I Kž-1103/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1103/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ml. pljt. M. D. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi opt. ml. pljt. M. D. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 30. rujna 2004. broj K-22/04-16, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića, u sjednici održanoj dana 11. svibnja 2005. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. ml. pljt. M. D., te se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu p o t v r đ u j e .

Obrazloženje

Županijski sud u Koprivnici je presudom od 30. rujna 2004. broj K-22/04-16 opt. ml. pljt. M. D. i opt. ml. pljt. Z. L. proglasio krivima da su počinili i to: opt. ml. pljt. M. D. kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00), te ga temeljem istog zakonskog propisa, uz primjenu čl. 110. Zakona o sudovima za mladež u svezi čl. 57. KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca, a temeljem čl. 82. KZ od ovog optuženika oduzeo protupravno stečenu imovinsku korist u iznosu od 300,00 kn, a opt. ml. pljt. Z. L. proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, temeljem istog zakonskog propisa izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca i po čl. 67. KZ prema ovom optuženiku primijenio uvjetnu osudu, tako da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko on u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo i po čl. 173. st. 7. KZ prema ovom optuženiku izrekao je sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta i to marihuane oduzete temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 23. prosinca 2003. broj …, koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.

I Kž 1103/04-3

Optuženike je po čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02, u nastavku: ZKP) oslobodio obveze da nadoknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1.-6. tog Zakona.

Protiv ove prvostupanjske presude žalbu je podnio opt. ml. pljt. M. D. po branitelju Ž. L., odvjetniku iz Đ. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 2. i toč. 11. ZKP, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tako da ova žalba po čl. 382. ZKP u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni i odluke o oduzimanju imovinske koristi. Žalitelj predlaže da se pobijana presuda u odnosu na ovog optuženika ukine i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Prvostupanjski sud je po čl. 372. ZKP primjerak žalbe opt. ml. pljt. M. D. dostavio državnom odvjetniku radi odgovora, no do sjednice vijeća drugostupanjskog suda odgovor na žalbu nije podnesen.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je kao drugostupanjski sud po čl. 373. st. 1. ZKP dostavio spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je ovome sudu spise vratilo uz podnesak od 17. siječnja 2005. broj KŽ-DO-2210/04, predlažući da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrdi.

Potom je drugostupanjski sud po čl. 373. st. 2. ZKP o sjednici vijeća obavijestio Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. Na sjednici vijeća ovog suda nazočni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić ustrajao je kod navoda i prijedloga iz podneska od 17. siječnja 2005. godine.

Žalba opt. ml. pljt. M. D. nije osnovana.

Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona žalbom pobija i iz osnova iz kojih je ona pobijana, a po službenoj dužnosti ispitao je postoje li povrede odredaba kaznenog postupka navedene u čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, odnosno je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, kako je to propisano po čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP, no pri ispitivanju po službenoj dužnosti nije našao da bi bile ostvarene takve povrede odredaba kaznenog postupka, odnosno povrede kaznenog zakona na štetu optuženika koje se ispituju po službenoj dužnosti slijedom navedene odredbe ZKP, a nije našao niti da bi razlozi žalbe opt. ml. pljt. M. D. bili od koristi za suoptuženika ml. pljt. Ž. L., što je ispitao po službenoj dužnosti po čl. 383. ZKP.

Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge iznijete u obrazloženju pobijane presude koji se odnose na objektivni učin i krivnju opt. ml. pljt. M. D., te na izrečenu kaznu, obzirom da su ti razlozi utemeljeni na pravilno provedenom kaznenom postupku i na pravilnoj ocjeni sadržaja izvedenih dokaza, sukladno čl. 351. ZKP, te da je na potpuno i pravilno činjenično stanje u odnosu na žalitelja kazneni zakon pravilno primijenjen, kao da je i pravilno odabrana vrsta, te odmjerena kazna za predmetno djelo, pri čemu je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve one okolnosti o kojima ovisi odabir vrste i odmjera kazne, sukladno čl. 56. KZ. Obrazloženje pisane presude potpuno je u skladu s odredbom čl. 359. st. 7. i 8. ZKP.

I Kž 1103/04-3

Zbog toga se žalitelja iznova upućuje na isto, a u obrazloženju ove drugostupanjske presude po čl. 391. st. 1. ZKP daju se sljedeće ocjene žalbenih navoda:

Glede bitnih povreda odredaba kaznenog postupka:

Žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 2. ZKP, smatrajući da je ona ostvarena time što je u suđenju učestvovala K. M. kao sudac porotnik, koja da je već prije zaključenja glavne rasprave imala negativan stav prema opt. ml. pljt. M. D. i obrani koju je pred sudom iznosio, a što da slijedi iz okolnosti da je prije početka ročišta za glavnu raspravu od 30. rujna 2004. razgovarala s opt. ml. pljt. Z. L. na hodniku suda, a po objavi presude da je viđena u razgovoru s majkom potonje navedenog optuženika ispred sudske zgrade, time da se iz gesta primjećivalo da je s ovom prisna.

Predsjednik vijeća prvostupanjskog suda je u žalbenom postupku glede ovog prigovora pribavio očitovanje ovog suca porotnika (list 109), iz kojeg proizlazi da je istinita tvrdnja da je pred spomenuto ročište na hodniku suda sjedila pokraj žaliteljevog suoptuženika, pitala ga je li je on Z. L., obzirom da ga je upamtila s prvog ročišta glavne rasprave od 03. rujna 2004., na što je on odgovorio potvrdno, a ona primijetila da je podsjeća na jednog kirurga iz K. kojega je poznavala, dok glede poznanstva s njegovom majkom negira da bi je poznavala, kao što negira da bi se s njom sastala nakon objave presude.

Po ocjeni drugostupanjskog suda, žalbenim navodima nije osporena istinitost očitovanja suca porotnika, niti je dovedena u sumnju njegova objektivnost. Nadalje, po čl. 367. st. 1. toč. 2. ZKP, propisano je da se bitna povreda odredaba kaznenog postupka ostvaruje na način ako je na glavnoj raspravi sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji se morao izuzeti po čl. 36. st. 1. ZKP. Žalitelj, međutim, ne navodi okolnosti zbog kojih se sudac porotnik mora isključiti od obavljanja sudačke dužnosti po čl. 36. st. 1. toč. 1.-5., već ističe okolnosti zbog kojih sudac porotnik može biti otklonjen od obavljanja sudske dužnosti i to po čl. 36. st. 2. ZKP, dakle ako se navedu i dokažu okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost. Ovo, međutim, žalbom nije navodom takvih okolnosti dokazano, niti bi one okolnosti na koje žalitelj ukazuje, sve da su u potpunosti istinite, izazivale sumnju u njegovu nepristranost. Najzad, po čl. 38. ZKP i to po st. 1., stranke mogu tražiti izuzeće, a po st. 2. navedenog članka ovog Zakona stranke zahtjev za izuzeće mogu podnijeti do početka glavne rasprave, a ako su za razlog isključenja iz čl. 36. st. 1. ZKP saznale kasnije, imaju ga podnijeti odmah nakon saznanja, što opt. ml. pljt. M. D., a niti njegov branitelj nisu učinili, pa prvostupanjski sud nije bio niti u prilici postupati po čl. 39. ZKP.

Zbog navedenih razloga drugostupanjski sud ne nalazi da bi žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 2. ZKP bila osnovana.

Žalitelj prvostupanjsku presudu pobija i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, smatrajući da su razlozi pobijane presude izneseni u njenom obrazloženju protivni sadržaju iskaza saslušanih svjedoka.

Suprotno stajalištu žalitelja, drugostupanjski sud ocjenjuje da su žalbeni navodi koje je žalitelj postavio uz ovakav žalbeni osnov, po svojoj naravi u stvari prigovori zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovo zbog toga jer žalitelj smatra da je prvostupanjski sud prejudicirao krivnju opt. ml. pljt. M. D., što da je razvidno iz toga jer njegovu obranu označuje "besprijekornom" (dakle stavlja u navodnike), kao i zbog toga što je

I Kž 1103/04-3

otklonio vjerovati iskazima svih saslušanih svjedoka o činjenici alibija, a povjerovao je istinitosti obrane opt. ml. pljt. Z. L., iako je ovaj već ranije bio pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, te najzad i zbog toga što je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane da se kao svjedok ispita djelatnik redarstvenih vlasti B. Z. o tome zbog čega nakon saznanja o počinjenju predmetnog kaznenog djela nije provedena istražna radnja pretrage stana i automobila opt. ml. pljt. M. D. i provedeno njegovo poligrafsko testiranje, iako da je ovaj to tražio, odnosno o tome da je žalitelj, još kao osumnjičenik, ukazivao na okolnosti i činjenice alibija, iznoseći dalje pretpostavku da je opt. ml. pljt. Z. L. drogu nabavio od P. B., a ne od opt. ml. pljt. M. D..

Suprotno žalitelju, drugostupanjski sud ne nalazi da bi u pobijanoj presudi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, u bilo kojem od vidova navedenih u ovoj odredbi postupovnog zakona, a posebno ne u vidu da bi se u razlozima presude o sadržaju iskaza preslušanih svjedoka iznosilo sadržajno nešto proturječno od onoga kako je to navedeno u sadržaju zapisnika o njihovim iskazima.

Glede pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja:

Žalitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu žalba nije koncipirana na način da se uz pojedini žalbeni osnov vežu navodi kojima se on nastoji opravdati.

Zbog toga drugostupanjski sud, kao što je to već naprijed navedeno, uzima u ocjenu žalbene navode koji su izloženi glede naprijed razmotrenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i sve druge žalbene navode, smatrajući ih prigovorima na utvrđeno činjenično stanje u smislu čl. 369. ZKP. Pri tome drugostupanjski sud uočava da su ti navodi usmjereni jedino prema pobijanju prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja po čl. 369. st. 2. ZKP, jer žalitelj osporava pravilnost utvrđenja onih odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud izložio u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, a ne ukazuje na odlučne činjenice koje prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao, odnosno ne nudi nove dokaze za utvrđivanje takvih ili drugih, dokazno važnih činjenica.

Po čl. 369. st. 2. ZKP pogrešno utvrđeno činjenično stanje postoji ako je sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kada sadržaj isprava, zapisnik o izvedenim dokazima ili o tehničkim snimkama ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost ili pouzdanost utvrđenja odlučne činjenice. U tom smislu žalitelj svojim navodima nije doveo u ozbiljnu sumnju pravilnost ili pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica.

Stanje stvari u spisu pokazuje da je prvostupanjski sud tijekom glavne rasprave izveo sve dokaze koji su mu stajali na raspolaganju. Izvedeni dokazi po prvostupanjskom sudu savjesno su ocijenjeni i to svaki dokaz pojedinačno, a i u svezi s ostalim dokazima i tek je na temelju takve ocjene sud izvodio zaključke je li neka činjenica dokazana ili nije, a prvostupanjska presuda je temeljena samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnoj raspravi, što je bilo sukladno čl. 351. ZKP.

Drugostupanjski sud prihvaća razloge zbog kojih je odbijen dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka sasluša djelatnik redarstvenih vlasti B. Z. o tome zbog čega nije zatražen nalog i nije izvršena pretraga stana i drugih prostorija opt. ml. pljt. M. D., jer doista

I Kž 1103/04-3

njegovo saslušavanje, kraj ostalih izvedenih dokaza, nije bilo od utjecaja za utvrđenje činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud nije utvrdio druge odlučne činjenice osim onih koje su navedene u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, dakle nije utvrdio da bi se kod opt. ml. pljt. M. D. nalazili oni predmeti koji bi svojim sadržajem ukazivali da bi bili u bilo kakvoj vezi s odlučnim činjenicama kako su one navedene u spomenutom činjeničnom opisu izreke pobijane presude, a niti žalitelj ne navodi koji bi se to predmeti i koje okolnosti spomenutom istražnom radnjom imale kod ovog optuženika naći u njegovim prostorijama, a koje bi isključivale postojanje ovdje odlučnih činjenica zbog kojih je on proglašen krivim i osuđen. Zbog toga je ovakav prijedlog usmjeren promašeno, jer bi se njime imala dokazivati ona činjenica koja ne postoji i za koju je prvostupanjski sud uzeo da ne postoji. Takvim žalbenim navodom ne dovodi se u bilo kakvu sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja činjeničnog stanja, a slijedom toga sumnju u pravilnost i pouzdanost utvrđenog činjeničnog stanja ne izazivaju niti okolnosti da je jedan od sudaca porotnika prije jednog ročišta glavne rasprave bio u razgovoru s opt. ml. pljt. Z. L., odnosno niti okolnost da bi poslije objave presude taj sudac porotnik bio u nekom razgovoru s majkom spomenutog suoptuženika, time da potonju okolnost ničim nije niti dokazom potkrijepljena, a pogotovo da bi bio naveden sadržaj takvog navodnog razgovora između suca porotnika i majke suoptuženika. Prvostupanjski sud je, po ocjeni drugostupanjskog suda, opravdano otklonio povjerovati iskazima svjedoka alibija opt. ml. pljt. M. D., jer sadržaj njihovih iskaza pokazuje pristranost opt. ml. pljt. M. D., što se očitovalo u nizu detalja koje su opisivali jednako kao i on u svojoj obrani, iako bi životno i logično bilo da nisu zapazili i upamtili sve detalje koje su iznosili jednako kao optuženik. Zbog toga je bilo razloga da prvostupanjski sud povjeruje obrani opt. ml. pljt. Z. L., pogotovo zbog toga što je on jednako iskazivao već pred redarstvenim vlastima, ispitan kao osumnjičenik uz nazočnost svog branitelja, kao što je to iskazivao i tijekom istrage, a također i na glavnoj raspravi.

Proizvoljna je i bez uporišta u izvedenim dokazima tvrdnja žalitelja da je opt. ml. pljt. Z. L. opojnu drogu dobavio od P. B., a ne od opt. ml. pljt. M. D., što žalitelj nastoji opravdati postavkom da opt. ml. pljt. Z. L., kao ovisnik o marihuani, ima razloga prikriti pravi izvor dobavljanja droge, pa da je zbog toga lažno teretio opt. ml. pljt. M. D.. Pri tome žalitelj značaj daje iznijetoj činjenici da je P. B. pred opt. ml. pljt. M. D. na mobitel pokazivao poruku koju mu je prenio opt. ml. pljt. Z. L., a koja bi prema njegovoj obrani bila otprilike sljedećeg sadržaja: "Ja sam naje… rekao sam da je D. kriv za sve, a ti to potvrdi". Naime, svjedok P. B. iskazao je da je 24. prosinca 2004. bio u kontaktu s opt. ml. pljt. M. D., da mu je ovaj rekao da je bio cijeli dan na policiji i kako je optuženik ovom svjedoku prigovorio da je on i ml. pljt. Z. L. njemu smjestio zbog nekakve "trave", ali da se ne sjeća da bi mu pokazivao nekakvu SMS-poruku preko svog mobitela, što ipak ne isključuje kao mogućnost, a nakon što je o istoj činjenici i tim okolnostima ispitan svjedok I. M., koji je potvrdio obranu opt. M. D. da je P. B. pokazivao SMS-poruku sadržaja u smislu: "Ja sam najeb'o, optužio sam D., ti potvrdi", svjedok P. B. očitovao se nastavno da se ne sjeća svih ovih detalja, da je u to vrijeme intenzivno konzumirao drogu marihuanu, "ecstasy" i slično, pa je imao poteškoća s pamćenjem, tako da ne zna što se sve dogodilo, a što se tiče mobitela da sigurno nije točno da je imao mobitel marke Nokia", jer da je u to vrijeme imao mobitel marke "Siemens", narančastog zaslona, a možda je koristio i mobitel marke "Bosch", inače od njegovog prijatelja, i to s plavim zaslonom. Svjedok I. M. u svom iskazu inače je spominjao da je mobitel svjedoka P. B. bio marke "Nokia" i to žutog zaslona. Iz toga slijedi da svjedok P. B. nije potvrdio iskaz svjedoka I. M., a time niti obranu opt. ml. pljt. M. D. o navodnoj SMS- poruci. No, po ocjeni drugostupanjskog suda, sve da je opt. ml. pljt. M. D. i bila predočena

I Kž 1103/04-3

SMS-poruka upućena od ml. pljt. Z. L. o tome da je potonji "naje…", da je rekao da je "D. kriv za sve, a ti to potvrdi", to još uvijek ne bi izazvalo sumnju u pravilnost i stupanj pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica i to zbog toga što niti iz takve poruke ne bi proizlazilo da je opt. ml. pljt. Z. L. lažno teretio opt. ml. pljt. M. D.. Izneseni sadržaj takve poruke uklapa se u iskaz opt. ml. pljt. Z. L. koji je on dao već pred redarstvenim vlastima, uz nazočnost svog branitelja, tijekom istrage i, napokon, na samoj glavnoj raspravi.

Zbog iznesenih razloga, i po ocjeni drugostupanjskog suda, dovoljno je bilo razloga povjerovati obrani opt. ml. pljt. Z. L., kojom on izričito i okolnosno tereti opt. ml. pljt. M. D. da mu je 16. prosinca 2003. u blizini ugostiteljskog objekta P. u K. prodao za 300,00 kn najmanje 22 gr marihuane, koja je kod njega pronađena i privremeno oduzeta, kako to proizlazi iz zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija, te iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 8-10 u spisu), za koju je toksikološkim vještačenjem utvrđeno da se radi o konoplji tipa droge marihuana, koja sadrži više od 0,3% THC-a (list 63-64 u spisu).

Glede odluke o kaznenim sankcijama:

Žalba opt. ml. pljt. M. D. po čl. 382. ZKP sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, te odluke zbog oduzimanja imovinske koristi. Uz ovaj žalbeni osnov u žalbi nema nikakvih navoda.

Zbog toga je drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao i glede odluke o kazni, te glede odluke o oduzimanju imovinske koristi, pri čemu je našao da je odluka o kazni pravilno odabrana i odmjerena i to prema općem pravu, pri čemu je prvostupanjski sud osnovano otklonio prema žalitelju primijeniti maloljetničko pravo, otklonivši primjenu čl. 109. Zakona o sudovima za mladež, a kod odmjeravanja kazne pravilno je ocijenio da utvrđena olakotna okolnost ranije neosuđivanosti opt. ml. pljt. M. D., obzirom na njegovu životnu dob, nešto manje od 20 godina, ne predstavlja posebno izraženu olakotnu okolnost u smislu čl. 57. st. 1. KZ, ali upravo zbog te životne dobi, uz primjenu čl. 110. Zakona o sudovima za mladež, odmjeruje ovu kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca, jer po ovom propisu nije bio obavezan na ograničenja iz čl. 57. st. 2. KZ. I po ocjeni drugostupanjskog suda, svrha kažnjavanja koja je propisana u čl. 50. u vezi čl. 6. KZ, ostvarit će se upravo onom vrstom i mjerom kazne koju je opt. ml. pljt. M. D. izrekao prvostupanjski sud.

Najzad, drugostupanjski sud je ocijenio da je i odluka o oduzimanju imovinske koristi pravilna i utemeljena na odredbi čl. 82. KZ. Prema ovoj odredbi, naime, po st. 1. ovog članka KZ nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, a po st. 2. ovog članka KZ imovinska korist oduzima se sudskom odlukom kojom se utvrđuje da je kazneno djelo počinjeno. Pobijanom presudom utvrđeno je da je opt. ml. pljt. M. D. počinio kazneno djelo i da je počinjenjem ovog djela ostvario imovinsku korist u iznosu od 300,00 kn, koja mu je oduzeta.

Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 387. ZKP).

U Zagrebu, 11. svibnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.

I Kž 1103/04-3