Legislator Case Law & Legislation
I Kr-39/2003-4 AI generated

I Kr-39/2003-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kr-39/2003-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Senka Klarić Baranović i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. K. G. zbog kaznenog djela iz čl. 125. st. 1. i 2. KZ i dr., odlučujući o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne osuđenika, podnesenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 3. veljače 2003. godine br. Kv-460/02 (K-101/01), u sjednici održanoj 13. svibnja 2003. godine,

Legislator headnote

AI generated

I Kr-39/2003-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 2001. godine br. K-101/01, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. veljače 2002. godine br. I Kž-751/01, osuđen je os. K.G. zbog kaznenog djela iz čl. 125. st. 1. i 2. KZ i dr. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i tri mjeseca, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvor u od 20. listopada 2000. godine pa nadalje.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-39/03-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Senka Klarić Baranović i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. K. G. zbog kaznenog djela iz čl. 125. st. 1. i 2. KZ i dr., odlučujući o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne osuđenika, podnesenom s prijedlogom Županijskog suda u Zagrebu od 3. veljače 2003. godine br. Kv-460/02 (K-101/01), u sjednici održanoj 13. svibnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. K.G. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. svibnja 2001. godine br. K-101/01, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. veljače 2002. godine br. I Kž-751/01, osuđen je os. K.G. zbog kaznenog djela iz čl. 125. st. 1. i 2. KZ i dr. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i tri mjeseca, u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvor u od 20. listopada 2000. godine pa nadalje.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik putem svog branitelja, te u istom navodi da mu je prvostupanjski i drugostupanjski sud propustio kao olakotnu okolnost cijeniti priznanje djela, a da su se nakon pravomoćnosti osude pojavile nove okolnosti u vidu pojačanja oboljenja od PTSP koji je osuđenik dobio kao sudionik Domovinskog rata, da je za vrijeme izdržavanja kazne obolio od alergije na zatvorske uvjete, te da mu se majka o kojoj je dužan brinuti razboljela, teško se kreće i u teškom je depresivnom stanju.

Osuđenik je dostavio ovom sudu i dopunu zahtjeva, u kojoj navodi da je na izdržavanju kaznu slomio ruku, te da su mu i majka i otac teško bolesni, a o njima se brine isključivo osuđenik, te o svemu dostavlja medicinsku dokumentaciju.

Dostavljajući zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, Županijski sud u Zagrebu predložio je da se isti odbije, obzirom da sve navedene okolnosti nisu takove da bi u smislu odredbe čl. 414. st. 1. ZKP, dovele do blaže osude, time da je osuđeniku u uvjetima kaznionice pružena sva potrebna medicinska pomoć i skrb, dok za bolest majke ne dostavlja adekvatne podatke iz kojih bi bili jasno potvrđeni navodi osuđenika.

Negativni su i prijedlozi Županijskog državnog odvjetništva Zagreb, te Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje je u svom pismenom mišljenju od 21. ožujka 2003. godine br. KR-DO-153/03, predložilo da se zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Uvidom u spis predmeta, kao i svu priležeću dokumentaciju dostavljenu uz zahtjev i dopunu zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne, Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da okolnosti na koje se poziva osuđenik, nisu takovog karaktera i značaja da bi u smislu odredbe čl. 414. st. 1. ZKP dovele do blaže osude i da su bile poznate sudu prvog i drugog stupnja u vrijeme donošenja presude.

Posebno se ističe da sve zdravstvene tegobe koje su se kod osuđenika pojavile stupanjem na izdržavanje kazne, po ocjeni ovoga suda, u cijelosti se adekvatno tretiraju i u uvjetima Bolnice za osobe lišene slobode, poglavito obzirom na prirodu i vrstu zdravstvenih tegoba koje ima osuđenik, dok u odnosu na njegove roditelje, osuđenik priloženom dokumentacijom nije učinio vjerojatnim da isti zbog zdravstvenih teškoća trebaju upravo pomoć i njegu osuđenika.

Stoga smatramo da nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne os. K.G., pri čemu se ima u vidu i stupanj kaznene odgovornosti i težina počinjenih djela za koje je osuđen. Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 416 st. 6 ZKP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. svibanj 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v. r.

Ante Potrebica, v. r.