zadru, temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07. i 113/08. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Zadru pod posl. br. P-2614/04. Županijski sud u Zadru, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet vodi kod toga suda, radi rješavanja o podnesenoj žalbi pod posl. br. Gž-1068/08, rješenjem posl. br. Gzp-210/08 od 11. srpnja 2008. oglasio se nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu dana 6. kolovoza 2008., kao nadležnom.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2614/04, očitovanja Županijskog suda u Zadru od 12. veljače 2009., kao i službenom provjerom u pisarnici Općinskog suda u Zadru utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- postupak je pokrenut tužbom tužitelja Š. M. i N. M., pred Općinskim sudom u Zadru 7. travnja 1993. protiv tuženika Ž. L., radi raskida ugovora o darovanju ,

- do 6. studenog 1997. održana su ročišta 18. siječnja 1994., 17. veljače 1994. i 8. travnja 1994., a 18. travnja 1994. tuženik je podnio protutužbu,

- požurnicama od 10. ožujka 1999., 21. travnja 1999., 27. svibnja 1999., tužitelji- protutuženici su tražili zakazivanje ročišta,

- nakon toga održana su ročišta 2. lipnja 2000., 10. listopada 2000. te 15. studenog 2000. na kojem je izveden dokaz saslušanjem tužitelja-protutuženika,

- na ročištu 20. prosinca 2000. izveden je dokaz saslušanjem tuženika-protutužitelja, te je tužitelju-protutuženiku Šimi Mikuliću naloženo u roku od 8 dana dostaviti ime svog doktora opće prakse,

- podneskom od 4. siječnja 2001. tužitelj-protutuženik Š. M. dostavlja ime svog doktora opće prakse,

- dopisom od 8. siječnja 2001. zatraženo je od doktora opće prakse tužitelja- protutuženika Š. M. dostava liječničkog kartona,

- na ročištu 8. veljače 2001. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka,

- ročištu zakazano za 15. ožujka 2001. odgođeno je na prijedlog stranaka radi pokušaja mirnog rješenja spora,

- na ročištu 4. lipnja 2001. naloženo je tuženiku-protutužitelju dostaviti odgovor na prijedlog tužitelja u svezi mirnog rješenja spora,

- podneskom od 19. lipnja 2001. tuženik-protutužitelj se očitovao na prijedlog tužitelja-protutuženika,

- na ročištu 6. srpnja 2001. riješeno je da će se provesti uviđaj uz sudjelovanje vještaka mjernika te su tužitelji-protutuženici pozvani na uplatu predujma u roku od 30 dana,

- na ročištu 3. listopada 2001. naloženo je tužiteljima-protutuženicima u roku od 8 dana izvršiti uplatu predujma za uviđaj i vještačenje,

- podnescima od 10. listopada 2001. i 25. listopada 2001. tužitelji -protutuženici dostavljaju priznanicu o plaćenom predujmu,

- na uviđaju od 5. travnja 2002. naloženo je vještacima u roku od 15 dana dostaviti skicu te nalaz i mišljenje,

- skica lica mjesta zaprimljena je u spis 12. travnja 2002., a nalaz i mišljenje građevinskog vještaka 30. travnja 2002.,

- na ročištu 21. svibnja 2002. tužitelji-protutuženici su jasnije odredili tužbeni zahtjev,

- dana 28. svibnja 2002. vještak je dostavio u spis dopunu svog nalaza,

- podneskom od 24. svibnja 2002. godine tuženik-protutužitelj je dostavio dokumentaciju,

- ročište zakazano za 28. svibnja 2002. je odgođeno zbog bolesti raspravnog suca,

- na ročištu 3. lipnja 2002. glavna rasprava je zaključena,

- presudom posl. br. P-411/93 od 3. lipnja 2002. odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja-protutuženika, dok je usvojen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja,

- protiv navedene presude tužitelji-protutuženici su 17. veljače 2003. podnijeli žalbu,

- dana 26. veljače 2003. tuženik-protutužitelj je dostavio odgovor na žalbu tužitelja- protuženika,

- rješenjem ovog Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-306/03 od 2. srpnja 2004. uvažena je žalba tužitelja-protutuženika i ukinuta prvostupanjska presuda te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovo suđenje,

- drugostupanjska odluka zaprimljena je Općinskog suda u Zadru 12. kolovoza 2004.,

- na ročištu 21. studenog 2006. tužiteljima-protutuženicima naloženo je u roku od 15 dana predložiti daljnje dokaze,

- na ročištu 28. ožujka 2007. tužitelji-protutuženici su predložili da se službenim putem pribave spisi toga suda posl. br. P-433/94, P-1629/94 i P-1367/92 te da se dopunski saslušaju stranke,

- na ročištu od 18. travnja 2007. izveden je dokaz saslušanjem tuženika-protutužitelja,

- na ročištu 8. svibnja 2007. izveden je dokaz saslušanjem tužitelji-protutuženika,

- podneskom od 18. svibnja 2007. tužitelji-protutuženici predlažu dopunu vještačenja od 5. travnja 2002. na okolnost vrijednosti spornog zemljišta,

- na ročištu 10. siječnja 2008. odbijen je prijedlog tužitelja-protutuženika da se izvrši dopuna vještačkog nalaza i mišljenja od 5. travnja 2002. te je glavna rasprava zaključena,

- ročište zakazano za 28. siječnja 2008. radi objave presude odgođeno je za 15. veljače 2008. radi složenosti predmeta,

- na ročištu 15. veljače 2008. donesena je i objavljena presuda posl. br. P-2614/04 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika te je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja,

- dana 14. svibnja 2008. tužitelji-protutuženici su izjavili žalbu protiv navedene presude, a dana 15. svibnja 2008. dostavili dopunu žalbe,

- dana 21. svibnja 2008. zaprimljen je odgovor tuženika-protutužitelja na žalbu tužitelja-protutuženika,

- dana 27. svibnja 2008. spis je povodom žalbe zaprimljen na Županijskom sudu u Zadru koji je rješenjem posl. br. Gž-1068/08 od 4. ožujka 2009. ukinuo prvostupanjsku odluku te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovo suđenje,

- postupak je u tijeku pred Općinskim sudom u Zadru pod novim posl. br. P-2306/09.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u konkretnom slučaju predmetni postupak pokrenut je 7. travnja 1993. pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenog 1997., nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99- ispravak i 14/02) i traje do 14. prosinca 2009., kao dana donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja (budući da je postupak u tijeku) pa se radi o mjerodavnom razdoblju od dvanaest godina, jedan mjesec i osam dana.

Unatoč tome što je prvostupanjski sud tijekom pravno relevantnog razdoblja proveo šesnaest ročišta na kojima je saslušavao stranke, svjedoke, izvodio dokaze vještačenjem po vještacima geodetske i građevinske struke kao i uviđajem na licu mjesta događaja, te poduzimao druge procesne aktivnosti koje su rezultirale donošenjem dviju meritornih odluka, prema ocjeni ovog suda taj sud nije postupao potpuno aktivno. Naime, unatoč brojnim ročištima, prvu radnju nakon nastupanja pravno relevantnog razdoblja (6. studenog 1997.) poduzeo je tek 2. lipnja 2000., dakle po proteku dvije godine, šest mjeseci i dvadeset i šest dana. Nadalje, nakon zaprimanja ukidne drugostupanjske odluke (12. kolovoza 2004.) iduće ročište održano je po tek proteku dvije godine, tri mjeseca i devet dana, 21. studenoga 2006. Neučinkovitost prvostupanjskog suda sastoji se u tome što su mu u pravno relevantnom razdoblju dvije odluke ukinute od strane županijskog suda, a koja činjenica je znatno utjecala na sam tijek i duljinu postupka.

Predlagatelji, kao tužitelji-protutuženici u predmetnom parničnom postupku, svojim postupanjem odnosno propustima, u manjoj mjeri doprinijeli su duljini njegova trajanja. Naime, po raspravnom rješenju suda s ročišta održanog 6. srpnja 2001., kojim im je naložena uplata predujma za potrebe vještačenja i uviđaja u roku od 30 dana, postupili su tek podnescima od 10. listopada 2001. i 25. listopada 2001., a sve nakon što im je sud na ročištu 3. listopada 2001. dodijelio daljnji rok od 8 dana.

Analizom provedenog postupka, u kojem su izvedeni brojni dokazi (geodetskim i građevinskim vještačenjem kao i dopunama istih, uviđajem na licu mjesta događaja, saslušanjem svjedoka i stranaka) ovaj sud zaključuje da je predmetni parnični činjenično složen, međutim navedeno ne može opravdati utvrđenu duljinu trajanja postupka.

Obzirom na izneseno, a imajući u vidu duljinu sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju (dvanaest godina, jedan mjesec i osam dana), koje je posljedica, u pretežitom dijelu, neučinkovitog odnosno neažurnog postupanja suda, unatoč doprinosu predlagatelja i složenosti postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je istima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01.-pročišćeni tekst, i 55/01.).

Visinu primjerene novčane naknade, koja pripada svakom od predlagatelja uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, u iznosu od 11.000,00 (jedanaesttisuća) kn, ovaj sud odmjerio je imajući u vidu sve obrazložene okolnosti, uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. prosinca 2009.

S U D A C

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.