III Kž-7/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kž 7/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća i sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 190 st. 2 Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući u trećem stupnju o žalbama opt. T. G., opt. A. B., opt. D. M. i opt. I. P. podnesenima protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. srpnja 2013 godine br. I Kž-177/13, u sjednici održanoj 29. travnja 2014 godine,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. T. G., opt. A. B., opt. D. M. i opt. I. P. kao neosnovane te se potvrđuje drugostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. srpnja 2013 godine br. I Kž- 177/13 povodom žalbe opt. M. M. po službenoj dužnosti preinačena je prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da je djelo za koje je ovaj optuženik proglašen krivim kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz čl. 190 st. 2 KZ/11, pa je uslijed te odluke i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. M. M. preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na ovog optuženika u odluci o kazni na način da je opt. M. M. uz primjenu čl. 48 st. 2 i čl. 49 st. 1 t. 4 KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, u koju kaznu mu je po čl. 54 KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 17. studenog do 1. prosinca 2010 godine.

III Kž 7/13-4

Djelomično je prihvaćena žalba državnog odvjetnika te je preinačena prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu na način da su opt. T. G., opt. A. B., opt. S. J., opt. D. M. i opt. I. P. proglašeni krivima zbog kaznenih djela iz čl. 190 st. 2 u vezi čl. 52 KZ/11 činjenično opisanih u izreci drugostupanjske presude, te je svaki od optuženika uz primjenu čl. 48 st. 2 i čl. 49 st. 1 t. 4 KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te se izrečene kazne zatvora na temelju čl. 55 st. 1, 2 i 5 KZ/11 zamjenjuju radom za opće dobro na način da se jedna dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

Na temelju čl. 77 st. 1 KZ/11 u vezi čl. 4 st. 1 Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem (NN br. 145/10) utvrđeno je da su optuženici kaznenim djelom ostvarili imovinsku korist i to opt. T. G. u iznosu od 500,00 kuna, opt. A. B. u iznosu od 150,00 kuna i opt. S. J. u iznosu od 300,00 kuna, te je naloženo da su ovi optuženici dužni uplatiti u Državni proračun Republike Hrvatske navedene iznose u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe opt. T. G. po braniteljici V. R. odvjetnici iz K., opt. A. B. po branitelju M. Š. odvjetniku iz K., opt. D. M. po branitelju M. G. odvjetniku iz K. i opt. I. P. po branitelju M. H. odvjetniku iz K..

Opt. T. G. se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud trećeg stupnja u odnosu na ovog optuženika preinači drugostupanjsku presudu na način da ga oslobodi od optužbe, a podredno da preinači kaznu na način da ga osudi na blažu kaznu.

Opt. A. B. se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud trećeg stupnja u odnosu na ovog optuženika preinači drugostupanjsku presudu na način da ga oslobodi od optužbe, a podredno da preinači kaznu na način da ga osudi na blažu kaznu.

Opt. D. M. se žali zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud trećeg stupnja u odnosu na ovog optuženika preinači drugostupanjsku presudu na način da ga oslobodi od optužbe.

Iz razloga žalbe opt. I. P. proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud trećeg stupnja u odnosu na ovog optuženika preinači drugostupanjsku presudu na način da ga oslobodi od optužbe.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Na temelju čl. 373 Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku; ZKP/97) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razgledanje.

Po odredbi čl. 374 st. 4 ZKP/97 sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno obaviještenog zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

III Kž 7/13-4

Žalbe nisu osnovane.

Nasuprot tvrdnjama opt. T. G., opt. A. B., opt. D. M. i opt. I. P., sud drugog stupnja temeljitom je analizom i ocjenom provedenih dokaza i po prvostupanjskom sudu utvrđenog činjeničnog stanja, izveo valjane zaključke koje je u svim odlučnim činjenicama obrazložio u presudi.

Nisu u pravu opt. T. G., opt. A. B., opt. D. M. i opt. I. P. kada u žalbama tvrde da se u njihovom činu radi o beznačajnom djelu, jer se radilo o malim količinama opojne droge koje ne mogu prouzrokovati znatne posljedice. Naprotiv, opt. T. G., opt. A. B. i opt. I. P. u dva navrata u duljem vremenskom periodu prodali su opojnu drogu marihuana, pribavljajući na taj način imovinsku korist, a opt. D. M. je u istom razdoblju u dva navrata posredovao u kupnji takve opojne droge. Prema tome, pravilno je sud drugog stupnja zaključio da se ne radi o zanemarivim količinama opojne droge, jer se radi o višekratnom društveno opasnom postupanju, zbog čega je nastupjela posljedica za zaštićeno dobro i pravni sustav, pa se nikako ne može uzeti da se radi o beznačajnom djelu. Pritom nije zanemariva činjenica da su opt. A. B. i opt. D. M. do sad već osuđivani za zlouporabu opojnih droga, a opt. T. G. također je osuđivan za kazneno djelo kojim je iskazao društveno neprihvatljivo ponašanje.

Olakotne okolnosti koje se ističu u žalbama ovih optuženika cijenjene su u drugostupanjskoj presudi, te je valjano drugostupanjski sud zaključio da utvrđene olakotne okolnosti u odnosu na svakog od optuženika čine naročito olakotnu okolnost, zbog čega je nakon primjene blažeg KZ/11, na način da su optuženici proglašeni krivima za kazneno djelo iz čl. 191 st. 2 KZ/11 primijenjena odredba o ublažavanju kazne iz čl. 48 st. 2 Kaznenog zakona (NN br. 125 i 144/12 - dalje u tekstu KZ/11). Na taj način su navedeni optuženici osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a po čl. 55 st. 1, 2 i 5 KZ/11 kazne su im zamijenjene radom za opće dobro, pa je i ovaj sud trećeg stupnja stajališta, da su izrečene kazne primjerene svim utvrđenim okolnostima i težini djela i da je tako izrečenim kaznama moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

U skladu s odredbom čl. 382 ZKP/97 ispitana je odluka o oduzimanju imovinske koristi, te je utvrđeno da je takva odluka u potpunosti utemeljena na odredbi čl. 77 st. 1 KZ/11 i odredbi čl. 4 st. 1 Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem (NN br. 145/10), što je u dovoljnoj mjeri obrazloženo u drugostupanjskoj presudi.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/97, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po odredbi čl. 387 u svezi čl. 394 st. 2 ZKP/97 presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 29. travnja 2014 godine

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

III Kž 7/13-4

Maja Ivanović Stilinović, v. r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.