I Kž-648/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 648/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Neve Šibl, kao članova vijeća i savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. Z. M., zbog krivičnog djela iz čl. 169. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Rijeci od 2. kolovoza 1995. godine br. K-56/95 (Kv-80/95), u sjednici održanoj 8. studenog 1995. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Baldu Papca,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba vojnog tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, Vojni sud u Rijeci, na temelju čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (NN br. 58/92 i 39/95) obustavio je krivični postupak protiv okrivljenika Z. M. zbog krivičnog djela iz čl. 169. st. 1. OKZRH.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio vojni tužitelj, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske stavio je prijedlog da se žalba vojnog tužitelja uvaži i pobijano rješenje ukine, te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni redovni postupak.

Žalba nije osnovana.

Vojni tužitelj pobijajući rješenje suda prvog stupnja, tvrdi da se Zakon o oprostu ne može primijeniti na okrivljenike zbog krivičnih djela iz čl. 169. st. 1. OKZRH, jer daje izvorna nakana zakonodavca da činom abolicije obuhvati počinitelje onih kaznenih djela u kojima se kao objekt krivičnopravne zaštite pojavljuju sigurnost, te ustrojstvo Republike Hrvatske, a predmetno krivično djelo po izraženom objektu krivičnopravne zaštite, a to je

I Kž 648/1995-3

očuvanje ustrojstva i uspješnog djelovanja oružanih snaga Republike Hrvatske, egzistira neovisno o postojećem ratu i oružanom sukobu, pogotovo što je okrivljenik terećen za osnovno krivično djelo, a ne i za ono posebno kvalificirano iz čl. 178. OKZRH.

Navedeno mišljenje nije prihvatljivo budući nema logike da se pod institut oprosta podvedu počinitelji krivičnih djela učinjenih protiv sigurnosti i ustrojstva Republike Hrvatske, a ne i oni koji počine krivična djela protiv čuvara zaštitnika te sigurnosti i ustrojstva. Neprihvatljivo je tumačenje Zakona o oprostu da se na počinitelje osnovnog krivičnog djela iz 51. 169. OKZRH ne može primijeniti taj zakon, već eventualno samo na kvalificirani oblik tog djela. Pri tome nije odlučno to što se ovo djelo može počiniti i neovisno o postojanju rata i ratnih sukoba, budući nije sporno da je počinjeno za vrijeme oružanih sukoba i rata protiv Republike Hrvatske.

Dakle, ispravan je zaključak suda prvog stupnja da se Zakon o oprostu treba primijeniti i na one koji su odbili uzeti oružje, što su bili dužni, a što je ipak ostalo bez ozbiljnijih posljedica.

S obzirom na izloženo trebalo je žalbu vojnog tužitelja, na temelju 51. 385. st. 3. ZKP odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 8. studenog 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja v.r.

Ante Potrebica v.r.