P-450/2022-43 · Općinski sud u Virovitici

Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-450/2022-43

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu tog suda Željki Jurić, pravnoj stvari tužiteljice ČBT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Aniti Marković, odvjetnici iz Bjelovara, protiv tuženika ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Kosti Lacmanoviću, odvjetniku u Virovitici, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, 4. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica MBT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik 1/1 dijela nekretnine zk.č.br. 665/1ORANICA BEREK površine 1017 čhv i zk.č.br. 665/2 ORANICA BEREK površine 64 čhv ukupne površine 1081 čhv upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a nakon prevođenja u BZP upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod zemljišnoknjižnog odjela Virovitica Općinskog suda u Virovitici kao vlasništvo ČB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] što je tuženik ČB, Č, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti ishodi u zemljišnim knjigama ovog suda uknjižbu prava vlasništva na Nekretnini na svoje ime i u svoju korist uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Virovitica Općinskog suda u Virovitici u roku 15 dana temeljem ove presude provesti uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice MBT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na 1/1 dijela sljedeće nekretnine: zk.č.br. 665/1 ORANICA BEREK površine 1017 čhv i zk.č.br. 665/2 ORANICA BEREK površine 64 čhv ukupne površine 1081 čhv upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a nakon prevođenja u BZP upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod zemljišnoknjižnog odjela Virovitica Općinskog suda u Virovitici.

Obrazloženje

1.1 Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je ona izvanknjižni vlasnik nekretnine zk.č.br. 665/1 ORANICA BEREK površine 1017 čhv i zk.č.br. 665/2 ORANICA BEREK površine 64 čhv ukupne površine 1081 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjela [adresa] Općinskog suda u Virovitici, opisane pod točkom I izreke ove presude, te se nalazi u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine duže od 36 godina. Tvrdi da je nekretninu stekla kupoprodajnim ugovorom sklopljenim sa MB koji je zajedno s ocem DB predao posjed tužiteljici, te da je MB u trenutku predaje i sve do provođenja rješenja o nasljeđivanju iza oca pok. DB, u zemljišnoj knjizi i katastru bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine, dok zemljišnoknjižno stanje tužiteljica nije istraživala.

1.2. Tužiteljica ističe da je na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi kao vlasnik upisan tuženik koji nikada nije bio u posjedu predmetne nekretnine, niti mu je nekretnina valjano predana, a koji je u rujnu 2022. godine obavijestio sina tužiteljice kako je kupio predmetnu nekretninu od knjižnih vlasnika uz prijedlog da se predmetna nekretnina zamijeni s manje vrijednom nekretninom tuženika, na što tužiteljica nije pristala. Tužiteljica tvrdi kako je nedvojbeno da je tuženik prilikom stjecanja knjižnog prava vlasništva predmetne nekretnine, bio upoznat s činjenicom da njegovi knjižni prednici nisu stvarni vlasnici nekretnine, niti da su u posjedu iste, već da je posjednik i stvarni vlasnik upravo tužiteljica, te je unatoč nespornoj činjenici da je nekretnina u vlasništvu tužiteljice, pristupio sklapanju kupoprodajnog ugovora s knjižnim vlasnicima, iskoristivši činjenicu da tužiteljica nije formalno upisala svoje vlasništvo. Ističe da je Kupoprodajnim ugovorima sklopljenim sa MB i DB tuženik kupio preostalu imovinu iza pok. oca prodavatelja DB, te da je tuženik svjesno postupao s ciljem prisvajanja tuđe nepokretne imovine protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno nije postupao u dobroj vjeri jer je znao da je nekretnina drugomu (tužiteljici) već otuđena i predana u samostalni posjed.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te poriče da je tužiteljica izvanknjižni vlasnik čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], navodeći kako izvanknjižno vlasništvo kao pravna kategorija ne postoji. Ističe kako je on upisan kao vlasnik spornih čestica na temelju valjane tabularne isprave njegovih pravih prednika odnosno zemljišnoknjižnih vlasnika, sve u skladu s člankom 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17). U svom odgovoru na tužbu nadalje navodi kako realna predaja posjeda i onda kada bi ona izostala, nije nikakva pretpostavka stjecanja prava vlasništva, jer se vlasništvo nekretnina stječe uknjižbom, što tužiteljica nije učinila, te da se i po članku 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je bio na snazi 1985. godine, vlasništvo nekretnina stjecalo upisom u javnu knjigu.

2.2. Tuženik ističe kako je upravo on prije sklapanja ugovora o kupoprodaji provjerio stanje u zemljišnim knjigama suda i u katastru, te da je tim provjerama utvrdio da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Virovitici kao vlasnici, a u katastru kao posjednici nekretnina, upisani prodavatelji DB i MB s kojima je tuženik sklopio dva posebna ugovora, pri čemu nije imao saznanja da bi netko treći bio njihov (izvanknjižni) vlasnik. Iako tužiteljica tvrdi da je vlasništvo stekla dosjelošću odnosno na temelju zakona, tuženik ističe da prema članku 130. st. 2. ZVDSP vlasništvo nekretnine stečeno na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Stoga tuženik tvrdi da je to upravo ovdje slučaj, te da iz naprijed navedenog slijedi da je tuženik sporne nekretnine stekao uknjižbom kao pošten stjecatelj na temelju valjane pravne osnove i s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga.

2.3. Poriče da bi sinu tužiteljice u zamjenu za sporne nekretnine nudio neke druge manje vrijedne nekretnine, kao i navode da bi tuženik znao da njegovi knjižni prednici nisu (stvarni) vlasnici spornih nekretnina i da je posjednik i (stvarni) vlasnik tužiteljica, te da bi tužiteljica koja duže vremena ne živi u [adresa], uopće bila njihov posjednik. Tuženik poriče i kvalitetu posjeda tužiteljice, ističući da kod navodne kupnje nekretnina od MB nije istraživala zemljišnoknjižno stanje potvrđuje da je „kupnju“ izvršila od nevlasnika i kao nesavjestan stjecatelj, te ukazuje da već iz navoda tužiteljice o kupnji nekretnina samo od MB proizlazi da ih je kupila od nevlasnika , od kojeg se ne može steći pravo vlasništva.

3.1. Odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - u nastavku ZPP) propisuju da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima utvrđuju te činjenice.

3.2. Tužiteljica ČBT na okolnosti iz tužbe predlaže saslušanje svjedoka FB, ZB, NB, MB i DB, te RB, VB, LB, CB i tužiteljice osobno, zatim uvid u zk. izvadak, povijest promjena na katastarskim česticama od 11.10. 2022., u rješenje DGU od 19.11. 2021., u ovosudnu zbirku isprava posl.br. Z-97491, Z-11431/21, Z-1893/22, uvid u prepisku između tužiteljice i MB te tužiteljice i DB, u Ugovor sklopljen sa MB od 11. prosinca 1985., te po potrebi očevid na licu mjesta kao i druge dokaze po potrebi.

3.3. Tuženik ČB je na okolnosti iz tužbe i odgovora na tužbu na pripremnom ročištu predložio saslušanje svjedoka PB, DB i AB te tuženika osobno (str. 69).

4. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, u postupku su izvedeni dokazi uvidom u u posjedovni list br. 553 k. o. [katastarska općina], od 19. siječnja 2021. (str. 6-7), kupoprodajni ugovor (str. 8, 135), povijest promjena na katastarskim česticama od 11. listopada 2022. (str. 9-13), Rješenje Z-10590/2022 od 9. studenoga 2022. (str. 15-16), odgovor na tužbu tuženika od 22. studenoga 2022. (str. 22-30), podnesak tužiteljice od 6. veljače 2023. (str. 31-41), podnesak tuženika od 8. ožujka 2023. (str. 42-45), podnesak tužiteljice od 15. veljače 2024. (str. 57-60), podnesak tuženika od 24. lipnja 2024. (str. 63), zapisnik od 15. studenoga 2024. (str. 6569), podnesak tuženika od 20. studenoga 2024, ovjerena izjava DB (str. 72), dopis MUP-a, PP Virovitica od 10. prosinca 2024. (str. 80), zapisnik od 18. veljače 2025. (str. 84-94), izvadak iz katastarskog preglednika za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 95- 100), vraćenu dostavu za EB (str. 107-108), zapisnik od 1. travnja 2025. (str. 109115), vraćenu dostavu za EB (str. 116-117), izjavu svjedoka PB od 9. travnja 2025. (str. 118), vraćene dostave za MB (str. 121-122, 136-137 i 138-139), spis Z-1893/2022, spis Z-11431/2021, spis O-1254/2020 iza pok. DB, u zk. izvadak br. 3148 k. o. [katastarska općina] (str. 140), saslušani su svjedoci AB (str. 85-87), FB ( str. 80), RB (str. 87-88), LB (str. 88-89), CB (str. 89-90), ZB (str. 90-91), ĐB (str. 91-92), IB (str. 92-93), DB (str. 93-94), PB (str. 127-129), te tužiteljica ČBT (str. 110-112, 129-130) i tuženik ČB (str. 130-131, 112-114), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. U ovoj pravnoj stvari sporno je vlasništvo na nekretninama i to k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA BEREK površine 1017 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA BEREK površine 64 čhv, ukupne površine 1081 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (a nakon prevođenja u BZP upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), u svezi kojih tužiteljica tvrdi da je iste stekla kupoprodajnim ugovorom od 11. prosinca 1985. sklopljenim sa MB te od tada i u posjed istih, a za koje nekretnine tuženik tvrdi da je on vlasnik istih te da je kao takav i upisan u zemljišnim knjigama ovog suda, a da je rečeni upis postigao temeljem valjane tabularne isprave njegovih pravnih prednika u to vrijeme upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika predmetne nekretnine svaki u ½ dijela, MB i DB, dok tužiteljica tvrdi da tuženik nije postupao u dobroj vjeri jer je znao da je nekretnina drugomu (tužiteljici) već otuđena i predana u samostalni posjed te da je postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja.

6. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, dalje - ZOVDSP).

7.1. Sud je tijekom postupka radi utvrđenja spornih činjenica saslušao svjedoke AB (str. 85-87), FB ( str. 80), RB (str. 87-88), LB (str. 88-89), CB (str. 89-90), ZB (str. 90-91), VB (str. 91-92), NB (str. 92-93), DB (str. 93-94) i PB (str. 127-129).

7.2. Svi saslušani a nesrodni svjedoci, pa time i osobno nezainteresirani za ishod ovog postupka, PB (str. 127-129), FB (str. 80), ZB (str. 90-91) i IB (str. 92-93 ), imaju neposredna saznanja o predmetnoj nekretnini koja je u naravi poljoprivredno zemljište, a u svojim iskazima svi suglasno iskazuju da je predmetna nekretnina u posjedu tužiteljice i njezine obitelji te da tužiteljica i njezina obitelj ovu zemlju dugi niz godina obrađuju i to 15-17 godina prema iskazu FB, 30 godina prema iskazu ZB, 30-34 godine prema iskazu NB svjedoka čije nekretnine s desne strane međaše s nekretninama koje su predmet ovog spora, dok prema iskazu PB svjedoka predloženog od strane tuženika, a čije nekretnine s lijeve strane međaše s nekretninama koje su predmet ovog spora, tužiteljica i njezina obitelj uživaju i obrađuju od 1985. godine. Nadalje, prema iskazu svjedoka PB, FB i NB, na predmetnoj spornoj nekretnini se nalazi bunar koji je još 1992. godine gradio svjedok PB sa svojim ocem po nalogu tužiteljičine obitelji koja mu je i platila za taj posao, a vodu iz ovog bunara koristili su i drugi, pa je tako FB uzeo zemlju od NB na jednu godinu upravo zbog navodnjavanja nasada duhana iz tog bunara.

7.3. Iskaze svjedoka PB (str. 127-129), ZB (str. 90-91), NB (str. 92-93) i FB (str. 80) sud ocjenjuje vjerodostojnima jer su isti dani jasno, objektivno i u bitnome isto, te ih je u cijelosti prihvatio kao istinite, okolnosne, uvjerljive i životno logične, a iz čijih iskaza je utvrđeno da je tužiteljica skupa sa svojom obitelji bila u samostalnom, mirnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina dugi niz godina ni od koga ometana , da je istu obrađivala i uživala sa svojom obitelji, da su uzgajali razne poljoprivredne kulture te su na predmetnim nekretninama prije 30-tak godina iskopali bunar za navodnjavanje svojih nasada , a koji je korišten i za nasade na susjednom zemljištu.

7.4. Da je sporna nekretnina bila predmet kupoprodaje između tužiteljice i MB, osim samog ugovora o kupoprodaji, potvrđuje i tužiteljica u svom iskazu te RB (str. 87-88), LB (str. 88-89), CB (str. 89-90), ZB (str. 90-91) i ĐB ( str. 91-92). U odnosu na iskaz svjedoka RB i VB djece tužiteljice, te LB bivšeg supruga tužiteljice i CB bivše šogorice tužiteljice, koji su iskazivali na okolnost kupoprodaje predmetnih nekretnina te uživanju istih, a iz čijih iskaza proizlazi da su predmetne nekretnine kupljene od Željka Đukića 1985. godine i od tada su u posjedu ovih nekretnina obitelj CB, koja je u posjed istih stupila odmah nakon isplate cjelokupne kupovnine te ih od tada obrađuje sadeći razne poljoprivredne kulture. Svjedoci RB i ĐB u svom iskazu ističu da od kada znaju za sebe, pomažu u obrađivanju predmetnih nekretnina, dok LB i CB, bivši suprug i šogorica tužiteljice, u svom iskazu opisuju kako je tužiteljica i na koji način predmetne nekretnine kupila 1985. godine od MB, te kako i na koji način je odmah u posjed istih stupila obitelj tužiteljice, obrađivali ih i uživali, ni od koga ometani.

7.5. Sud je prihvatio iskaz ovih svjedoka u cijelosti kao istinit, životan i uvjerljiv, iz razloga što iskaz ovih svjedoka nije u suprotnosti niti s iskazima svih ostalih saslušanih nesrodnih i za ishod ovog postupka nezainteresiranih svjedoka (PB , ZB, NB , FB), a niti s drugim činjenicama utvrđenim tijekom postupka, pri čemu treba naglasiti da je svjedok PB predložen od strane tuženika kao jedini svjedok, uz oca tuženika AB , na okolnosti iz tužbe i odgovora na tužbu, a koji u svom iskazu izričito ističe da je tužiteljica i njezina obitelj u posjedu spornih nekretnina od 1985. godine, te iako je poznavao pok. DB nije znao da bi to bila njegova zemlja obzirom da su te nekretnine oduvijek radili obitelj Frajlić, dok njegove sinove MB i DB uopće ne poznaje, osim što je čuo da je jedan u Zagorju a drugog uopće ne zna. Svjedok IB, vlasnik nekretnina koje s desne strane međaše s predmetnim spornim nekretninama pak, u svom iskazu naglašava da nikada na predmetnim nekretninama nije vidio pok. DB a niti njegove sinove MB i DB, iako od svoje petnaeste godine radi svoju zemlju i to prvo kod svog djeda, i od tada mu je poznato da su Frajlići obrađivali predmetnu spornu nekretninu, sve skupa 30-34 godine.

7.6. Svjedok AB (str. 85-87), otac tuženika, u svom iskazu navodi da predmetnu česticu 665/2 i 665/1 k. o. [katastarska općina] nije nikada radio, te da je tu zemlju možda obrađivao njegov otac JB, koji je drugima zemlju radio uslužno, odnosno imao je poljoprivredne strojeve i tko ga je zvao, odlazio je raditi ali on nije. Iskazao je da je tuženik kupio zemlju od DB i MB iz [adresa], ali da njemu nije poznato tko je do tada obrađivao i uživao predmetnu nekretninu, te da on posjeduje i vlastitu zemlju koju obrađuje, ali ta zemlja se ne nalazi u blizini predmetnih nekretnina. Međutim, ovom svjedoku je poznato da je PB vlasnik susjedne zemlje u odnosu na predmetne nekretnine 665/2 i 665/1, ali mu nije poznato tko su drugi susjedi. Poznato mu je i da je tuženik prije sklapanja ugovora provjeravao stanje nekretnina u katastru i gruntovnici, ali na terenu nije, te mu nije poznato na koji način i kad je tuženik uveden u posjed predmetne nekretnine. U svom iskazu navodi da je u proljeće 2022. godine pitao bivšeg supruga tužiteljice LB za predmetnu nekretninu upravo radi tog što su Frajlići bili u posjedu predmetne nekretnine, te je upravo za LB sijao u proljeće i za njega radio, ali da je tek u jesen 2022. godine saznao o kojoj se nekretnini radi, i to kada je tuženik pitao PB gdje se nalazi ta zemlja. Tvrdi da mu nije bilo poznato da bi tužiteljica ČBT kupila predmetne nekretnine, te da nije imao saznanja da je tužiteljica imala ikakvu vezu s predmetnim nekretninama.

7.7. Iskaz ovog svjedoka po ocjeni suda nije uvjerljiv te ga sud nije prihvatio kao vjerodostojan, imajući u vidu i činjenicu da je tuženik njegov sin, pa je u konačnici i on zainteresiran za ishod ovog postupka. Naime , jedino on od svih saslušanih svjedoka, iako se bavi uslužnim poljoprivrednim djelatnostima dugi niz godina te živi u [adresa] gdje se sporne nekretnine i nalaze, ne zna tko je u posjedu i tko uživa predmetnu spornu nekretninu. Zna da je PB u posjedu susjedne nekretnine koja neposredno međaši s lijeve strane sa spornim nekretninama, iako kako sam navodi nema svojih nekretnina u blizini, ali ne zna tko je u posjedu spornih nekretnina, iako su obitelji stranaka bile u dobrim odnosima (kako iskazuju i tužiteljica i tuženik). Neživotno je po ocjeni ovog suda, obzirom da se bavi tom uslužnom djelatnošću u poljoprivredi, te obzirom na veličinu mjesta u kojemu živi ([adresa] prema zadnjem popisu iz 2021. godine ima 340 stanovnika) i u kojem se većina stanovnika bavi poljoprivredom, da ovaj svjedok nije znao da je zemlja koju je kupio tuženik, u naravi zemlja koju obrađuje i uživa obitelj tužiteljice od 1985. godine. Dakle, svi ostali saslušani svjedoci, kako srodni, tako i nesrodni pa time i nezainteresiranih za ishod ovog postupka, suglasno iskazuju da su isključivo tužena i njezina obitelj bili u posjedu predmetnih spornih nekretnina, koje obrađuju sadeći razne poljoprivredne kulture dugi niz godina ni od koga ometani.

7.8. Svjedok DB (str. 93-94), umješač na strani tuženika u ovom postupku, u svom iskazu navodi da mu nije poznato gdje se konkretno nalazi predmetna nekretnina kao ni druge čestice koje su bile predmet prodaje, te da nije prikupljao podatke o nekretninama koje je naslijedio iza pok. oca DB, nego je to uradio odvjetnik Jandriček, po njegovom nalogu. Navodi da ga je tužiteljica kontaktirala putem "messengera" i poruka, te ga upoznala sa slučajem i tom prilikom putem poruka rekla da je predmetnu nekretninu kupila prije 30 godina od njegovog brata MB, na što ju je uputio da kontaktira MB i da je to za njega svršena stvar. Iskazao je i da nije bio u posjedu predmetnih nekretnina prije kupoprodaje i nije mu poznato da li je njegov otac DB za života bio u posjedu predmetnih nekretnina. Potvrđuje da su poruke koje je razmijenio s tužiteljicom DBT njegove, te da je predmetnu nekretninu prodao u paketu s ostalim nekretninama ČB, ali da ne može odgovoriti na pitanje zašto je ČBT u poruci odgovorio da nije prodao predmetne nekretnine ČB. Ističe da nije znao da bi njegov brat 1985. godine ili bilo koje druge godine prodao predmetne nekretnine tužiteljici ili bilo kome trećem, te da tuženik kad je razgovarao s njim oko kupovine predmetnih nekretnina nije mogao znati da bi predmetne nekretnine bile u vanknjižnom vlasništvu tužiteljice, jer niti on to nije znao.

7.9. Iskaz ovog svjedoka sud nije posebno cijenio, jer niti on sam budući da nije živio u [adresa], u koji je dolazio samo povremeno u posjet, nije znao što je od nekretnina bilo u posjedu njegovog oca sada pok. DB , nego je za to angažirao odvjetnika radi provjere stanja u katastru i gruntovnici ali ne i na terenu, a u konačnici zainteresiran je i za ishod ovog postupka, obzirom da su on i brat mu MB prodali tuženiku predmetnu nekretninu.

8. Iz dopisa MUP-a, PP Virovitica od 10. prosinca 2024. (str. 80) proizlazi da je Policijska postaja zaprimila 30. prosinca 2023. dojavu VB da im je netko preorao zemlju koja je predmet sudske tužbe, te da je majka VB, ovdje tužiteljica, kupila dvije čestice zemlje - oranice 665/1 i 665/2 od MB, a za što je po isplati novca s navedenim sačinila ručno pisani kupoprodajni ugovor kojeg kasnije nije ovjerila kod javnog bilježnika. Navedene čestice obrađivane su od strane obitelji VB sve do trenutka prodaje i kuće MB, a koju je kupio ČB. Po kupnji kuće, ČB polaže pravo i na gore spomenute katastarske čestice – zemlju koja je bila vlasništvo MB. Kako je između obitelji VB i ČB nastao imovinsko – pravni spor oko prava na korištenje navedenih čestica, od strane ophodnje upućeni su na pokretanje imovinsko – pravnog postupka pri nadležnom sudu.

9. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama (str. 9-13) za kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , utvrđeno je da je kč. br. [katastarska čestica] sa 1081 čhv od 1979. godine upisana u posjedovni list 553 k. o. [katastarska općina] u posjedu MB, M, iz [adresa], te da je Rješenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Virovitica od 21. srpnja 2009. povodom zahtjeva za provedbu Hrvatskih voda od 13. svibnja 2009., kč. br. [katastarska čestica] sa 3888 m2 upisana u posjedovni list br. 553 k. o. [katastarska općina] na posjedniku FBT , cijepana na kč. br. [katastarska čestica] sa 3657 m2 i kč. br. [katastarska čestica] sa 231 m2 i ostaje upisana u posjedovnom listu 553 na MB, FBT.

10.1. U porukama upućenim tužiteljici MB (str. 35-39) navodi da on nikakvu zemlju nije prodavao osim kuće i okućnice, da je dao punomoć bratu i mora prvo s njim razgovarati, da on ništa nije dva puta prodavao nego da je sve prodavao brat , a da on niti nije razgovarao s ČB o zemljama a ako je brat napravio grešku vidjet će što napraviti.

10.2. U porukama upućenim tužiteljici DB (str. 40-41) navodi da on spomenutu zemlju nije prodao nikome, ali da je nazvao ČB da to bezuvjetno riješi s tužiteljicom, te da ne zna kako je to ČB prepisao na sebe, ali da on nije primio niti lipe za to, te poručuje tužiteljici ako ČB nudi alternativu UZMITE.

11. Pročitanu materijalnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu sud prihvaća u cijelosti s obzirom da je ista jasna te tijekom postupka nije dovedena u pitanje.

12. U svrhu dokaza sud je tijekom postupka saslušao i stranke, tužiteljicu ČBT (str. 110-112, 129-130) i tuženika ČB (str. 130-131, 112- 114).

13.1. Tužiteljica saslušana kao stranka u svom iskazu detaljno se očitovala o svim navodima te u svom stranačkom iskazu ističe da su predmetne nekretnine kupili od svojih kumova, navodeći da je pok. DB bio kum a njegov sin DB krizmani kum LB bivšem suprugu tužiteljice, te da su u jesen 1985. godine imali ponudu MB, sina pok. DB, za kupnju predmetne nekretnine koja je tada u naravi bila livada, a koju je obitelj tužiteljice "izradila" u oranicu. U svom iskazu navodi da su krajem 1985. godine bili kod MB radi kupnje predmetne nekretnine bivši suprug tužiteljice LB, njegov brat TB, svekar tužiteljice ŠB i tužiteljica te da je ŠB radio ugovor koji je priložen u spisu.

Tužiteljica ističe da prilikom sastavljanja ugovora nisu navedene čestice, jer to onda nije bilo tako važno, a obzirom da su bili i kumovi, imali su povjerenje da su to ljudi od riječi i da će sve biti u redu, a nakon što je ugovor sastavljen MB su odmah isplatili jedan dio kupovnine, a naknadno ostatak i nakon te isplate stupili su u posjed predmetne nekretnine na način da im je 1985. godine, kad je isplaćen cjelokupni iznos za kupnju predmetne nekretnine MB pokazao o kojoj se zemlji radi, iako su to već znali, a u proljeće 1986. godine s pok.

DB su bili na licu mjesta i on im je pokazao gdje su međe. Sve provjere u to vrijeme su vršili u katastru i znali su da je predmetna zemlja na MB (a što i proizlazi iz povijest promjena na katastarskim česticama za kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], str. 9-13), a u to vrijeme u gruntovnici nisu provjeravali na kome se predmetna nekretnina vodi. Međaši s desne strane predmetne nekretnine su im bili NB, i to djed NB, a sada je to IB koji je svoju nekretninu naslijedio od svog djeda, a s druge strane međaš je ŽB, dok PB međaši s predmetnom spornom česticom s lijeve strane.

Nakon što im je u proljeće 1986. godine međe predmetnih nekretnina pokazao pok. DB, stupili su u posjed ove nekretnine i od tada punih 37 godina istu obrađuju na način da su ju prvo preorali i dalje sijali na njoj razne kulture, kukuruz, žito, papriku, zob itd. U tom razdoblju nitko nikada nije smetao tužiteljicu i njezinu obitelj u posjedu niti uživanju predmetne nekretnine. U svom iskazu tužiteljica navodi da su za predmetnu nekretninu plaćali porez, ali na način da im je DB pok. rekao koliko je dobio iznos na ime poreza, pa su mu oni plaćali taj porez, a zemlju nisu prepisali na sebe i plaćali osobno porez iz razloga što je MB rekao da još nešto treba srediti, a kako je obitelj tužiteljice u to vrijeme dosta teško živjela i nisu imali sredstava za prepisati nekretninu na svoje ime, obzirom da su imali i četvoro djece o kojima su skrbili, a kada su bili u mogućnosti da prepišu zemlju MB je preselio u Istru.

Tužiteljica navodi da nije znala da je ta nekretnina na pok. DB, jer je vjerovala da ta nekretnina glasi na ime MB, a kada je srela MB u trgovini u [adresa] te ga ponovno zamolila da riješe taj prijepis, MB joj je rekao da je on u [adresa] kratko i da će to riješiti slijedeći put te joj nije dao naznaku da predmetna nekretnina glasi na ime njegovog oca, sada pok. DB. Ističe u svom iskazu da im nikada nitko iz obitelji DB nije branio niti posjed a niti uživanje ove nekretnine, niti MB, niti DB a niti pok. DB, niti se vodio kakav spor oko uživanja predmetne nekretnine.

U obrađivanju predmetne sporne nekretnine pomagali su im, obzirom da su imali poljoprivredne strojeve koje tužiteljičina obitelj nije imala, djed tuženika JB, zatim otac tuženika AB te još kao dijete i sam tuženik ČB. Ističe da su svi ovi radovi bili plaćeni JB i AB, iako su obitelji bile kućni prijatelji, što potvrđuje i tuženik u svom iskazu, a bivši suprug tužiteljice je također pomagao tuženikovoj obitelji na način ako im je što trebalo zavariti i slično. Tužiteljica tvrdi da je cijelo selo znalo da je predmetna nekretnina bila Đukićeva zemlja koju su kupili tužiteljičina obitelj prije 37 godina, pa su to znali i tuženik i njegova obitelj, obzirom da su D susjedi pok.

DB. U posjedu ove nekretnine je prema iskazu tužiteljice tuženik ČB i to od kraja 2023. godine, kada je samovoljno stupio u posjed predmetne nekretnine, pa su zbog toga zvali policiju, a djelatnici policije su ih informirali da spor riješe na sudu.

U svom iskazu tužiteljica navodi da je tuženik kontaktirao 2022. godine bivšeg supruga tužiteljice LB i njenog sina RB, kojima je nudio u zamjenu drugu nekretninu (a što proizlazi i iz prepiske tužiteljice sa MB i sa DB, str. 35-41).

13.2. Tužiteljica smatra da je kod sklapanja ugovora o prodaji nekretnina došlo do nesporazuma, obzirom da se predmetna ovdje sporna nekretnina koju je obitelj tužiteljice 37 godina uživala i posjedovala, našla na popisu čestica koje su MB i DB prodali tuženiku ČB, ali tvrdi da je tuženik ČB sigurno znao da je to tužiteljičina zemlja, te da je to znalo i cijelo selo, te je iz tog razloga i ponudio u zamjenu za predmetnu nekretninu koju su 37 godina uživali i posjedovali. Tužiteljica tvrdi da su pok. DB i njegov sin DB znali za kupoprodajni ugovor sa MB, jer im je pok. DB pokazivao među, a njegov sin DB je znao jer mu je to rekla supruga od pok. oca, DB. Navodi i da je predmetnu spornu nekretninu ranije pokušavao kupiti ŽB, bivši poslodavac tužiteljice, koji joj je prije cca 8 godina i rekao da ta zemlja nije na tužiteljici a niti na MB nego na DB, sada pok., nakon čega je tek tada tužiteljica utvrdila da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine upisan sada pok. DB, međutim, kako se u to vrijeme razvela, bila je u teškoj situaciji i nije mogla to srediti i prepisati, nego je prepustila sinu VB da radi tu zemlju.

13.3. Prema iskazu tužiteljice bunar na spornoj čestici sagrađen je 1992. godine, ili negdje u tom razdoblju, za navodnjavanje povrća, a kopao ga je PB i njegov otac po nalogu tužiteljičine obitelji, koja mu je za taj posao i platila. Navodi i da su taj bunar povremeno koristili FB i PB za navodnjavanje svojih nekretnina, jer je FB u blizini imao zemlju na kojoj je sadio duhan, pa mu je voda bila potrebna za navodnjavanje tih nasada , dok je PB imao problema sa svojim bunarom, pa je za to vrijeme koristio taj bunar za navodnjavanje svojeg nasada paprike. Ovi navodi tužiteljice nisu u suprotnosti s navodima iz iskaza svjedoka KB koji je iskazao (str. 80) da mu je jednu godinu 2006. ili 2007. obitelj tužiteljice iznajmila bunar kako bi zalijevao svoje nasade, dok svjedok IB, pak u svom iskazu navodi ( str. 92-93) da se na predmetnoj nekretnini nalazi bunar koji je iskopala upravo obitelj VB te da su otprilike 2006. godine FB i on mijenjali zemlje zbog plodoreda.

13.4. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice ČBT, kao uvjerljiv, a njezin stranački iskaz nije u suprotnosti niti s iskazima saslušanih svjedoka (osim s iskazom svjedoka AB, oca tuženika, čiji iskaz sud nije prihvatio kao vjerodostojan kao i iskazom DB čiji iskaz sud nije posebno cijenio jer nema saznanja gdje se predmetne nekretnine nalaze), a niti s drugim činjenicama utvrđenim tijekom postupka, te je i na temelju uvjerljivog iskaza tužiteljice ČBT, utvrđeno da je tužiteljica skupa s obitelji bila u poštenom, neposrednom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine na kojoj su vršili svoju faktičnu vlast na način da su istu dugi niz godina obrađivali, iskopali bunar , sadili razne poljoprivredne kulture i uživali na svaki drugi prigodan način 37 godina, odnosno do 26. listopada 2023., kada je tuženik na ovim nekretninama posijao ječam (iskaz tuženika). Dakle, prema iskazu svih saslušanih svjedoka, osim AB, tuženikovog oca, tužena i njezina obitelj su vršili svoju faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini dugi niz godina ni od koga ometani.

14.1. Tuženik ČB u svom stranačkom iskazu navodi da je komunikaciju oko kupoprodaje nekretnina bila usporedna i sa DB i sa MB koji su mu rekli da uz kuću koju prodaju imaju i zemlju koju bi prodali skupa s navedenom kućom, te su mu na uvid dali ostavinsko rješenje iza pok. DB, njihovog oca i podcrtali na predmetnom rješenju koje bi čestice bile na prodaju, a on ih je popisao i provjerio u katastru i gruntovnici. Navodi da je bio i kod odvjetnika Krunoslava Jandričeka koji je zastupao DB i MB u ostavinskoj raspravi iza pok. oca DB, te su kod odvjetnika Krunoslava Jandričeka sklopili predugovor na temelju kojeg je tuženik dao "kaparu" DB, a MB je uplatio novac na račun, jer se prva polovica DB mogla realizirati odmah dok se od MB čekala punomoć iz Kanade, koja je trebala biti ovjerena u konzulatu, da bi DB u ime svog brata MB mogao potpisati ugovor za te čestice koje su bile predmet kupoprodajnog ugovora, te da je zbog toga Stjepanova polovica bila prepisana na ime tuženika u listopadu 2021., dok je polovica MB prevedena na ime tuženika u veljači 2022., te da ga je DB uveo u posjed kuće na kbr. 177, dok zemlju nisu obilazili. Tuženik ističe da ga je prije svega zanimala kuća, a o kojim česticama se radi znao je samo na temelju popisa, te da u naravi nije znao o kojim česticama se radi, niti ga je DB uveo u posjed te zemlje koju je kupio, ali da su mu DB i MB rekli da nitko nema ugovora o najmu zemlje, da nitko nije u posjedu zemlje, niti da je zemlja kome bila prodana prije tuženika i ako je netko u posjedu, to je protupravno bez njihovoga znanja. U posjed sporne nekretnine je ušao tek nakon dvije godina od sklapanja ugovora, u jesen 2023. godine i to 26. listopada 2023. kada je posijao ječam, a policija ga je posjetila u prosincu 2023. godine povodom prijave za nelegalno smetanje posjeda, po prijavi VB. U svom iskazu navodi da je pitao PB tko radi i obrađuje predmetnu spornu česticu, koju je identificirao putem aplikacije Katastar.hr i opcije "Lociraj me", te mu je PB rekao da ju obrađuje LB, bivši suprug tužiteljice ČBT, nakon čega je tuženik nazvao RB i rekao mu da je kupio zemlju od " MB" i da je na njoj posijan kukuruz, te kada poberu kukuruz da će stupiti u posjed jer je on vlasnik gruntovno i katastarski. Tuženik ističe da sad on obrađuje spornu nekretninu.

14.2. U svom iskazu navodi da ga je isti dan kada je zvao RB, poslijepodne kontaktirala tužiteljica i rekla da je ona predmetnu spornu nekretninu kupila te da ima kupoprodajni ugovor . Tvrdi da nije nudio bivšem suprugu tužiteljice, a niti sinu tužiteljice kao niti samoj tužiteljici nikakvu nekretninu u zamjenu, te da nije znao da je predmetna nekretnina u posjedu tužiteljice i njezine obitelji.

14.3. Iskaz tuženika ČB po ocjeni ovog suda nije uvjerljiv. Naime, iako su obitelji stranaka bile u dobrim odnosima ( kako iskazuju i tužiteljica a i tuženik), s tužiteljičinim sinom RB, kojeg je i telefonski kontaktirao u svezi ove zemlje je išao u školi, te iako tuženik živi u [adresa] gdje se sporne nekretnine i nalaze a njegova obitelj (djed JB i otac AB) se bavi uslužnim poljoprivrednim radovima za druge, pa i za obitelj tužiteljice na predmetnim nekretninama, tuženik ne zna tko je u posjedu i tko uživa predmetne sporne nekretnine, iako to znaju svi saslušani svjedoci. Naime, kako je već rečeno, svjedok PB koji je kao svjedok predložen od strane tuženika na okolnosti iz tužbe i odgovora na tužbu, izričit je u svom iskazu da ovu zemlju od 1985. godine obrađuje tužiteljica i njezina obitelj, dok FB iz [adresa] zna čija je to zemlja iako ne međaši sa spornim nekretninama ali u svom iskazu navodi da unazad 15-17 godina ove nekretnine obrađuje bivši suprug tužiteljice LB te je jednu godinu od obitelj tužiteljice iznajmio bunar kako bi zalijevao svoje nasade (dakle, nije bunar iznajmio za svoje potrebe od obitelji MB, nego od obitelji LB). I svjedok ZB iz [adresa] iskazuje da je još prije 30 godina pomagao LB u obradi upravo ovih nekretnina i koji zna da su F ovu nekretninu kupili prije 30 godina, od kada je uživaju i obrađuju, samo nije znao da ju nisu preveli na sebe, dok IB rodom iz Bušetine a unazad 30 godina živi u [adresa] u svom iskazu tvrdi da ove nekretnine 30-34 godine uživa obitelj LB i nikada ih nitko u tome nije smetao niti im branio posjed, sve dok u posjed prije 3 godine nije ušao tuženik. Stoga je neživotno, obzirom na sve navedeno, te imajući pri tome u vidu i veličinu mjesta [adresa] u kojemu tuženik živ a gdje se nalaze i predmetne nekretnine (340 stanovnika prema zadnjem popisu iz 2021.), da samo tuženik ČB i svjedok AB, njegov otac, nisu znali da su predmetne sporne nekretnine koje je tuženik kupio od prodavatelja MB i DB, u samostalnom posjedu tužiteljice i njezine obitelji, koji predmetne sporne nekretnine obrađuju i uživaju dugi niz godina, te su na istima iskopali i bunar 1992. godine, koji su koristili i drugi za svoje potrebe , ali uz suglasnost obitelji LB ( a ne DB). Na temelju navedenog, iskaz tuženika koji je osobno zainteresiran za ishod ovog postupka sud nije prihvatio kao vjerodostojan.

15. Slijedom utvrđenja iz provedenih dokaza sud je utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice:

- da je tuženik ČB ..2021. sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnina sa DB kao prodavateljem, a 21. veljače 2022. sklopio je ugovor o kupoprodaji nekretnina i sa MB kao prodavateljem i to putem punomoćnika DB, kojeg je MB opunomoćio za sklapanje tog Ugovora, a kojim ugovorima su obuhvaćene i nekretnine koje su predmet ovog spora;

- da je tužiteljica ČBT sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnina ..1985. sa MB;

- da je tužiteljica stupila u posjed navedenih spornih nekretnina odmah po isplati kupovnine u cijelosti a da je u proljeće 1986. godine pok. DB, otac prodavatelja MB i DB pokazao međaše;

- da tužiteljica nije bila uknjižena u zemljišnoj knjizi kao nositelj prava vlasništva navedene nekretnine;

- da se tuženik ČB upisao u zemljišnu knjigu kao nositelj prava vlasništva za navedene nekretnine;

- da je u posjedu spornih nekretnina od 26. listopada 2023. tuženik te da je na poziv obitelji tužiteljice intervenirala policija;

- da su DB i MB nekretnine koje su predmet ovog spora naslijedili iza smrti svog oca sada pok. DB, koji je umro ..2020., temeljem Rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-1254/2020-14 od 8. kolovoza 2021.;

- da prodavatelji DB i MB ne žive u [adresa], odnosno da MB živi u [adresa] , a DB živi u [adresa];

- da je tužiteljica predlagala saslušanje kao svjedoka MB, ali obzirom da svjedok živi u [adresa], unatoč višekratnim pokušajima i ponovljenim dostavama na raznim adresama sud nije uspio doći, odnosno uručiti mu poziv za raspravu (str. 107, 17,121).

16.1. Odredbom članka 125. stavkom 1. ZOVDSP-a propisano je da kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. Stavkom 2. istoga članka određeno je da brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. ovoga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupio u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Stavak 3. navedenog članka propisuje da odnos otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle vlasništvo nekretnine, uređuju obveznopravna pravila.

16.2. Odredbom čl. 122. st. 1. ZOVDSP-a određeno je da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Prema odredbi st. 2. istog članka navedenog Zakona stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

17.1. Među strankama nije sporno da je tuženik upisana kao vlasnik predmetne k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA BEREK površine 1017 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA BEREK površine 64 čhv, ukupne površine 1081 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , te da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini tuženik stekao temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenim ..2021. sa DB te ..2022. sa MB, kao prodavateljima, a kojim ugovorima su obuhvaćene i predmetne sporne nekretnine, a niti je sporno da su u vrijeme zaključenja navedenih Ugovora o kupoprodaji nekretnina MB i DB u zemljišnim knjigama bili upisani kao vlasnici predmetne sporne nekretnine, niti je sporno da su u katastru bili upisani kao posjednici.

17.2. Sporno je, da li je na predmetnoj nekretnini tužiteljica stekla pravo vlasništva, te na temelju koje pravne osnove, odnosno da li je pravo vlasništva tužiteljica stekla prije zaključenja navedenog Ugovora okupoprodaji nekretnina tuženika sa DB i sa MB, odnosno prije nego što je tuženik u zemljišnim knjigama ishodio uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, da li je prilikom sklapanja navedenih Ugovora o kupoprodaji nekretnina, kao i u trenutku podnošenja zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva, tuženik postupao u dobroj vjeri, odnosno da li je tuženik imao dovoljno razloga posumnjati da predmetna nekretnina ne pripada otuđivateljima MB i DB, te kakvog značaja navedene činjenice imaju u pogledu stjecanja prava vlasništva tuženika, odnosno da li se u konkretnom slučaju tuženik može osnovano pozivati na zaštitu upisanog prava vlasništva primjenom načela o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige.

18. Na temelju izvedenih dokaza te tako utvrđenih činjenica , po ocjeni ovog suda , u ovom postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica sklopila ugovora o kupoprodaji nekretnina i to upravo spornih k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA BEREK površine 1017 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] ORANICA BEREK površine 64 čhv, ukupne površine 1081 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa MB ..1985., da je tužiteljica nakon zaključenja ovog Ugovora a nakon isplate cjelokupne kupoprodajne cijene stupila u posjed predmetnih u ovom postupku spornih nekretnina, te da tužiteljica iako nije bila upisana kao vlasnik u zemljišnim knjigama, bila je u posjedu predmetnih nekretnina više od dvadeset godina, dakle najkasnije od proljeća 1986. kada im je pok. DB pokazao međaše, pa do kraja 2023. godine kada je tuženik samovlasno stupio u posjed sporne nekretnine, preorao ju i posijao ječam (iskaz samog tuženika).

19. Iz navedenih utvrđenja proizlazi da se tužiteljica nalazi u samostalnom, neprekidnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine od 1985. godine kada im je nekretnine pokazao MB, odnosno najkasnije od proljeća 1986. kada im je sada pok. DB pokazao međaše, pa sve do kraja 2023. godine, kada je predmetne nekretnine preorao i zaposjeo tuženik ( iskaz tuženika), dakle 37 godina. Slijedom navedenog, posjed tužiteljice na predmetnoj nekretnini ima se smatrati poštenim, uz primjenu oborive zakonske presumpcija iz odredbe čl. 18. st. 5. ZVDSP, prema kojoj se posjed smatra poštenim osim ako se ne dokaže suprotno. Iako je u vrijeme kupoprodaje 1985. godine tužiteljica, kako je to razvidno i iz iskaza same tužiteljice znala da je predmetna nekretnina bila upisana u "katastru" na MB, a kako to proizlazi i iz povijesti promjena na katastarskim česticama ( str. 9- 13 spisa), njezin posjed ima se smatrati poštenim budući da su postojale okolnosti temeljem kojih je tužiteljica opravdano bila uvjerenja da joj pripada pravo na posjed. Nema sumnje da je tužiteljica bila uvjerenja da je prodavatelj MB stvarni vlasnik predmetne nekretnine koju je od njega kupila u prosincu 1985. te koji im je pokazao predmetne nekretnine, stupila u posjed iste i smatrala ju svojom, čemu u prilog ide i činjenica da je još 1992. godine obitelj ČBT platila PB da iskopa bunar na spornim nekretninama ( što potvrđuje i svjedok PB u svom iskazu ), a pok. DB ( upisani zk vlasnik, kojeg su naslijedili prodavatelji MB i DB ), koji je živio u [adresa] sve do svoje smrti 22. kolovoza 2020., tome se nikada nije usprotivio niti je u svezi toga vođen bilo kakav spor. Naime, postavlja se pitanje, zar bi obitelj tužiteljice još 1992. godine (unatoč teškoj materijalnoj situaciji u obitelji sa četvero djece, kako to u svom iskazu navodi tužiteljica) platila PB da iskopa bunar ako predmetnu nekretninu nije smatrala svojom, te zar bi to mirno promatrao i dopusti, odnosno tome se nije usprotivio sada pok. DB koji je živio u [adresa] sve do svoje smrti 22. kolovoza 2020., ako je to bila njegova zemlja, kako to tvrdi tuženik, a uz činjenicu da su i FB i PB koristili bunar za svoje potrebe uz suglasnost obitelji ČBT, a ne obitelji DB.

20.1. Na temelju izvedenih dokaza te tako utvrđenih činjenica slijedi da je tužiteljica s obitelji u posjedu predmetne nekretnine bila 37 godina, te istu posjeduju i obrađuju sve do 26. listopada 2023., kada je sporne nekretnine preorao i posijao tuženik (iskaz tuženika), a da nitko tužiteljicu ni njezinu obitelj nikada nije smetao, uznemiravao u korištenju i posjedovanju iste, niti je ikad vođen bilo kakav postupak glede predmetne nekretnine, a kojim bi tužiteljici bilo osporavano vlasništvo.

20.2. Dakle, kako nije utvrđeno da je tužiteljica, u vrijeme kada je stekla neposredni posjed predmetnih nekretnina, znala ili imala razloga sumnjati da joj ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina, sud je temeljem izvedenih dokaza okvalificirao samostalan posjed tužiteljice kao zakonit, istinit i pošten (tako i Rev-494/21-2 od 11. svibnja 2021.).

21. Odredbom čl. 159. st. 3. ZOVDSP-a određeno je da samostalni posjednik nekretnine, čiji je posjed barem pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a tijekom postupka je utvrđeno da se tužiteljica nalazila u samostalnom, neprekinutom, mirnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine 37 godina, sve do 26. listopada 2023., kada je tuženik samovlasno preorao predmetne čestice i posijao ječam (iskaz tuženika, str. 130-131, 112-114). Na temelju navedenog ovaj sud smatra da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini tužiteljica mogla steći temeljem zakona, tj. dosjelošću, prije zaključenja navedenog Ugovora o kupoprodaji nekretnina tuženika sa DB i sa MB kojim su obuhvaćene i ovdje sporne nekretnine, odnosno prije nego što je tuženik u zemljišnim knjigama ishodio uknjižbu prava vlasništva na svoje ime.

22.1. U odnosu na pozivanje tuženika na povjerenje u zemljišne knjige treba reći da bi stjecatelj prava vlasništva nekretnine ostvario pravo na primjenu načela povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 122. ZOVDSP-a, koje je bitno za primjenu odredaba čl. 130. st. 2 ZOVDSP-a, na što se tuženik tijekom postupka poziva, stjecatelj mora biti u dobroj vjeri. Stjecatelj je postupio u dobroj vjeri ako nije znao niti je mogao znati u trenutku kad je sklopio pravni posao s otuđivateljem da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed.

22.2. U ovom postupku je dakle, utvrđeno da tužiteljica nije imala razloga smatrati da stvar koju posjeduje nije njena, kraj činjenice da je predmetna nekretnina kupljena 11. prosinca 1985. od MB, da je u proljeće 1986. godine pok. DB pokazao međaše, da je MB upisan kao posjednik predmetne sporne nekretnine od 1979. godine (str. 9-13), da svi međaši (PB i IB) znaju da je to zemlja od ČBT , a to znaju i oni svjedoci koji ne žive u [adresa] ili ne međaše sa spornim nekretninama (FB, ZB), da je na predmetnim spornim nekretninama još 1992. godine po nalogu obitelji ČBT iskopan bunar za navodnjavanje predmetne nekretnine, da nikada nitko nije vidio bilo koga iz obitelji MB (pok. DB, ili njegove sinove MB i DB) na predmetnim nekretninama, a niti je tko branio ili smetao tužiteljici posjed predmetnih nekretnina , pa tako ni sada pok. DB koji je u [adresa] živio sve do svoje smrti 22. kolovoza 2020. (podatci iz sustava JRO), niti je ikad vođen bilo kakav postupak glede predmetne nekretnine, a kojim bi tužiteljici osporavano vlasništvo.

23.1. Stoga je po ocjeni ovog suda tužiteljica u ovom postupku dokazala da je stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću, ali i da tuženik nije postupio u dobroj vjeri kada je predmetne nekretnine, kojih je tužiteljica skupa sa svojom obitelji u samostalnom posjedu ni od koga ometana od prosinca 1985. godine, upisao na svoje ime u zemljišnoj knjizi.

23.2. Naime, odredba čl. 122. st. 1. ZOVDSP-a propisuje da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, a prema odredbi st. 2. istog članka stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

24.1. Na temelju izvedenih dokaza te utvrđenih činjenica ovaj sud zaključuje da je tuženik i mogao i morao znati, da su predmetne nekretnine u dugotrajnom posjedu tužiteljice (u trajanju od 37 godina) kao izvanknjižno vlasništvo, odnosno da tuženik nije postupio u dobroj vjeri kada se upisao u zemljišnu knjigu kao vlasnik predmetnih nekretnina, te se stoga niti ne može pozivati na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

24.2. Tijekom ovog postupka samo tuženik ČB i svjedok AB, njegov otac, a čije iskaze sud nije prihvatio kao vjerodostojne, tvrde da nisu znali da su predmetne sporne nekretnine koje je tuženik kupio od prodavatelja MB i DB u samostalnom posjedu tužiteljice i njezine obitelji dugi niz godina. Neživotno je da tuženik, iako živi u mjestu od 340 stanovnika koji se većinom bave poljoprivredom, a čija obitelj, djed JB i otac AB obavljaju uslužne poljoprivredne radove svojom poljoprivrednom mehanizacijom za druge, pa i na nekretninama tužiteljice, ne zna da su predmetne nekretnine u posjedu tužiteljice i njezine obitelji, uz činjenicu da su obitelji stranaka prema iskazima i tužiteljice i tuženika, bile u prijateljskim odnosima.

25. Slijedom svega navedenog u odnosu na navode tuženika, kojim tuženik ističe da prema članku 130. st. 2. ZOVDSP-a vlasništvo nekretnine stečeno na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano, treba reći da je tuženik postupio s povjerenjem u zemljišne knjige , ali ne u dobroj vjeri , jer je po ocjeni suda na temelju svih utvrđenih činjenica u ovom postupku ne samo da je tuženik mogao , nego je uvjerenje suda da je morao znati da se radi o nekretninama koje su u dugogodišnjem samostalnom i poštenom posjedu tužiteljice i njezine obitelji. Tužitelj nije bio u dobroj vjeri niti kad je kupovao nekretninu, a niti kad se je upisivao, a načelo povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 122. ZOVDP štiti stjecatelja koji nije postupao u dobroj vjeri ne znajući da ono što nije u njih upisano nije potpuni ili je različito od izvanknjižnog stanja.

26. Stoga je ovaj sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan , te je odlučeno kao u izreci presude.

U Virovitici 4. srpnja 2025.

Sutkinja:

Željka Jurić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. tužiteljica - po punomoćnici Aniti Marković, odvjetnici u Bjelovaru

2. tuženi– po punomoćniku Kosti Lacmanoviću, odvjetniku u Virovitici

3. Porezna uprava Virovitica, nakon pravomoćnosti