Rev-186/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 186/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja dr. B.G. iz K., protiv tuženice P. b. u Z., Štedionica K., radi isplate deviznog štednog uloga, rješavajući reviziju tužitelja protiv rješenja Okružnog suda u Karlovcu od 5. ožujka 1992.g. br. Gž 53/92-2, kojim je ukinuto rješenje Općinskog suda u Karlovcu od 18. prosinca 1991.g. br. P 1489/91-5, u sjednici održanoj dana 8. ožujka 1994.g.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se rješenje Okružnog suda u Karlovcu od 5. ožujka 1992.g. br. Gž 53/92-2, i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju sa njegovog štednog pologa iznos od 3.275,49 SHF, 773,91 USD i 349,30 DEM zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Sud drugog stupnja je ukinuo presudu suda prvoga stupnja i odbacio tužbu.

Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijano rješenje i potvrdi presudu suda prvoga stupnja.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj položio kod tuženice na štednju prije navedene iznose deviza.

U ovoj parnici on traži da mu tuženica te iznose isplati.

Sud prvog stupnja je temeljem obveze tuženice ustanovljene ugovorom o novčanom depozitu primljenom kao ulogu na štednju (čl. 1043. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske) ocijenio da je tuženica dužna vratiti deponirane devize, pa je stoga tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim (čl. 1035. Zakona o obveznim odnosima).

Sud drugog stupnja je primijenivši odredbe Uredbe o pretvaranju depozita građana kod banaka u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 71/91), koja je stupila na snagu nakon donošenja presude suda prvoga stupnja (23. prosinca 1991.g.), smatrajući da njezine odredbe imaju retroaktivno djelovanje, budući da se radi o deviznoj štednji građana na njihovom deviznom računu na dan 27. travnja 1991.g. koja se temeljem navedene Uredbe zajedno s pripadajućom kamatom pretvara u oročeni depozit koji se ima isplaćivati u 20-polugodišnjih rata od kojih prva dospijeva do 30. lipnja 1991.g., ocijenio je zahtjev tužitelja preuranjenim, pa je stoga ukinuo presudu suda prvoga stupnja i odbacio tužbu.

Pravno stajalište suda drugoga stupnja nije pravilno.

Prije spomenuta Uredba stupila je na snagu dana 23. prosinca 1991.g. dok je presuda suda prvoga stupnja u ovoj pravnoj stvari donijeta dana 18. prosinca 1991.g., pa se njezino važenje ne može protegnuti retroaktivno, te ne može stoga imati značaj na već ranije donijetu odluku.

Bez obzira na to, a za slučaj da je pravno stajalište suda drugoga stupnja ispravno u smislu da treba primijeniti odredbe prije spomenute Uredbe, kako se radi o propisu materijalnog prava, to u tom slučaju potraživanje tužitelja ne bi bilo dospjelo, dok nije riječ o preuranjenosti tužbe, što je kategorija procesnoga prava. Stoga i u slučaju da je trebalo primijeniti odredbe Uredbe nije bilo mjesta odbacivanju tužbe.

U vrijeme donošenja presude suda prvoga stupnja bila je međutim na snazi Odluka o izmjenama Odluke o načinu na koji ovlaštene banke izvršavaju naloge za plaćanje domaćih fizičkih osoba devizama s njihovih deviznih računa i deviznih štednih uloga, koja je donijeta na temelju čl. 185. st. 2. Zakona o osnovama sistema državne uprave i o Saveznom izvršnom vijeću i o saveznim organima, u svezi sa čl. 12. Zakona o privremenim mjerama o zajedničkoj deviznoj politici i projekcije platne bilance Jugoslavije za 1991.g. ("Sl. list SFRJ", broj 34/91), pa je u razrješenju ovoga spora trebalo primijeniti odredbe te Odluke, što sud drugog stupnja nije učinio.

Zato je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a kako je zbog toga i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, to je trebalo pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske).

U ponovljenom postupku taj sud će uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti žalbe tuženika protiv presude suda prvoga stupnja.

U Zagrebu, 8. ožujka 1994.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.