I Kr-39/2003-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Senka Klarić Baranović i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. K. G. zbog kaznenog djela iz čl. 125. st. 1. i 2. KZ i dr., odlučujući o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne osuđenika, podnesenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 3. veljače 2003. godine br. Kv-460/02 (K-101/01), u sjednici održanoj 13. svibnja 2003. godine,
Legislator headnote
AI generatedI Kr-39/2003-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 2001. godine br. K-101/01, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. veljače 2002. godine br. I Kž-751/01, osuđen je os. K.G. zbog kaznenog djela iz čl. 125. st. 1. i 2. KZ i dr. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i tri mjeseca, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvor u od 20. listopada 2000. godine pa nadalje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr-39/03-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Senka Klarić Baranović i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. K. G. zbog kaznenog djela iz čl. 125. st. 1. i 2. KZ i dr., odlučujući o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne osuđenika, podnesenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 3. veljače 2003. godine br. Kv-460/02 (K-101/01), u sjednici održanoj 13. svibnja 2003. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se zahtjev os. K.G. za izvanredno ublažavanje kazne.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 2001. godine br. K-101/01, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. veljače 2002. godine br. I Kž-751/01, osuđen je os. K.G. zbog kaznenog djela iz čl. 125. st. 1. i 2. KZ i dr. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i tri mjeseca, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvor u od 20. listopada 2000. godine pa nadalje.
Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik putem svog branitelja, te u istom navodi da mu je prvostupanjski i drugostupanjski sud propustio kao olakotnu okolnost cijeniti priznanje djela, a da su se nakon pravomoćnosti osude pojavile nove okolnosti u vidu pojačanja oboljenja od PTSP koji je osuđenik dobio kao sudionik Domovinskog rata, da je za vrijeme izdržavanja kazne obolio od alergije na zatvorske uvjete, te da mu se majka o kojoj je dužan brinuti razboljela, teško se kreće i u teškom je depresivnom stanju.
Osuđenik je dostavio ovom sudu i dopunu zahtjeva, u kojoj navodi da je na izdržavanju kaznu slomio ruku, te da su mu i majka i otac teško bolesni, a o njima se brine isključivo osuđenik, te o svemu dostavlja medicinsku dokumentaciju.
Dostavljajući zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, Županijski sud u Zagrebu predložio je da se isti odbije, obzirom da sve navedene okolnosti nisu takove da bi u smislu odredbe čl. 414. st. 1. ZKP, dovele do blaže osude, time da je osuđeniku u uvjetima kaznionice pružena sva potrebna medicinska pomoć i skrb, dok za bolest majke ne dostavlja adekvatne podatke iz kojih bi bili jasno potvrđeni navodi osuđenika.
Negativni su i prijedlozi Županijskog državnog odvjetništva Zagreb, te Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje je u svom pismenom mišljenju od 21. ožujka 2003. godine br. KR-DO-153/03, predložilo da se zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne odbije.
Zahtjev nije osnovan.
Uvidom u spis predmeta, kao i svu priležeću dokumentaciju dostavljenu uz zahtjev i dopunu zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne, Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da okolnosti na koje se poziva osuđenik, nisu takovog karaktera i značaja da bi u smislu odredbe čl. 414. st. 1. ZKP dovele do blaže osude i da su bile poznate sudu prvog i drugog stupnja u vrijeme donošenja presude.
Posebno se ističe da sve zdravstvene tegobe koje su se kod osuđenika pojavile stupanjem na izdržavanje kazne, po ocjeni ovoga suda, u cijelosti se adekvatno tretiraju i u uvjetima Bolnice za osobe lišene slobode, poglavito obzirom na prirodu i vrstu zdravstvenih tegoba koje ima osuđenik, dok u odnosu na njegove roditelje, osuđenik priloženom dokumentacijom nije učinio vjerojatnim da isti zbog zdravstvenih teškoća trebaju upravo pomoć i njegu osuđenika.
Stoga smatramo da nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne os. K.G., pri čemu se ima u vidu i stupanj kaznene odgovornosti i težina počinjenih djela za koje je osuđen. Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 416 st. 6 ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 13. svibanj 2003. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Snježana Mrkoci, v. r.
Ante Potrebica, v. r.