Legislator Case Law & Legislation
Rev-2531/1998-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially allows appeal, reducing non-material damages for pain and fear based on ZOO Art. 200.

Case Number Rev-2531/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially upheld the defendant's appeal against a lower court ruling awarding non-material damages. The plaintiff suffered a neck injury in a traffic accident, and the lower courts had awarded a total of 38,704.00 kn for pain, fear, and reduced life activities. The Supreme Court found no procedural violations but adjusted the compensation amounts, reducing the award for pain and fear while maintaining the amount for reduced life activities.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 1.; čl. 354. st. 2. toč. 10.; čl. 385. st. 3.; čl. 395. st. 1.; Zakon o obveznim odnosima čl. 200.: The Supreme Court may partially allow an appeal if the lower court's finding of fact is correct but the assessment of non-material damages under the Obligations Act is excessive, requiring a reduction of the awarded sum to a fair amount.

Keywords

AI generated
non-material damages pain and suffering reduced life activities traffic accident injury Supreme Court appeal fair compensation ZOO Article 200

Cited Legislation

AI generated
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 1.
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 10.
Zakon o parničnom postupku čl. 385. st. 3.
Zakon o parničnom postupku čl. 395. st. 1.
Zakon o obveznim odnosima čl. 200.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2531/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. K. iz Z., koju zastupa punomoćnik Ž. J., odvjetnik iz Z., protiv tuženika E. o. d.d. M., Filijala Z., kojeg zastupa punomoćnik Ć. S., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika na presudu Županijskog suda u Zagrebu, br. Gž-6666/97 od 16. lipnja 1998. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. lipnja 1997. godine, pod br. Pn-4178/96 od 20. lipnja 1997. godine, u sjednici održanoj dana 28. svibnja 2002. godine,

p r e s u d i o je:

Djelomično se prihvaća revizija tuženika i preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu, br. Gž-6666/97 od 16. lipnja 1998. godine, i presuda Općinskog suda u Zagrebu, br. Pn-4178/96 od 20. lipnja 1997. godine, tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 25.000,00 kn, te u odluci o parničnom trošku preko iznosa od 4.300,00 kn. U preostalom dijelu revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

“I. Tuženik E. d.d. M., Filijala Z., dužna je tužiteljici K.K. iz Z., isplatiti iznos od 38.704,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 1997. godine pa do isplate, po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate (“Narodne novine”, br. 76/96), kao i naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.515,02 kn, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.396,00 kn.”

Protiv onog dijela citirane presude suda drugog stupnja kojom je tužbeni zahtjev usvojen preko iznosa od 16.000,00 kn tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, i predlaže da Vrhovni sud reviziju uvaži, nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. (“Narodne novine”, br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a.

Nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 1., i čl. 354. st. 2., kao i čl. 258. te čl. 7. i 8. na koje ukazuje revident. Ovo zbog toga što su nižestupanjske presude donijete pravilnom primjenom odredbi ZPP-a, tj. nižestupanjski sudovi su dali razloge o svim odlučnim činjenicama, a drugostupanjski sud je u obrazloženju presude ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja za ovaj prijepor. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima o odlučnim činjenicama, a ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, što znači da nije ostvarena bitna povreda ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 13.

Revident ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, međutim iz odredbe čl. 385. st. 3. ZPP-a propisuje da se ne može izjaviti revizija zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovom stadiju postupka je prijeporna visina tužiteljici dosuđene nematerijalne štete s osnova satisfakcije za pretrpljene bolove, duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti kao i s osnova pretrpljenog straha koja joj je proizišla iz štetnog događaja koji se dogodio dana 27. ožujka 1996. godine.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili sve okolnosti o kojima u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) zavisi visina pravične novčane naknade za sporne oblike nematerijalne štete. Naime, utvrdili su da je tužiteljica koja je rođena 1968. godine doživjela prometnu nezgodu dana 27. ožujka 1996. godine u kojoj je zadobila trzajnu ozljedu vrata. Od zadobivenih povreda je trpjela jake bolove 3 dana, srednje jake bolove 8 dana, te slabe bolove 4 dana. Od istih je trpjela primarni strah jačeg intenziteta i trajanja od 1 dan, kasnije je imala sekundarni strah jakog intenziteta 2 dana, srednje jakog intenziteta 4 dana, te kasni strah blagog

intenziteta 30 dana. Također su utvrdili da su kod tužiteljice ostale trajne posljedice zbog pretrpljenih ozljeda koje su smanjile njenu opću i životnu radnu sposobnost za 10%.

Imajući u vidu naprijed iznijeta utvrđenja nižestupanjskih sudova po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda pravičnu naknadu u smislu odredbe čl. 200. ZOO-a za pretrpljene bolove predstavlja iznos od 5.000,00 kn, za pretrpljeni strah 4.000,00 kn, te s osnova smanjenja životnih aktivnosti iznos od 16.000,00 kn.

Iz iznijetih razloga temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 28. svibnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v. r.