Legislator Case Law & Legislation
II Kž-804/2010-3 AI generated

Criminal detention extended partially allowed; drug quantity insufficient for recidivism ground but sufficient for danger of reoffending.

Case Number II Kž-804/2010-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court partially upheld the appeal against the first-instance decision extending pretrial detention. The defendant, convicted of drug trafficking, argued that detention should end as he faces mandatory treatment and the drug quantity was not exceptionally severe. The court agreed that the specific circumstances of his addiction and prior record justified detention to prevent future crimes, but found the drug quantity alone did not meet the threshold for the 'exceptional severity' ground.

Legislator headnote

AI generated

čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku; detention may be extended based on danger of reoffending due to addiction and prior record, but requires exceptional severity of the current crime which mere drug quantity without actual harm does not satisfy.

Keywords

AI generated
pretrial detention extension danger of reoffending exceptional severity of crime drug trafficking conviction mandatory treatment order

Cited Legislation

AI generated
čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku
T., preinačuje se pobijano rješenje na način da se pritvor protiv tog optuženika produljuje samo po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.
čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku
čl. 398. st. 4. Zakona o kaznenom postupku
čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 804/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Jasne Galešić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. T. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. J. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 07. prosinca 2010. god., broj K-26/10 o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 22. prosinca 2010. god.,

r i j e š i o j e:

Djelomično se prihvaća žalba opt. J. T., preinačuje se pobijano rješenje na način da se pritvor protiv tog optuženika produljuje samo po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon donesene nepravomoćne presude kojom su opt. J. T. i opt. N. P. osuđeni zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), a opt. I. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. u svezi čl. 38. KZ, pri čemu je opt. J. T. za to djelo izrečena (ispravno bi bilo: utvrđena) kazna zatvora u trajanju od četiri godine i opozvana uvjetna osuda Općinskog suda u Sinju od 20. ožujka 2008. god., broj K-58/99 zbog kaznenog djela iz čl. 330. st. 5. KZ, te mu je kao utvrđena uzeta kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci izrečena tom presudom, a onda mu je za oba djela izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i tri mjeseca, produljen je pritvor protiv tog optuženika po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP). Opt. N. P. istom presudom osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i osam mjeseci, a opt. I. M. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. J. T. putem branitelja A. Ć., odvjetnika iz S. s prijedlogom da se pritvor protiv optuženika ukine ili zamijeni nekom od mjera opreza.

Žalba je djelomično osnovana.

Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv opt. J. T. i dalje

II Kž 804/10-3

postoje razlozi za primjenu mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, no, u pravu je žalitelj da više nema razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv optuženika po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Optuženik je nepravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, počinjenog neovlaštenom kupnjom i posjedovanjem radi prodaje opojne droge, a predmet inkriminacije je heroin u količini od 499,43 grama, te mješavina opojne droge kofeina, manitola i laktoze s prisustvom amfetamina i parafluoramfetamina u količini od 584,86 grama, te smotuljak marihuane od 16,56 grama i 24 bočice od 10 ml metadona.

Opt. J. T. je do sada višestruko osuđivana osoba (KE na listu 164 spisa), od čega u dva navrata zbog kaznenog djela zlouporabe opojne droge, jednom zbog kaznenog djela dovođenja u opasnost ljudi i imovine, jednom zbog oštećenja i uništenja tuđe stvari, a predmetno kazneno djelo je počinio pod rokom provjeravanja iz presude Općinskog suda u Sinju broj K-58/99 od 20. ožujka 2008. zbog kaznenog djela protupravne naplate. Psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da je optuženik osoba sa dijagnosticiranom ovisnosti o opijatima i da postoji opasnost od počinjenja novih kaznenih djela zbog čega mu je po preporuci psihijatrijskog vještaka nepravomoćno izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti. Navedene okolnosti uz njegovu dosadašnju osuđivanost i dalje predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi opt. J. T. boravkom na slobodi mogao nastaviti s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela. Stoga, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP s ciljem preveniranja opasnosti od ponavljanja djela, koju svrhu u konkretnoj situaciji ne bi bilo moguće ostvariti mjerama opreza, kako to u žalbi predlaže optuženik. Osim toga, okolnost što je psihijatrijski vještak na glavnoj raspravi izjavio da dopušta i mogućnost ambulantnog izvršavanja sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti, zavisno od sudske odluke, ne znači da kod optuženika više nema opasnosti od ponavljanja djela, tim više što je vještak pritom u potpunosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja vezano za postojanje navedene opasnosti kao i prijedloga za izricanjem navedene sigurnosne mjere.

Međutim, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, nisu ostvareni razlozi za pritvorsku osnovu iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Naime, unatoč tome što je predmet inkriminacije za koju je optuženik nepravomoćno osuđen, opojna droga heroin u količini od 499,43 grama, te mješavina opojne droge kofeina, manitola i laktoze s prisustvom amfetamina i parafluoramfetamina u količini od 584,86 grama, smotuljak marihuane od 16,56 grama i 24 bočice od 10 ml metadona, iz kojih se količina nedvojbeno može napraviti veći broj pojedinačnih doza za jednokratnu upotrebu i daljnju prodaju, te tako ugroziti zdravlje većeg broja ljudi, ove okolnosti u konkretnoj situaciji po svom ukupnom značaju ne predstavljaju posebno teške okolnosti djela koje bi opravdavale navedenu pritvorsku osnovu. Ovo osobito kad se ima u vidu da je sva opojna droga oduzeta od optuženika, tako da nisu nastupile štetne posljedice, ali i da je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora tek nešto višu od minimalno zaprijećene kazne za to kazneno djelo, što dodatno upućuje na zaključak da se u konkretnoj situaciji ne radi o posebno teškim okolnostima djela.

II Kž 804/10-3

Slijedom navedenog, a budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno čl. 398. st.

4. ZKP nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 22. prosinca 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasna Galešić, v.r.

Damir Kos, v.r.