Legislator Case Law & Legislation
Rev-2551/1993-2 AI generated

Criminal court's failure to hear a witness directly constitutes a procedural violation requiring remand.

Case Number Rev-2551/1993-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia revoked lower court judgments and remanded the case for retrial before a single judge. The plaintiff alleged that the defendant, a blind person, attacked him, but the defendant claimed self-defense. The lower courts accepted the defendant's testimony without hearing the key witness, M.S., who was present in the defendant's apartment. The court ruled that this violated the principle of direct examination of witnesses, necessitating a new trial to assess the witness's credibility.

Legislator headnote

AI generated

ZPP čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 4. i 243. st. 1.; A failure to hear a witness directly when both parties present conflicting versions of facts constitutes a fundamental violation of procedural rules requiring the case to be remanded for retrial.

Keywords

AI generated
direct examination of witnesses principle of immediacy procedural violation remand for retrial credibility of testimony civil procedure law single judge retrial

Cited Legislation

AI generated
ZPP čl. 354. st. 1.
ZPP čl. 4.
ZPP čl. 243. st. 1.
ZPP čl. 371.
ZPP čl. 394. st. 1.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2551/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.J. iz Z., , koga zastupa punomoćnik J.B., odvjetnik iz Z., protiv tuženog K.B. iz Z., koga zastupa punomoćnik M.R., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 23. veljače 1993.g. br. Gž 198/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. lipnja 1992.g. br. Pn 2914/91, u sjednici održanoj dana 24. studenog 1993.g.,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presude Okružnog suda u Zagrebu od 23. veljače 1993.g. br. Gž 198/93-2 i Općinskog suda u Zagrebu od 2. lipnja 1992.g. br. Pn 2914/91, te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugog suca pojedinca.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženi K.B. dužan je isplatiti tužitelju na ime nematerijalne štete iznos od 720.000 HRD, na ime troškova tuđe pomoći 31.000 HRD sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja I-stepene presude do isplate, a na ime materijalne štete iznos od 103,60 HRD sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 22,60 HRD od 1.VII.1988.g. do isplate, na iznos od 46 HRD od 1.VIII.1988.g. do isplate, na iznos od 34 HRD od 1.IX.1988.g. do isplate, sve skupa u skladu sa noveliranom odredbom čl. 277. ZOO i tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

Istom presudom tužitelj je obvezan da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 40.500 HRD.

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se presude nižeg stupnja preinače, odnosno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja odnosno sudu drugog stupnja na ponovno suđenje. Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Nesporno je između stranaka, da je tužitelj pravomoćnom krivičnom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 15. rujna 1989.g. br. K 902/88 proglašen krivim i osuđen za krivično djelo iz čl. 53. st. 1. Kaznenog zakonika, što je dana 13.VI.1988.g. oko 21 sat pozvonio na vratima stana privatnog tužitelja B.K., a kada mu je ovaj otvorio vrata, odgurnuo privatnog tužitelja, ušao bez ikakvog obrazloženja u stan i pretražio ga, tražeći svoju bivšu suprugu J.R., koje u stanu nije bilo.

Istom presudom tužitelj je oslobođen za krivično djelo iz čl. 42. st. 1. Kaznenog zakonika učinjeno na štetu tuženika.

Tužitelj je u tužbi tvrdio da je u stanu tuženika došlo do verbalnog a zatim i do fizičkog sukoba između stranaka kada je tuženik napao tužitelja bez ikakvog povoda, zadavši mu udarac u želudac i po glavi, a kada se tužitelj suzdržao, s obzirom da je tuženik slijepa osoba, tuženik ga je naglo odgurnuo prema staklenim vratima, pa je tužitelj izgubivši ravnotežu, instinktivno ispružio desnu ruku, pao razbivši zadebljano staklo na vratima i na taj način rasjekao desnu ruku i vene na šaci desne ruke.

Tuženik je porekao način štetnog događaja opisan po tužitelju već je tvrdio da je tužitelj bio napadač, te da je tuženik reagirao na napad radi obrane kao slijepa osoba.

Sud drugog stupnja prihvatio je činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja na temelju iskaza saslušanih stranaka i uvidom u iskaz svjedoka M.Š., saslušane u krivičnom spisu na okolnosti štetnog događaja s obzirom da se ona nalazila u stanu tuženika. Pri tome su sudovi nižeg stupnja prihvatili iskaz tuženika kao vjerodostojnog.

Osnovano se prigovara u reviziji, da su sudovi nižeg stupnja učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 4. i 243. st. 1. Zakona o parničnom postupku (objavljen u "Narodnim novinama", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) i to sud drugog stupnja iz razloga što nije prihvatio prigovor iz žalbe o povredi načela neposrednog saslušanja svjedoka M.Š. a što je propustio sud prvog stupnja. Naime, u situaciji kada svaka stranka ima svoju verziju štetnog događaja zbog pravila o neposrednosti vođenja glavne rasprave i neposrednog saslušanja svjedoka bilo je potrebno da se spomenuti svjedok neposredno sasluša kako bi se mogla ocijeniti vjerodostojnost pojedinog iskaza.

S obzirom na izloženo valjalo je ukinuti presude nižeg stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ali pred drugog suca pojedinca (čl. 371. ZPP).

U nastavku postupka sud prvog stupnja saslušat će svjedoka M.Š., koja je saslušana u krivičnom spisu suda prvog stupnja br. K 902/88 na okolnost štetnog dođaja kao i druge dokaze ako ih stranke predlože, te dokaz saslušanjem stranaka, a potom će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu i o parničnom trošku pri čemu će imati u vidu prigovore tužitelja iznesene u žalbi odnosno reviziji.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP. U Zagrebu, 24. studenog 1993.g.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.