II Kž-251/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 251/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Potrebica Ante, kao predsjednika vijeća, te Vrbetić Vesne i Čuljat Ilije, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Š.M. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Karlovcu od 10. srpnja 1995. br. Kv-33/95 (K-158/95), u sjednici održanoj 21. srpnja 1995.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba opt. Š.M.,. preinačuje se pobijano rješenje, te se pritvor protiv optuženika ukida.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 255. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv opt. Š.M. iz zakonskih osnova predviđenih u čl. 182. st. 2. toč. 1. i 4. ZKP, nakon podignute optužnice kojom ga se tereti zbog učina krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH.

Protiv tog rješenja žali se optuženik po svom branitelju, s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.

Žalba je osnovana.

Pravilno se žalbom ističe da, niti nakon ukidnog rješenja ovog suda, sud prvog stupnja prilikom ponovnog odlučivanja nije dao valjane razloge za produljenje pritvora protiv optuženika.

Naime, okolnost da je protiv optuženika u tijeku postupak zbog teškog krivičnog djela s visoko zaprijećenom kaznom zatvora, sama po sebi nije dovoljna da bi opravdala zaključak o postojanju opasnosti od njegovog bijega, posebno ako se cijeni da optuženik ima stalno mjesto prebivališta, te da se odmah nakon učina krivičnog djela samovoljno predao djelatnicima policije.

Zbog toga, dakle, iz podataka u spisu ne proizlazi postojanje zakonske osnove za pritvor iz čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP.

Isto tako, već prema samom obrazloženju pobijane odluke, ne proizlazi postojanje razloga za pritvor iz čl. 182. st. 2. toč. 4. ZKP. Ovo iz razloga što sud prvog stupnja navodi da, prema postojećem stanju predmeta, ne postoje određeni dokazi i podaci koji bi upućivali na postojanje uznemirenosti građana K.. Zbog toga, a bez obzira što je djelo, prema tvrdnjama suda prvog stupnja, počinjeno u relativno maloj sredini i u popularnom ugostiteljskom objektu, te je javnost o tome informirana putem tiska, to još uvijek, u nedostatku konkretnih reakcija pojedinih građana, ne može biti osnovom zaključku da je radi nesmetanog vođenja postupka ili sigurnosti samog optuženika pritvor protiv njega neophodno odrediti.

Pri tome, cijenjena je okolnost da je djelo, iako učinjeno u javnom lokalu, izvršeno u ranim jutarnjim satima bez prisutnosti drugih osoba, te da je od kritičnog događaja do danas prošlo gotovo dva mjeseca, u kojem vremenu bi se uznemirenost građana, u slučaju da postoji, svakako manifestirala.

Kako slijedom izloženog ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da razlozi temeljem kojih je pritvor protiv optuženika produljen nisu takovog značaja, niti kvalitete da bi opravdavali njegovo daljnje zadržavanje u pritvoru, trebalo je žalbu optuženika uvažiti, te pritvor protiv njega ukinuti i odlučiti, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP, kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 21. srpnja 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Potrebica Ante v.r.