Rev-892/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 892/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasne Guštek, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika J. M. iz K., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u K., protiv tuženice-protutužiteljice D. M. iz V., koju zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u V., radi prestanka uzdržavanja te povećanja uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Virovitici posl. br. Gž-13/10 od 28. siječnja 2010., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-698/09-16 od 9. studenoga 2009., u sjednici održanoj 16. svibnja 2012.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja-protutuženika i preinačuje presuda Županijskog suda u Virovitici posl. br. Gž-13/10 od 28. siječnja 2010. u pobijanom dijelu (stavka 1., 2., 3. i 4.) izreke i presuda Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-698/09-16 od 9. studenoga 2009. i sudi:

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev i prestaje uzdržavanje koje je tužitelj J. M. dužan davati tuženici D. M. na osnovi presude Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-830/90-14 od 7. rujna 1990. danom podnošenja tužbe.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev kojim se nalaže tužitelju-protutuženiku J. M. da kao otac na ime doprinosa za uzdržavanje tuženice-protutužiteljice D. M. plaća mjesečni novčani iznos 800,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženici-protutužiteljici da tužitelju-protutuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 2.245,00 kn.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da prestane uzdržavanje koje tužitelj J. M. je dužan davati tuženici D. M. na osnovi presude Općinskog suda u Virovitici posl. br. P-830/90-14 od 7. rujna 1990.. Pod toč. II. izreke usvojen je protutužbeni zahtjev kojim se nalaže tužitelju-protutuženiku J. M. da kao otac na ime doprinosa za uzdržavanje tuženice-protutužiteljice D. M. plaća mjesečni iznos 1.190,20 kn s pripadajućom zateznom kamatom. Pod toč. III. izreke odbijen je dio protutužbenog zahtjeva kojim se nalaže tužitelju-protutuženiku J. M. da tuženici-protutužiteljici D. M. plaća mjesečni iznos 209,80 kn s pripadajućom zateznom kamatom. Pod toč. IV. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Drugostupanjskom presudom žalba tužitelja-protutuženika je djelomično odbijena, a djelomično uvažena, pa je prvostupanjska presuda:

- potvrđena u dijelu pod toč. I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i u dijelu IV. izreke kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka,

- preinačena u dijelu pod toč. II. i III. izreke i presuđeno tako da se nalaže tužitelju- protutuženiku J. M. da tuženici-protutužiteljici D. M. plaća mjesečni novčani iznos 800,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, dok je za preostali dio protutužbenog zahtjeva tuženica- protutužiteljica D. M. odbijena za iznos 600,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj u dijelu u kojem je potvrđena toč. I. i IV. izreke prvostupanjske presude, i preinačena toč. II. izreke prvostupanjske presude tako da je st. 4. izreke naložena tužitelju-protutuženiku J. M. isplata iznosa 800,00 kn tuženici-protutužiteljici, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da u pogledu primjene materijalnog prava o predmetnom pravnom pitanju u okviru utvrđenog činjeničnog stanja, revizijski sud nije zauzeo pravno shvaćanje, a u praksi drugostupanjski sudovi mogli bi o njemu imati različita shvaćanja zbog mogućnosti različitog tumačenja odredbe čl. 120. Obiteljskog zakona, zbog čega postavlja pitanje da li po završetku jednog redovnog fakulteta primatelja uzdržavanja te po proteku dodatnog roka iz čl. 210. st. 2. Obiteljskog zakona prestaje zakonska obveza uzdržavanja. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, ukine u pobijanom dijelu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica-protutužiteljica nije odgovorila na reviziju tužitelja-protutuženika.

Revizija tužitelja-protutuženika je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U toj odredbi primjerice se navodi kad se može smatrati da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa se tako u toč. 3., na koju se poziva revident, navodi da će to biti u slučaju ako o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Prema odredbi čl. 392. st. 2. ZPP reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. ovoga zakona vijeće sastavljeno od tri suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbacit će obrazloženim rješenjem ako ocijeni da pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Ocjenjujući pitanje dopuštenosti revizije, na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje temeljem čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 57/11), ovaj sud je ocijenio da materijalno pravno pitanje zbog kojeg je izjavljena revizija je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa je stoga revizija dopuštena.

Predmet spora je tužbeni zahtjev da tužitelju prestaje uzdržavanje koje je dužan davati tuženici na osnovi presude Općinskog suda u Virovitici, posl. br. P-830/90-14 od 7. rujna 1990. sa danom podnošenja tužbe, te protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice da joj tužitelj-protutuženik doprinosi za daljnje uzdržavanje.

Iz spisa proizlazi nespornim da je presudom Općinskog suda u Virovitici posl. br. P- 830/90-14 od 7. rujna 1990. tužitelj bio dužan doprinositi za uzdržavanje tuženice 20% od svog osobnog dohotka mjesečno, što je tužitelj redovito plaćao. U postupku je utvrđeno da je tužitelj za kolovoz i rujan 2009. tužiteljici platio za uzdržavanje iznos 828,80 kn i da je tuženica bila redovni student Visoke učiteljske škole, koju je upisala 15. srpnja 2004. a diplomirala 14. svibnja 2008., nakon čega se kao redovan student upisala 8. rujna 2008. na Filozofski fakultet. Inače, tuženica-protutužiteljica je rođena ,,, a punoljetna je postala …. Iz iskaza tuženice-protutužiteljice utvrđeno je da se po završetku prvog Fakulteta Visoke učiteljske škole pokušala zaposliti u Gradskoj knjižnici u igraonici, pa kako se nije zaposlila, odmah je upisala drugi fakultet, Filozofski fakultet u O., tako da nije bilo nikakvog prekida u nastavku školovanja između prvog i drugog fakulteta, a na kojima ostvaruje visoki prosjek ocjena. Sudovi su iz priloženih dokaza - potvrda utvrdili financijsko stanje u kojem živi tuženica-protutužiteljica i tužitelj-protutuženik.

Iz tih utvrđenja, a imajući na umu i opće poznatu činjenicu nemogućnosti zaposlenja poslije završene Visoke učiteljske škole, osobito usmjerenja za predškolski odgoj, kao i da je tuženica upravo upisala drugi fakultet, Filozofski fakultet u O., kako bi se mogla zaposliti, sudovi su ocijenili da ne postoje uvjeti za prestanak uzdržavanja tuženice, pa su odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

Ujedno su sudovi po osnovi istih utvrđenja, posebno da se tuženica po završetku prvog fakulteta nije mogla zaposliti, a nastavila je redovno školovanje pohađanjem drugog fakulteta a uzimajući u obzir financijske mogućnosti tužitelja-protutuženika, tuženici-protutužiteljici dosudili dalje uzdržavanje (prvostupanjski sud iznos 1.190,20 kn), a drugostupanjski sud smanjio na iznos 800,00 kn.

Prema odredbi čl. 210. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 74/04, 136/04, 50/07, 107/07 – dalje: ObZ) dijete koje se redovito školuje, roditelji su dužni uzdržavati i nakon punoljetnosti (st. 1.). Punoljetno dijete koje je završilo školovanje, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon školovanja (st. 2.). Punoljetno dijete koje zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobno za rad, roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje (st. 3.).

Dakle, obveza roditelja uzdržavati dijete u obliku uzdržavanja može se produžiti i nakon što dijete postane punoljetno odnosno nakon prestanka roditeljske skrbi, pod uvjetom da su ispunjene dodatne pretpostavke iz citirane odredbe čl. 210. st. 1. i 2. ObZ.

Prema ocjeni ovoga suda, a obzirom na sve naprijed navedeno, daljnje školovanje tuženice-protutužiteljice na drugom fakultetu - Filozofski fakultet u O., a nakon završenog prvog fakulteta - Visoke učiteljske škole u O., gledano u svojoj ukupnosti ne sadrži obilježja onakvog redovitog školovanja koje ima u vidu citirana zakonska odredba kao osnovnu pretpostavku da bi roditelj, dakle tužitelj-protutuženik bio u obvezi uzdržavati tuženicu- protutužiteljicu i nakon njene punoljetnosti.

Slijedom toga, prema pravnom shvaćanju ovog suda nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 210. st. 1. i 2. ObZ za daljnje uzdržavanje - i nakon punoljetnosti tuženice-protutužiteljice pozivom na redovito školovanje pohađanjem drugog fakulteta nakon završenog prvog fakulteta.

Stoga tužitelju-protutuženiku protekom dodatnog roka iz čl. 210. st. 2. ObZ prestaje zakonska obveza uzdržavanja tuženice-protutužiteljice, pa su odbijanjem tužbenog zahtjeva, a prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo (čl. 210. st. 1. i 2. ObZ).

Temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

Temeljem čl. 154. st. 2. ZPP tužitelju-protutuženiku je dosuđen trošak parničnog postupka prema priloženom troškovniku (list 57 spisa), a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05 i 59/07 - dalje: Tarifa) u iznosu 1.500,00 kn, uz PDV 345,00 kn ukupno 1.845,00 kn, i sudske pristojbe za tužbu i presudu ukupno 400,00 kn, sveukupno 2.245,00 kn. U Zagrebu, 16. svibnja 2012.

SUDAC:

Ivan Mikšić, v. r.