Supreme Court partially allowed prosecutor's appeal, increasing robbery sentence from three to four years due to indifference.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially upheld the prosecutor's appeal against a first-instance robbery conviction, increasing the prison term from three to four years. While the court rejected the defendant's appeal for a lighter sentence and dismissed the claim that the victim's separation was premeditated, it found the first-instance sentencing insufficiently severe. The court ruled that the defendant's indifferent behavior, including leaving the victim bound and locked in a room while taking his property, constituted aggravating circumstances warranting a harsher penalty.
Legislator headnote
AI generatedKZ čl. 218. st. 1.; KZ čl. 63. st. 1.; KZ čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2.; KZ čl. 390. st. 1.; KZ čl. 387.; When a defendant's conduct after the commission of a crime demonstrates indifference to the victim's suffering, this may serve as an aggravating circumstance justifying an increased sentence within the statutory range.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 455/09-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i Ante Potrebice, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. C. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 19. veljače 2009., broj K-4/09, u sjednici održanoj 7. srpnja 2009. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,
p r e s u d i o j e :
I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, te se opt. D. C., za kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. Kaznenog zakona, za koje je oglašen krivim tom presudom, temeljem istih zakonskih propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, u koju mu se, temeljem odredbe čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru, od 25. veljače 2008. god., pa nadalje.
II U preostalom dijelu žalba državnog odvjetnika, te u cijelosti žalba opt. D. C., odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku opt. D. C. proglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 - u daljnjem tekstu: KZ), te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Na temelju odredbe čl. 63. Kaznenog zakona, u izrečenu kaznu optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, od 25. veljače 2008. godine pa nadalje.
I Kž 455/09-4
Na temelju odredbe čl. 76. KZ, prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama.
Na osnovi odredbe čl. 132. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 110/97, 27/98, 58/99,112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), određeno je da je optuženik dužan na ime naknade štete isplatiti oštećeniku D. K. iznos od 4.000,00 HRK.
Temeljem odredbe čl. 122. st. 4. ZKP, optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka, tako da su ti troškovi pali na teret proračunskih sredstava.
Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oglasi krivim zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, te da mu se izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.
Žalbu je podnio i opt. D. C. po branitelju B. K., odvjetniku iz O., zbog odluke o kazni, te predlaže da se njegova žalba uvaži, pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženiku izrekne blaža kazna.
Optuženik je po branitelju podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem predlaže da se ta žalba odbije kao neosnovana.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razgledavanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, u podnesku od 15. lipnja 2009. godine broj KŽ-DO- 929/09, izrazio je mišljenje da je žalba državnog odvjetnika osnovana, te da je kao takvu treba prihvatiti, dok je žalba optuženika neosnovana, zbog čega ju treba odbiti.
Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana.
Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je opt. D. C. kazneno djelo razbojništva počinio uporabom oružja, s obzirom da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je oružje imao i upotrijebio A. P. i da je on nanio tešku tjelesnu ozljedu ošt. D. K., dok nije nesporno dokazano da je optuženik imao ikakvog saznanja o tome da A. P. posjeduje oružje.
Naime, iz iskaza A. P., saslušanog kao svjedoka, proizlazi da je on kritične zgode iz ladice ispod televizora u dnevnoj sobi izvadio plinski pištolj, te iz udaljenosti od pola metra do jednog metra ispalio prema oštećeniku D. K. jedan plinski metak.
Iz opisa događaja koji je dao oštećenik D. K., saslušan kao svjedok, proizlazi da je u trenutku kada je optuženik bez ikakvog razloga i povoda skočio na njega i uhvatio ga za vrat, na ulaznim vratima od sobe se pojavio A. P. vičući „ruši ga, ruši ga“, te dok su on i optuženik bili u „klinču“ približio im se A. P. i počeo govoriti oštećeniku „lezi, pucat ću“, a kada se oštećenik uspio razdvojiti od optuženika, A. P. mu je s udaljenosti od oko jedan metar pucao iz pištolja u glavu, nakon čega je osjetio jaku bol u oku iz kojega je potekla krv.
I Kž 455/09-4
Ne može se prihvatiti tvrdnja državnog odvjetnika iznesena u žalbi da je optuženik, time što je na trenutak dopustio oštećeniku da se od njega razdvoji, to učinio kako bi A. P. mogao pucati na oštećenika, te da je na taj način prihvatio uporabu oružja prema oštećeniku kao svoju radnju, s obzirom da se od nje nije distancirao. Ovakav zaključak predstavlja konstrukciju koja nije životna, jer je logičnije protumačiti optuženikovo razdvajanje od oštećenika kao instinktivan pokret kojim se želio zaštiti od mogućeg opaljenja pištolja.
Kako svaka osoba odgovara u granicama svoje krivnje, te kako se obilježja kaznenog djela utvrđuju u odnosu na svakog optuženika ponaosob, pravilno je sud prvog stupnja zaključio, na temelju provedenih dokaza, da je opt. D. C. počinio kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 1. KZ, pa žalba državnog odvjetnika u odnosu na pogrešnu primjenu kaznenog zakona, nije osnovana.
U pravu je, međutim, državni odvjetnik kada se žali na visinu kazne izrečene optuženiku. Način izvršenja kaznenog djela od strane optuženika, a naročito njegovo ponašanje nakon ranjavanja oštećenika od strane A. P., ukazuje na upornost i bezobzirnost, koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir kao otegotnu okolnost, ali ne u dovoljnoj mjeri. Naime, okolnost da je optuženik, zajedno s A. P., oštećeniku, koji je krvario iz povrijeđenog oka, svezao samoljepljivom trakom ruke i noge te iz njegove odjeće uzeo novac, mobilne telefone, ručni sat i narukvicu i potom otišao na vlak za Z., ostavivši oštećenika svezanog i zaključanog u stanu, po ocjeni ovoga suda, po svojoj indiferentnosti prema teškom stanju u kojem se oštećenik nalazio, prelaze uobičajen način postupanja kod ovakvih kaznenih djela.
Zato je žalbu državnog odvjetnika, u odnosu na odluku o kazni, trebalo prihvatiti, a žalbu optuženika u kojoj se pledira za blažom kaznom, kao neosnovanu odbiti, te prvostupanjsku presudu preinačiti u odnosu na odluku o kazni na način da se opt. D. C. za počinjeno kazneno djelo osudi na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da je izrečenom kaznom uzeta u obzir težina i pogibeljnost kaznenog djela koje je optuženik počinio, te smatra da će ta kazna, uz primjenu sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, postići svrhu kažnjavanja propisanu u odredbama čl. 6. i čl. 50. KZ, tj. da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utječe na sve ostale da ne čine kaznena djela, te da se utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno da se optuženik nalazi u pritvoru od 25. veljače 2008. godine, pa je, temeljem odredbe čl. 63. st. 1. KZ, to vrijeme optuženiku uračunato u kaznu.
S obzirom da ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredaba čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena koja od povreda kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti ili povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, valjalo je, na temelju čl. 390. st. 1. ZKP i čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 7. srpnja 2009.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Zdravko Stojanović, v.r.
Lidija Grubić Radaković, v.r.