Court dismisses consumer credit contract dispute due to local jurisdiction objection by defendant bank. Local court lacks jurisdiction; case transferred to Pula. Defendant raised local jurisdiction objection. Court found objection valid as local court lacks jurisdiction. Case transferred to Pula for proper handling. Jurisdiction determined by contract and consumer protection law. Court ruled objection valid and transferred case. Local court lacks jurisdiction; case transferred to Pula. Jurisdiction determined by contract and consumer protection law. Court ruled objection valid and transferred case.
Legislator summary
AI generatedThe court dismissed the plaintiff's claim against the bank, ruling that the local court in Pazin lacked jurisdiction. The defendant successfully argued that the contract's jurisdiction clause pointed to the bank's branch location, which falls under the Pula court. Consequently, the case was transferred to the competent court in Pula for further proceedings.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; Zakon o zaštiti potrošača: A jurisdiction clause in a consumer credit contract is valid if it does not cause significant imbalance to the consumer, and if valid, the court designated by the clause is competent.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2, Pazin
Poslovni broj P-881/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj ZA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Zustović, Marina Matanović i Zoran Sloković, odvjetnici u Pazinu, Franine i Jurine 7, i tuženik Privredna banka Zagreb d. d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 274, radi utvrđenja i isplate, 11. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Ovaj sud se oglašava mjesno nenadležnim za postupanje.
II. Po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Puli – Pola.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika 17. rujna 2024. (stranice 1–5) podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti (pojedinih) odredbi ugovora o kreditu br. 9012088515 od 13. studenog 2006., te isplate.
2. U odgovoru na tužbu od 2. prosinca 2024. (str. 59–63) tuženik je, prije upuštanja u raspravljanje, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.
3. Prigovor tuženika je osnovan.
4. Iz stanja spisa proizlazi da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita zaključili ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren kredit za kupnju vozila. U čl. 10. ugovora o kreditu navedeno je: „Za eventualne sporove iz ovog Ugovora nadležan je sud prema sjedištu podružnice Banke.“ Dakle, stranke su se u ugovoru sporazumjele o mjesnoj nadležnosti (prema čl. 70. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP).
4. 1. Predmetni ugovor zaključen je u podružnici tuženika u [adresa] (kamo je ugovor i solemniziran i kamo je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora imao prebivalište).
5. Prema čl. 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, koji sadržajno odgovara čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003.) važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, odnosno čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. („Narodne novine“ broj 79/2007., 125/2007. – ispravak, 79/2009., 89/2009. – ispravak, 75/2009.
– Zakon o potrošačkom kreditiranju, 133/2009. – Zakon o platnom prometu, 78/2012. i 56/2013.), ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetima u dobroj vjeri, na štetu potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.
6. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 5. studenog 2020. donio zaključak posl. br. Su IV-308/2020 kojim se očitovao smatra li se nepoštenom odredbom ugovora o kreditu odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti te je utvrdio da prorogacijska klauzula u korist registriranog sjedišta banke jest klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.
7. U konkretnom slučaju radi se o odredbi ugovora kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u [adresa], po mjestu sjedišta podružnice tuženika u [adresa], a u trenutku sklapanja ugovora prebivalište tužitelja je bilo u [adresa]. Dakle, nije riječ o prorogacijskoj klauzuli u korist registriranog sjedišta banke, a niti je ona uzrokavala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Čak i da je predmetna ugovorna odredba nepoštena i ništetna, nadležnost za suđenje procjenjivala bi se prema pravilima ZPP-a, i to čl. 46., 48. i 59. ZPP-a, te bi proizlazila u nadležnost suda u [adresa] (prema čl. 46. st. 1. ZPP-a ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a prema čl. 48. st. 1. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište; prema odredbi čl. 59. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi).
8. Slijedom toga, za suđenje u ovom sporu je mjesno nadležan, i prema prorogacijskoj klauzuli i prema citiranim čl. 46., 48. i 59. ZPP-a, sud u mjestu sjedišta podružnice tuženika (Zakon o područjima i sjedištima sudova, „Narodne novine“ br. 67/2018. i 21/2022.), odnosno Općinski sud u Puli – Pola, pa je sukladno čl. 20. i 21.
ZPP-a, odlučeno kao u izreci rješenja.
U Pazinu 11. ožujka 2025.
Sutkinja
Mihaela Kaligari Hek
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku petnaest dana od dostave rješenja.
DNA:
1. tužitelj po pun.,
2. tuženik po pun.,
3. Općinski sud u Puli – Pola, po pravomoćnosti, uz spis.