Legislator Case Law & Legislation
IV Kž-78/2003-2 AI generated

IV Kž-78/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number IV Kž-78/2003-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenika I. Đ., zbog kaznenih djela iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja P. d.o.o. iz V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 25. travnja 2003. godine, br. Kv-121/03 (Kio-4/03), u sjednici održanoj dana 30. kolovoza 2005. godine,

Legislator headnote

AI generated

IV Kž-78/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Županijski sud u Osijeku pobijanim rješenjem br. Kv-121/03 (Kio-4/03) prihvatio je neslaganje istražnog suca, te odbio istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja P. d.o.o. iz V. protiv osumnjičenika I. Đ. zbog kaznenih djela iz čl. 293. st.1. i 2. KZ, kao neosnovan. Protiv toga rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, naloži Županijskom sudu u Osijeku da dopuni istragu, te usvoji istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 78/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenika I. Đ., zbog kaznenih djela iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja P. d.o.o. iz V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 25. travnja 2003. godine, br. Kv-121/03 (Kio-4/03), u sjednici održanoj dana 30. kolovoza 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja P. d.o.o. iz V., kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku pobijanim rješenjem br. Kv-121/03 (Kio-4/03) prihvatio je neslaganje istražnog suca, te odbio istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja P. d.o.o. iz V. protiv osumnjičenika I. Đ. zbog kaznenih djela iz čl. 293. st.1. i 2. KZ, kao neosnovan. Protiv toga rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, naloži Županijskom sudu u Osijeku da dopuni istragu, te usvoji istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima sud prvoga stupnja pravilno je postupio kad je zaključio da iz prikupljenih podataka u spisu ne proizlazi osnovana sumnja da bi osumnjičenik I. Đ. počinio kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. KZ, na način kako mu se to zahtjevom za provođenje istrage stavlja na teret.

U žalbi oštećenika kao tužitelja navodi se žalbena osnova zbog pogrešno i nepravilno činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona, a u razlozima žalitelj navodi utvrđenog

obranu osumnjičenika u koju smatra da ne treba pokloniti vjeru jer osumnjičenik tvrdi da je ostao neznatni dio duga, a što nije točno. Sklopljenom izvansudskom nagodbom dug osumnjičenika je utvrđen u iznosu od 124.319,63 kn, a do dana podnošenja kaznene prijave

- -

IV Kž 78/03-2

osumnjičenik je isplatio iznos od 31.995,06 kn, pa se ne može reći da je ostao neznatan iznos za isplatu. A što se tiče izdavanja bariranog čeka, žalitelj navodi da je oštećenik uistinu izdao barirani ček osumnjičenika, ali ga je na to prisilio osumnjičenik koji nije platio dospjele iznose duga prema rokovima iz nagodbe.

U pravu je sud prvoga stupnja kada navodi da je neslaganje istražnoga suca s podnesenim istražnim zahtjevom osnovano. Naime, već iz same žalbe oštećenika kao tužitelja vidimo da se ovdje ne radi o kaznenom djelu prijevare u gospodarskom poslovanja, iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ, nego o građansko-pravnom odnosu i trgovačkom sporu između osumnjičenika i oštećenika kao tužitelja, prilikom kupoprodaje robe.

Između oštećenika kao tužitelja, tvrtke „P.“ d.o.o. i tvrtke „A. p.“ d.o.o. čiji je zastupnik i direktor osumnjičenik, postojao je ugovor o kupoprodaji robe od 2. lipnja 2000. godine, s rokom odgode plaćanja od 60 dana. U tijeku 2000. godine ukupna vrijednost isporučene robe bila je 308.413,85 kn, od čega je tvrtka osumnjičenika platila ukupno 178.932,92 kn, dok je preostali dio ostao nenaplaćen. Kako je tvrtka osumnjičenika imala prigovore na isporučenu robu, zbog isteka roka valjanosti robe, dio robe je vraćen, no oštećenik kao tužitelj to je samo djelomično prihvatio. Nakon pokretanja ovrhe sklopljena je izvansudska nagodba, a tvrtka „A. p. “ je zatim dio duga platila, dok je dio ostao nenaplaćen. No, s obzirom da je tvrtka osumnjičenika pala u financijske poteškoće, a kako je znatan dio duga ipak podmiren, teško je prihvatiti da bi nenaplaćeni dio duga bio posljedica ma čije prijevarne namjere, da se roba ne plati, nego bi se tu, ustvari, radilo o građansko-pravnom odnosu.

Kako slijedom iznijetoga, oštećenik kao tužitelj u svojoj žalbi nije s uspjehom doveo u sumnju zakonsku utemeljenost pobijanog rješenja, trebalo je njegovu žalbu odbiti i na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 30. kolovoza 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Damir Kos, v.r.