Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-1062/2011-2 AI generated

Rev-x-1062/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-x-1062/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Draganu Katiću, u pravnoj stvari I-tužitelja G. T., II-tužitelja B. B., II-tužitelja D. B., IV-tužitelja Ž. M., V-tužitelja I. P., VI- tužitelja Ž. M., VII-tužitelja M. F., VIII-tužitelja T. Nj., IX-tužitelja L. S., X-tužitelja H. V., XI-tužitelja B. V., XII-tužitelja M. V., XIII-tužitelja T. M., XIV-tužitelja D. H., XV-tužitelja V. S., XVI-tužitelja L. V. i XVII-tužitelja Z. K., tužitelji od I do VI, VIII i IX, te od XI do XIII zastupani po punomoćnici K. H., odvjetnici u D., a ona po privremenom zamjeniku A. K., odvjetniku u D., tužitelj pod X zastupan po punomoćniku Đ. V. te tužitelj pod XVII zastupan po punomoćnici T. Đ., odvjetnici u D., protiv tuženika H. K. d.d., K., zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja od I do VI, VIII i IX, te od XI do XIII protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž- 1766/10 od 7. travnja 2011., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj 8 P.1355/08 od 4. lipnja 2010., dana 30. svibnja 2012.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-x-1062/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1766/10 od 7. travnja 2011. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj 8 P.1355/08 od 4. lipnja 2010.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev-x 1062/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Draganu Katiću, u pravnoj stvari I-tužitelja G. T., II-tužitelja B. B., II-tužitelja D. B., IV-tužitelja Ž. M., V-tužitelja I. P., VI- tužitelja Ž. M., VII-tužitelja M. F., VIII-tužitelja T. Nj., IX-tužitelja L. S., X-tužitelja H. V., XI-tužitelja B. V., XII-tužitelja M. V., XIII-tužitelja T. M., XIV-tužitelja D. H., XV-tužitelja V. S., XVI-tužitelja L. V. i XVII-tužitelja Z. K., tužitelji od I do VI, VIII i IX, te od XI do XIII zastupani po punomoćnici K. H., odvjetnici u D., a ona po privremenom zamjeniku A. K., odvjetniku u D., tužitelj pod X zastupan po punomoćniku Đ. V. te tužitelj pod XVII zastupan po punomoćnici T. Đ., odvjetnici u D., protiv tuženika H. K. d.d., K., zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja od I do VI, VIII i IX, te od XI do XIII protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž- 1766/10 od 7. travnja 2011., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj 8 P.1355/08 od 4. lipnja 2010., dana 30. svibnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja od I do VI, VIII i IX, te od XI do XIII se odbacuje kao nedopuštena.

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1766/10 od 7. travnja 2011. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj 8 P.1355/08 od 4. lipnja 2010.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji I do VI, VIII i IX, te od XI do XIII su podnijeli reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 – u nastavku teksta: ZPP) predloživši prihvaćanje revizije.

U odgovoru na reviziju tuženik ističe da je revizija nedopuštena, odnosno u cijelosti neosnovana pa predlaže da se revizija ponajprije odbaci, a u svakom slučaju odbije. Zatražio je da mu se dosudi trošak odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Podnoseći reviziju tužitelji navode da reviziju izjavljuju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Prema članku 382. stavak 2. ZPP, koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovi odredbe iz članka 52. stavak 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 84/08), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U sadržaju revizije tužitelji, uz ostalo, navode da su nižestupanjski sudovi odstupili od prakse uvažavajući isključivo kriterije za određivanje visine naknade štete koji su relevantni u trenutku donošenja presude, pritom ističu da sud pri određivanju visine naknade štete mora uzeti u obzir duljinu trajanja postupka budući je u ovom slučaju od štetnog događaja do danas prošlo punih 17 godina. Stoga smatraju da pobijana odluka nije sukladna stavovima revizijskog suda.

Međutim, na ovakav su način revidenti sastavili reviziju bez da su određeno naznačili pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli, što su bili dužni prema izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 382. stavak 2. i 3. ZPP.

Naime, da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano do te mjere da ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ jer revizijski sud nije ovlašten sam ispitivati krije li se možda u navodima revidenta takvo važno pitanje.

U konkretnom slučaju revizija se zapravo iscrpljuje u obrazlaganju bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, ali bez određenog sadržaja glede materijalnopravnih ili postupovnopravnih pitanja iz članka 382. stavak 2. i 3. ZPP.

Podnesena revizija zbog toga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopustivost izvanredne revizije koje prema odredbi iz članka 382. stavak 2. i 3. ZPP-a, moraju biti ispunjene kumulativno.

Iz tog je razloga revizija naznačenih tužitelja nedopuštena slijedom čega je, primjenom odredbe iz članka 392. stavak 1. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora ne reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP).

U Zagrebu, 30. svibnja 2012.

Sudac:

Dragan Katić, v.r.