IV Kž-35/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Erike Kocijančić, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenog N. Š., zbog kaznenih djela iz čl. 302. st. 1. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja D. I., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 05. ožujka 2004. godine, broj Kv-96/04 (Kio- 5/04), u sjednici održanoj dana 10. siječnja 2006. godine,
Legislator headnote
AI generatedIV Kž-35/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanim rješenjem vijeće Županijskog suda u Puli, odbilo je istražni zahtjev i dopunu istražnog zahtjeva oštećenika kao tužitelja D. I., protiv osumnjičenog N. Š., zbog kaznenih djela iz čl. 302. st. 1. Kaznenog zakona, čl. 303. st. 1. i 3. Kaznenog zakona i čl. 337. st. 1. i 2. Kaznenog zakona..
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: IV Kž 35/04-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Erike Kocijančić, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenog N. Š., zbog kaznenih djela iz čl. 302. st. 1. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja D. I., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 05. ožujka 2004. godine, broj Kv-96/04 (Kio- 5/04), u sjednici održanoj dana 10. siječnja 2006. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba oštećenog kao tužitelja D. I..
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem vijeće Županijskog suda u Puli, odbilo je istražni zahtjev i dopunu istražnog zahtjeva oštećenika kao tužitelja D. I., protiv osumnjičenog N. Š., zbog kaznenih djela iz čl. 302. st. 1. Kaznenog zakona, čl. 303. st. 1. i 3. Kaznenog zakona i čl. 337. st. 1. i 2. Kaznenog zakona..
Protiv tog rješenja podnio je žalbu oštećenik kao tužitelj D. I. u kojoj predlaže poništenje pobijanog rješenja.
Žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana.
Razmatrajući pobijano rješenje po žalbi oštećenika kao tužitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da se radi o kaznenim djelima za koja se prema odredbama Zakona o kaznenom postupku ne vodi istraga, nego skraćeni postupak.
Naime, za kazneno djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz čl. 302. st. 1. Kaznenog zakona, propisana je novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, a za kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz čl. 303. st. 3. Kaznenog zakona kao i za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 2. Kaznenog zakona, kazna zatvora od tri mjeseca
IV Kž 35/04-2
do pet godina.
Prema odredbi čl. 157. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 58/02 od 21. svibnja 2002. godine) izmijenjen je čl. 430. Zakona o kaznenom postupku, pa se sada za kaznena djela za koja je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili zatvor do pet godina provodi skraćeni postupak. Navedena odredba primjenjuje se od 01. siječnja 2003. godine. Nakon započete primjene ovih odredaba Zakona o kaznenom postupku više, dakle, ne postoji zakonska mogućnost provođenja istrage za predmetna kaznena djela, već se kazneni postupak za ta djela pokreće optužnim prijedlogom ili privatnom tužbom, dok prije podnošenja optužnog prijedloga, ovlašteni tužitelj može predložiti poduzimanje istražnih radnji.
Međutim, u ovom konkretnoj situaciji ne postoje niti te mogućnosti, budući da je za sva inkriminirana djela nastupila apsolutna zastara kaznenog progona. Naime, osumnjičeniku se stavlja na teret da je kazneno djelo iz čl. 302. st. 1. Kaznenog zakona počinio dana 06. rujna 1994. godine, kazneno djelo iz čl. 303. st. 1. i 3. Kaznenog zakona dana 27. listopada 1994. godine, a da je kazneno djelo iz čl. 337. st. 1. i 2. Kaznenog zakona počinio u istom inkriminiranom razdoblju. Za kazneno djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz čl. 302. st. 1. Kaznenog zakona, temeljem čl. 20. st. 6. u vezi čl. 19. st. 1. al. 5. Kaznenog zakona apsolutna zastara nastupa protekom šest godina od dana počinjenja, a za kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz čl. 303. st. 3. Kaznenog zakona i kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 2. Kaznenog zakona, temeljem čl. 20. st. 6. u vezi čl. 19. st. 1. al. 4. Kaznenog zakona, protekom deset godina od dana počinjanja. Iz navedenog, dakle, proizlazi da je za sva inkriminirana kaznena djela nastupila apsolutna zastara kaznenog progona, pa se istraga za predmetna kaznena djela protiv osumnjičenog N. Š. ne može provoditi i iz ovih razloga.
Slijedom iznesenog na temelju čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 10. siječnja 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivona Horvatić, v.r.
Ana Garačić, v.r.