Rev-3777/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3777/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R JEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ivana Mikšića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.L., V.L., G.L., R.L. i S.L., svi iz Z., ... , koje zastupa N.H., odvjetnik iz Z., protiv tuženika "C. o. " d.d. Filijala Z., .... , radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude i rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 14. prosinca 1993. godine br. Gž-8905/93-2, kojima je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. srpnja 1993. br. Pn-1451/92, u sjednici održanoj dana 26. ožujka 1998. godine

p r e s u d i o j e :

U odnosu na tužitelja V.L. i tužiteljicu S.L. revizija se prihvaća, te se preinačuje pobijana drugostupanjska presuda - presuda Okružnog suda u Zagrebu od 14. prosinca 1993. godine br. Gž-8905/93-2 u dijelu kojim je odbijen dio odštetnih zahtjeva za naknadu nematerijalne štete tako da se tuženik obvezuje isplatiti istim tužiteljima osim pravomoćno dosuđenih iznosa naknade od 12.000,00 kn i daljnji iznos od 6.000,00 kn svakom, sa zakonskim zateznim kamatama od 2. VII. 1993. godine do isplate.

U odnosu na tužiteljicu B.L. revizija se odbija kao neosnovana.

i

r i j e š i o j e :

Revizija protiv rješenja odbacuje se kao nedopuštena.

O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Tuženica "C. " osiguranje d.d. iz Z., dužna je isplatiti I.tužiteljici B.L. s naslova naknade štete iznos od 28.000.000 HRD, II.tužitelju V.L. iznos od 18.000.000 HRD, III.tužiteljici G.L. iznos od 18.000.000 HRD, IV.tužitelju R.L. iznos od 18.000.000 HRD i V.tužiteljici S.L. iznos od 18.000.000 HRD, sve to sa tekućom kamatom

počev od 2. 7. 1993. god. do plateža po stopi koju određuje članak 277. stavak 1. ZOO-a,

te je dužna I.tužiteljici B.L. s naslova pogrebnih troškova isplatiti iznos od 59.823 HRD, sa tekućom kamatom od 17. 1. 1992. god. do plateža po stopi koju određuje članak 277. stavak 1. ZOO-a kao i isplatiti joj s naslova izgubljene zarade iznos od 5.763 HRD, s time da je na iznos od 3,10 HRD, dužna platiti kamate od 10. 7. 1987. do plateža, na iznos od 6,80 HRD, kamate od 10. 8. 1987. god. do plateža, na iznos od 6,60 HRD kamate od 10. 9. 1987. god. do plateža, na iznos od 8,50 HRD od 10. 10. 1987. god. do plateža, na iznos od 5,10 HRD kamate od 10. 11. 1987. god. do plateža, na iznos od 1,20 HRD kamate od 10. 12. 1987. god. do plateža, na iznos od 5,80 HRD kamate od 10. 1. 1988. god. do plateža, na iznos od 11,00 HRD kamate od 10. 2. 1988. do plateža, na iznos od 15,40 HRD kamate od 10. 3. 1988. god. do plateža, na iznos od 28,10 HRD kamate od 10. 4. 1988. god. do plateža, na iznos od 17,80 HRD kamate od 10. 5. 1988. god. do plateža, na iznos od 24,90 HRD kamate od 10. 6. 1988. god. do plateža, na iznos od 12,90 HRD kamate od 10. 7. 1988. god. do plateža, na iznos od 31,60 HRD kamate od 10. 8. 1988. god. do plateža, na iznos od 46,20 HRD kamate od 10. 9. 1988. do plateža, na iznos od 28,20 HRD kamate od 10. 10. 1988. do plateža, na iznos od 8,30 HRD, kamate od 10. 11. 1988. god. do plateža, na iznos od 23,80 HRD, kamate od 10. 12. 1988. god. do plateža, na iznos od 62,80 HRD kamate od 10. 1. 1989. god. do plateža, na iznos od 50,50 HRD kamate od 10. 2. 1989. god. do plateža, na iznos od 74,80 HRD kamate od 10. 3. 1989. god. do plateža, na iznos od 98,90 HRD kamate od 10. 4. 1989. god. do plateža, na iznos od 97,40 HRD kamate od 10. 5. 1989. god. do plateža, na iznos od 159,70 HRD kamate od 10. 6. 1989. god. do plateža, na iznos od 69,20 HRD kamate od 10. 7. 1989. god. do plateža, na iznos od 208,50 HRD kamate od 10. 8. 1989. do plateža, na iznos od 247,00 HRD kamate od 10. 9. 1989. do plateža, s time da se na sve gore utvrđene iznose imaju isplatiti kamate po stopi koju banka u mjestu plaćanja daje na štedne uloge oročene bez utvrđene namjere preko godinu dana, obračunatu po proporcijalnoj metodi,

na iznos od 542,90 HRD kamate od 10. 10. 1989. g. do plateža, na iznos od 417,10 HRD kamate od 10. 11. 1989. g. do plateža, na iznos od 1.955,20 HRD kamate od 10. 12. 1989. do plateža, na iznos od 782,10 HRD kamate od 10. 2. 1990. do plateža, na iznos od 1.740,40 HRD kamate od 10. 3. 1990.g . do plateža, na iznos od 337,50 HRD kamate od 10. 4. 1990. god. do plateža, na iznos od 376,70 HRD kamate od 10. 5. 1990. god. do plateža, na iznos od 493,80 HRD, kamate od 10. 6. 1990. god. do plateža, na iznos od 356,00 HRD, kamate od 10. 8. 1990. god. do plateža, na iznos od 860,60 HRD kamate od 10. 9. 1990. do plateža i na iznos od 408,10 HRD kamate od 10. 10. 1990. god. do plateža, te na sve gore utvrđeno razdoblje od 10. 10. 1989. g. do zaključno 10. 10. 1990. god. kamate u visini stope zatezne kamate koja se određuje temeljem članka 1. Zakona o visini stope zatezne kamate kao RZ članak 1. točka 31. Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti financija koji se RH primjenjuje kao RZ (NN RH 53/91),

te je tuženica dužna tužiteljima nadoknaditi troškove parničnoga postupka u iznosu od 5.438.100 HRD, sve to u roku od 15 dana."

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja suđeno je i riješeno je:

"I Odbija se žalba tuženika "C. -o. " d.d. Filijala Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-1451/92 od 02. srpnja 1993. godine u dijelu kojim je s osnova naknade štete dosuđeno tužiteljima:

- B.L. i pobijani iznos od 10,005.736 HRD,

- V.L. i pobijani iznos od 6,000.000 HRD, te

- S.L. i pobijani iznos od 6,000.000 HRD,

sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je s osnova naknade štete dosuđeno tužiteljima:

B.L. i pobijani iznos od 10,000.000 HRD, V.L. i pobijani iznos od 6,000.000 HRD, te S.L. i pobijani iznos od 6,000.000 HRD i za navedeno se sudi:

Odbijaju se dijelovi tužbenih zahtjeva tužitelja kojima traže da im tuženik "C. -o. " d.d. Filijala Z. s osnova naknade štete isplati i pobijane iznose i to: tužiteljici B.L. 10,000.000 HRD tužitelju V.L. 6,000.000 HRD, te tužiteljici S.L. 6,000.000 HRD.

i riješio je:

Ukida se navedena presuda u dijelu kojim je tuženiku "C. -o. " d.d. Filijala Z. naloženo da s osnova naknade štete isplati tužiteljima: G.L. iznos od 18,000.000 HRD i R.L. iznos od 18,000.000 HRD, te u dijelu odluke o nadoknadi parničnog troška (5,438.100 HRD) i za navedeno se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje."

Protiv presude i rješenja suda drugog stupnja reviziju su izjavili tužitelji, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda i rješenje preinače i potvrdi prvostupanjska presuda.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija protiv presude je djelomično osnovana, a revizija protiv rješenja je nedopuštena.

U odnosu na reviziju protiv presude:

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) na koju, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ne postoji niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju se u reviziji opisno ukazuje tvrdnjom da je izreka pobijane presude nerazumljiva i kontradiktorna sa obrazloženjem glede visine dosuđenih iznosa naknade nematerijalne štete i iznosa u visini kojih je odbijen tužbeni zahtjev.

Suprotno navedenoj tvrdnji ne postoji proturječje između izreke i obrazloženja pobijane presude, te presuda nema drugih nedostataka koji bi imali značenje navedene apsolutno bitne povrede.

Međutim, djelomično je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet revizijskog ispitivanja predstavlja dio pobijane drugostupanjske presude kojim je preinačena prvostupanjska presuda tako da je tužiteljica B.L. odbijena sa odštetnim zahtjevom za isplatu pravične novčane naknade zbog smanjenja životne aktivnosti uzrokovanog smrću njezina sina, te dio presude kojim je odbijen dio odštetnih zahtjeva tužitelja V.L. i S.L. za isplatu pravične novčane naknade za duševne bolove zbog smrti sina, odnosno brata istih tužitelja.

Osim odštetnog zahtjeva za isplatu pravične novčane naknade za duševne bolove koje je pretrpjela smrću sina, koji je prihvaćen u cijelosti, tužiteljica B.L. je postavila i odštetni zahtjev kojim traži isplatu naknade za duševne bolove zbog smanjenja njezine životne aktivnosti nastalog kao posljedica tih duševnih bolova.

Drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je taj odštetni zahtjev ocijenio neosnovanim, pravilno zaključivši da trajne posljedice koje nastanu zbog smrti bliske osobe ne predstavljaju poseban i samostalan oblik nematerijalne štete, već predstavljaju samo okolnost koju sud uzima u obzir pri odlučivanju o visini odštetnog zahtjeva koji se temelji na odredbi iz čl. 201. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine", br. 53/91 i dr.).

Drugostupanjski sud je materijalno pravo pogrešno primijenio kada je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim su prihvaćeni odštetni zahtjevi tužitelja V.L. i S.L. za isplatu pravične novčane naknade za duševne bolove uzrokovane smrću njihova sina, odnosno brata, u iznosu od 18,000.000 HRD (18.000,00 kn) svakom, tako što je visinu te štete utvrdio u iznosu od 12,000.000 HRD (12.000,00 kn) svakom, te odbio dio tih odštetnih zahtjeva u iznosu od 6,000.000 HRD (6.000,00 kn).

Nedvojbeno je da je iznenadna i tragična smrt V.L., sina tužitelja V.L. i brata tužiteljice S.L., koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi, u svojoj ranoj mladosti (u vrijeme štetnog događaja imao je 20 godina), kod istih izazvao intenzivne i trajne duševne bolove.

Po ocjeni ovoga suda ti bolovi opravdavaju prihvaćanje njihovih odštetnih zahtjeva u cijelosti, jer zahtjevi nisu postavljeni u neprimjereno visokom iznosu koji bi bio suprotan prirodi i svrsi ove naknade.

Slijedom izloženog na temelju odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP revizija je prihvaćena i pobijana presuda preinačena u odnosu na tužitelje V.L. i S.L. tako da je istim tužiteljima osim pravomoćno dosuđenog, dosuđen i daljnji iznos pravične novčane naknade od 6.000,00 kn, dok je u odnosu na tužiteljicu B.L., na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, revizija odbijena kao neosnovana.

U odnosu na reviziju protiv rješenja:

Sukladno odredbi iz čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen.

Rješenjem drugostupanjskog suda kojim se ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje postupak se pravomoćno ne završava, a što je ovdje slučaj, pa je za zaključiti da revizija nije dopuštena jer je izjavljena protiv rješenja protiv kojeg se po zakonu ne može podnijeti (čl. 389. st. 2. u svezi čl. 400. st. 4. ZPP).

Stoga je na temelju odredbe iz čl. 392. u svezi s čl. 400. st. 4. ZPP takvu reviziju valjalo odbaciti.

Budući je pobijanim rješenjem prvostupanjska presuda ukinuta i u odluci o troškovima postupka, odluka o troškovima revizijskog postupka ostavljena je za konačnu odluku.

U Zagrebu, 26. ožujka 1998. godine

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin v.r.