Croatian Supreme Court dismisses appeal in labor dispute as it lacks statutory grounds for review.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible. The plaintiff sought to confirm the invalidity of a conditional dismissal and claim severance pay, while the defendant argued for a full reversal of the second-instance judgment. The court ruled that the appeal was improper because the case did not concern the existence or termination of the employment relationship, and the claim value fell below the statutory threshold for review.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP; čl. 392. st. 1. ZPP: An appeal is inadmissible if the case does not concern the existence or termination of an employment relationship and the claim value does not exceed 100,000 kn.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 5/11-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Damiru Kontrecu, u pravnoj stvari tužitelja R. D. iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici L. T., G. A. i F. A., dipl. prav., Savez …, Z., protiv tuženika Z. j. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gžr-532/10-2 od 27. travnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pr-7787/02 od 17. prosinca 2009., dana 22. ožujka 2011.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da nije dopuštena toč. 3. odluke tuženika o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, kao i da tužitelj ima pravo na otpremninu u visini jedne prosječno ostvarene bruto plaće isplaćene mu u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod tuženika. Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 43.720,00 kn, odnosno 2.183,63 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama. Također je tuženik obvezan tužitelju nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 1.200,00 kn, dok je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen. Drugostupanjskom presudom žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti, time da je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Protiv pravomoćne presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno izjavio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP), dakle tzv. redovnu reviziju, i to zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da se preinači drugostupanjska presuda na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan, odnosno podredno da se predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija tuženika nije dopuštena.
U konkretnom slučaju tužitelj je podnio tzv. redovnu reviziju, budući je u samoj reviziji naveo da istu podnosi temeljem čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP. Prema toj odredbi stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.
Iz same presude jasno je vidljivo da se u konkretnom slučaju ne radi o radnom sporu u kojem bi se odlučivalo o postojanju ugovora o radu ili pak o prestanku radnog odnosa, odnosno utvrđenju postoji li radni odnos, već zapravo tužitelj traži da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu i samo u pogledu visine otpremnine na koju tužitelj ima pravo.
Iz gore navedenog jasno je da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu zbog prestanka radnog odnosa, budući da tužitelj ne pobija odluku o otkazu, već samo odluku u dijelu gdje je određena visina otpremnine.
Isto tako revizija je u ovom predmetu nedopuštena i obzirom na kriterij vrijednosti predmeta spora. Naime, novčani zahtjevi tužitelja iznose ukupno 45.903,63 kn.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn. Kako u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora ne prelazi 100.000,00 kn, to nije dopuštena revizija u ovom predmetu niti po vrijednosnom kriteriju.
Radi navedenog valjalo je reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.
U Zagrebu, 22. ožujka 2011.
Sudac:
Damir Kontrec, v.r.