I Kž-187/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 187/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković, Milivoja Mikora, Marijana Svedrovića i Ileane Vinja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika A. V. zbog kaznenog djela iz čl. 34 st. 1 KZRH u vezi čl. 17 OKZRH, odlučujući o žalbi optuženika A.

V. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 29. studenog 2002 godine, br. K-10/98, u sjednici održanoj 5. srpnja 2005 godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba optuženika A. V. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim optuženik A. V. zbog kaznenog djela iz čl. 34 st. 1 KZRH u vezi čl. 17 OKZRH, te je uz primjenu čl. 38 i 39 OKZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Protiv ove presude podnio je žalbu optuženik A. V. putem branitelja M. B. odvjetnika iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U pisanom očitovanju, kojeg je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladen Pantlik predloženo je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba nije osnovana.

I Kž 187/03-3

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP, s tvrdnjom da sud prvog stupnja nije u presudi naveo razloge o odlučnim činjenicama, na način da ne daje ocjenu vjerodostojnosti pojedinih dokaza, koje činjenice su nesporne, a koje činjenice i na osnovi kojih dokaza nalazi utvrđenima, što nalaže čl. 359 st. 7 ZKP. Nasuprot tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja postupio je u potpunosti u skladu s odredbom čl. 359 st. 7 ZKP, jer u presudi analizira pažljivo i temeljito svaki od provedenih dokaza, te daje ocjenu njihove vjerodostojnosti, pri čemu navodi u potpunosti razloge o svim utvrđenim odlučnim činjenicama.

Na taj način, pravilnom analizom obrane optuženika u odnosu na ostale provedene dokaze, prvostupanjski sud opravdano nije prihvatio njenu osnovu, da se je optuženik nalazio tempore criminis u nužnoj obrani, što ponavlja i u žalbi. Ako se naime, uzme u obzir lokacija ozljeda koje je zadobio oštećenik, a to su tri ubodne rane u predjelu grudnog koša, onda je nesporna činjenica da je ozljede nožem oštećeniku nanio optuženik, te da je po liječniku vještaku za ozljedu koja je otvarala prsnu šupljinu bio potreban zamah nožem srednjeg intenziteta. Valjan je zaključak suda prvog stupnja, da optuženik u odnosu na oštećenika nije mogao biti u položaju kakvim ga on opisuje u svojoj obrani. To posebno iz razloga, što se radi o nožu duljine oštrice 14 cm i širine 2,5 cm, za koji optuženik u obrani navodi da ga je držao za pojasom hlača i kako je oštećenika nožem ozlijedio zamahom noža dok se nalazio u ležećem položaju, nakon što ga je oštećenik oborio na tlo i pritom ga je oštećenik nastavio udarati rukama, sjedeći na njemu.

Osnovano stoga, prvostupanjski sud zaključuje da je sama po sebi takva obrana nelogična i neživotna, jer optuženik naprosto u toj situaciji ne bi ni mogao izvaditi takav veliki nož iz pojasa, a da pritom sam sebe ne ozlijedi, pri čemu je potrebno imati u vidu da je tom prilikom bio u visokom stupnju alkoholiziranog stanja (prilikom uzimanja uzoraka na analizu nakon nešto više od tri sata od događaja u krvi nađeno 1,91 promila , a u mokraći 3,05 promila apsolutnog alkohola). Stoga je valjalo iskaz oštećenika, u kojem on navodi da mu je optuženik prvi udarac nožem zadao pri izlasku iz gostionice dok su se još nalazili u stojećem položaju, nakon čega je došlo do hrvanja, pri čemu mu je optuženik zadao još dva uboda nožem, prihvatiti vjerodostojnim, jer je u skladu s provedenim dokazima i dinamikom događaja, posebno ako se uzme u obzir nepristrani iskaz svjedoka V. M..

Valjano stoga prvostupanjski sud nalazi u potpunosti dokazanim da je optuženik napao oštećenika, zadavši mu pritom ubod nožem, a s obzirom na vrstu ozljede, mehanizam nanošenja i lokaciju, te sredstvo i intenzitet udarca, osnovan je zaključak da je optuženik postupao s izravnom namjerom da oštećenika usmrti, a do smrtnog ishoda nije došlo isključivo zbog hitne liječničke intervencije, zbog čega se u njegovom ponašanju stječu sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 34 st. 1 KZRH u vezi čl. 17 OKZRH.

Nije također osnovan prigovor žalitelja, da je sud propustio utvrditi stupanj ubrojivosti optuženika tempore criminis s obzirom na njegovu alkoholiziranost, jer s obzirom na način obrane optuženika, tijek cijelog događaja i ponašanje optuženika u vrijeme i prije događaja, provođenje vještačenja na okolnost stupnja ubrojivosti, ukazuje se suvišnim.

Iako se u žalbi navodi i odluka o kazni kao jedna od osnova žalbe, izostalo je obrazloženje, no sud drugog stupnja ispitao je prvostupanjsku presudu u ovom dijelu.

I Kž 187/03-3

Utvrđeno je da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio, da cijeli niz olakotnih okolnosti po svojoj kvaliteti i zbiru, daju dovoljno osnove za primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz čl. 38 i 39 OKZRH. Stoga je i sud drugog stupnja stajališta da se, s obzirom na utvrđene okolnosti i težinu djela, izrečenom kaznom zatvora u trajanju od dvije godine, u ovom slučaju mogu ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kaznenih sankcija.

Kako sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po čl. 387 ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 5. srpnja 2005 godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Damir Kos, v.r.