I Kž-182/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 182/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božićević-Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. P., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 18. prosinca 2007. godine, br. K-86/07, u sjednici održanoj 11. prosinca 2008. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e :

U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda:

- u odluci o kazni na način da se opt. D. P. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ za koje je po sudu prvog stupnja oglašen krivim, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od četiri (4) mjeseca, dok mu se uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri (4) mjeseca izrečena presudom ovog Vrhovnog suda br. I Kž-956/06 od 25. siječnja 2007. godine, zbog učina kaznenog djela iz čl. 317. st. 1. i 2. KZ, pa se opt. D. P., uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c)

, u koju mu se,

KZ, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam (7) mjeseci temeljem čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 23. svibnja 2006. godine do 26. siječnja 2007. godine,

- u odluci o primijenjenoj sigurnosnoj mjeri obaveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 76. KZ na način da ta mjera može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i u nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

I Kž 182/08-3

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. D. P. zbog učina kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci, dok mu je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri (4) mjeseca izrečena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž-956/06 od 25. siječnja 2007. godine, zbog učina kaznenog djela iz čl. 317. st. 1. i 2. KZ, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam (8) mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.

Temeljem čl. 76. KZ, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti koja će se provoditi ambulantno i ne može trajati dulje od tri (3) godine.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ, od optuženika je oduzeta predmetna opojna droga koja će se po pravomoćnom okončanju postupka uništiti.

Ujedno je odlučeno da se optuženiku ima vratiti privremeno oduzeti mobilni aparat marke S. tip C. pozivnog broja ...

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a vraćen je s prijedlogom da se žalba nižeg državnog odvjetnika uvaži i postupi u pravcu njegovog žalbenog prijedloga.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Državni odvjetnik u žalbi pobija činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i dalje smatrajući da se ovdje radi o težem obliku kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ.

Međutim, nakon što je u ovom kaznenom postupku donesena treća osuđujuća presuda protiv optuženika, sada ponovno zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da su u međuvremenu izvedeni dokazi na glavnoj raspravi, kao i razlozi prvostupanjskog suda dani u obrazloženju pobijane presude, u toj mjeri uvjerljivi da sada opravdavaju prihvaćanje obrane optuženika prema kojoj su, ne samo manje količine opojne droge hašiša i marihuane, već i količina od 1,99 gr opojne droge heroina, koje je optuženik kod sebe držao, bile namijenjene njegovoj vlastitoj konzumaciji.

Doduše, s pravom upire državni odvjetnik u žalbi da je opojna droga heroin bila podijeljena u osam manjih paketića, pojedinačne težine u rasponu od 0,15 gr do 0,34 gr, što se inače uobičajeno susreće kada počinitelj drži opojnu drogu u namjeri daljnje prodaje. Upravo uvažavajući tu činjenicu, ovaj Vrhovni sud je u ranijem tijeku postupka prihvatio žalbu

I Kž 182/08-3

državnog odvjetnika tražeći od prvostupanjskog suda da preispita svoju odluku o tome kakva je bila namjera optuženika vezano za tu drogu.

Međutim, u ponovljenom suđenju, optuženik je iznio uvjerljivu obranu koju, u nedostatku suprotnih dokaza, treba prihvatiti. Naime, na glavnoj raspravi od 18. prosinca 2007. godine, optuženik je detaljno obrazložio zašto je i na koji način prepakirao opojnu drogu heroin u manje paketiće da bi ju pripremio za vlastito uživanje. Budući da se, prema mišljenju liječnička psihijatra, nesporno radi o teškom ovisniku o heroinu koji tu drogu uživa već 20-tak godina, a ukupna količina opojne droge od 1,99 gr koju je kod sebe držao bila bi mu predvidivo dovoljna za konzumaciju od svega jednog dana, ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da kod tako utvrđenih činjenica nema dovoljno dokaza o namjeri optuženika da tu opojnu drogu dalje preproda. Ovo neovisno o tome što optuženik nema zaposlenja, kada iz podataka u spisu proizlazi da on rasprodajom svoje, inače vrijedne, imovine i posudbom novca, stječe dovoljno sredstava za zadovoljenje svojih narkomanskih potreba. S druge strane, činjenica je da niti jedan potencijalni kupac droge u postupku nije identificiran, niti su u domu optuženika pronađeni kakvi predmeti karakteristični za preprodaju opojne droge.

Zbog toga, prihvaćajući obranu optuženika da je droga bila podijeljena u paketiće manje i veće težine zbog uhodanog tempa njegovog dnevnog konzumiranja heroina, a u nedostatku suprotnih dokaza, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da se ovdje ipak radi o blažem kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ, slijedom čega žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, ovaj Vrhovni sud je našao da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 10. ZKP, jer je odlukom o kazni povrijeđeno načelo zabrane reformatiae in peius navedeno u čl. 381. ZKP.

Naime, u prethodno ukinutoj prvostupanjskoj presudi od 25. travnja 2007. br. K-3/07, prvostupanjski je sud optuženika oglasio krivim zbog učina kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) mjeseca. Protiv takve presude, državni odvjetnik je podnio žalbu samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja inzistirajući na težoj pravnoj kvalifikaciji djela iz čl. 173. st. 2. KZ, koja je rješenjem ovog Vrhovnog suda od 30. kolovoza 2007. godine br. I Kž-635/07 bila prihvaćena, a prvostupanjska presuda ukinuta i vraćena sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku, međutim, prvostupanjski sud i dalje smatra dokazanim učin blažeg kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, ali sada optuženiku izriče strožu kaznu zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci, iako se činjenični opis kaznenog djela u odnosu na raniju presudu nije izmijenio. U toj procesnoj situaciji, kada optuženik nije osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ kako je predlagao državni odvjetnik u svojoj žalbi, sud prvog stupnja nije mogao optuženiku izreći strožu kaznu od prethodne, jer se u tom pravcu državni odvjetnik nije žalio.

Kako je time prvostupanjski sud izmijenio svoju raniju presudu na štetu optuženika, iako u tom pravcu nije postojala žalba državnog odvjetnika, to je povrijeđeno načelo iz čl.

I Kž 182/08-3

381. ZKP, koju povredu je po službenoj dužnosti trebalo otkloniti na način učinjen u izreci ove drugostupanjske presude.

Pravilnim odmjeravanjem pojedinačne kazne optuženiku za učin kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ u trajanju od četiri (4) mjeseca, uz prihvaćanje pravomoćno izrečene kazne zatvora zbog kaznenog djela iz čl. 317. st. 1. i 2. KZ također u trajanju od četiri (4) mjeseca, optuženik je sada, uz primjenu odredaba o stjecaju, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam (7) mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.

Nadalje, po službenoj dužnosti utvrđena je i povreda kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 5. ZKP na štetu optuženika u pitanju duljine trajanja primijenjene sigurnosne mjere iz čl. 76. KZ.

Naime, iako su prema optuženiku ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere obaveznog liječenja od ovisnosti, prvostupanjski sud određuje da ta mjera može trajati najdulje tri godine, iako prema čl. 75. st. 3. KZ, ista traje do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a najdulje do isteka izrečene kazne zatvora, sada u trajanju od sedam mjeseci.

Kako je prvostupanjskom presudom prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, to je uočena povreda otklonjena na način učinjen u izreci ove presude.

Slijedom izloženog, budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj Vrhovni sud, osim već spomenute bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, nije našao drugih povreda na koje u smislu čl. 379. st. 1. ZKP pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 390. i čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 11. prosinca 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v. r.