Croatian Supreme Court dismisses appeal on paternity as DNA evidence proved 96.92% probability of biological fatherhood.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a second-instance judgment confirming paternity. The lower courts established paternity based on witness testimony and DNA testing which excluded the defendant with 96.92% probability. The court rejected the appeal because Article 385 of the Civil Procedure Act prohibits appeals based on factual errors, and the lower courts correctly applied material law to the proven evidence.
Legislator headnote
AI generatedčl. 385. st. 3. ZPP; čl. 100. Zakona o braku i porodičnim odnosima; Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sudovi nižeg stupnja moraju pravilno primijeniti materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 813/04-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Tome Gložinića, kao predsjednika vijeća, te Ljubice Munić, mr. sc. Olge Jelčić, Ivke Zlokić i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja K. P. i II-tužiteljice J. M.-Č., oboje iz Z., zastupani po punomoćnici M. B., odvjetnici iz Z., protiv tuženika R. P. iz Z., zastupanog po punomoćnici R. I., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja očinstva i uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 09. ožujka 2004. godine, broj Gž-2-202/03, kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Zagrebu od 01. srpnja 2003. godine, broj P2-908/01, u sjednici održanoj dana 21. listopada 2004. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Djelomičnom presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da je tuženik otac prvotužitelja K. P., kojeg je rodila II-tužiteljica J. M.-Č. dana … u Z.. Ujedno je odlučeno da će se o zahtjevu za uzdržavanje, kao i o zahtjevu za troškove postupka odlučiti naknadno. Presudom suda drugog stupnja odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
Tužitelji nisu odgovorili na reviziju tuženika, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.
Revizija nije osnovana.
Kroz revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, tuženik u stvari pobija nižestupanjske presude zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da sud svoju odluku temelji na iskazima svjedoka i stranaka, a da nije proveden dokaz vještačenjem DNK metodom, kojom se metodom utvrđuje očinstvo s većom vjerojatnošću.
Prema odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa ti razlozi u revizijskom postupku ne mogu biti ni predmetom ispitivanja pobijane presude.
Ispitujući pravilnu primjenu materijalnog prava na činjenično stanje koje je u dokaznom postupku utvrđeno, ovaj revizijski sud nalazi da se presude nižestupanjskih sudova temelje na pravilnoj primjeni materijalnog prava.
Suprotno navodima revizije, odluke nižih sudova, kojima je utvrđeno da je tuženik otac mldb tužitelja, ne temelje se samo na iskazima svjedoka i stranaka. Tim iskazima utvrđeno je samo početak i trajanje veze između II-tužiteljice i tuženika, a samo očinstvo je utvrđeno vještačenjem, koje je provedeno u Centru za tipizaciju tkiva Z.. Rezultati tog vještačenja ukazuju da je tuženik vrlo vjerojatno biološki otac I-tužitelja, u postotku vjerojatnosti od 96,92%.
Ovako visoko dokazana vjerojatnost očinstva potkrijepljena je i vještačenjem, analizom krvi, koje je provedeno po Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Sveučilišta u Z., kao i antropološko-genetskom metodom provedenom po Institutu za biologiju Sveučilišta u L., jer su i rezultati ovih dvaju vještačenja pokazali da se tuženik ne može isključiti od očinstva I-tužitelja.
Na prijedlog tuženika sud je u tri navrata odredio još i vještačenje DNA metodom, kojim vještačenjem su se tužitelji odazivali, a vještačenje se nije moglo provesti, jer tuženik nijednom nije pristupio, što je sud ocijenio da on takvo vještačenje izbjegava, te pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio tuženika ocem I-tužitelja, kao djeteta rođenog izvan braka, što je u skladu s odredbom čl. 100. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("NN" broj 51/89 – pročišćeni tekst), koji se primjenjuje na postupke pokrenute prije početka primjene Obiteljskog zakona (čl. 365 – "NN" broj 162/98), a sukladno odredbi čl. 362. Obiteljskog zakona objavljenog u "Narodnim novinama" broj 116/03.
Kako u postupku pred nižim sudovima nisu učinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.
U Zagrebu, 21. listopad 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Tomo Gložinić, v.r.