II KŽ-361/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II KŽ-361/1997-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Petranović Milana, kao članova vijeća i više savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. G. A. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 27. kolovoza 1997. broj Kio-234/97 (Kv-545/97), u sjednici održanoj 9. rujna 1997.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba okr. G.A., preinačuje se pobijano rješenje, te se pritvor okrivljeniku ukida.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, sukladno čl. 187. st. 2. ZKP, produljen je pritvor okr. G.A., kojem se rješenjem o provedbi istrage (list br. 54 spisa) stavlja na teret kazneno djelo pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, a iz zakonskih osnova koje se temelje na čl. 182. st. 2. toč. 1. i 2. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okr. G.A., po svojim braniteljima, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba je osnovana.

S pravom žalitelj upućuje na nepostojanje osobitih okolnosti iz čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP.

Naime, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, na temelju podataka u spisu, a poglavito onih sadržanih u kaznenoj prijavi (list br. 7 spisa) proizlazi da je okrivljenik obiteljski čovjek, stalno nastanjen u selu B. kraj B. , i živi u kući roditelja svoje supruge.

Izložene osobite okolnosti, ali i daljnji podatak da su mu supruga L. i kćer P. državljanke Republike Hrvatske, dok za njega još uvijek teče upravni postupak radi stjecanja statusa hrvatskog državljana, u cjelini gledano predstavljaju osobite okolnosti iz kojih doista ne proizlazi postojanje konkretne opasnosti od bijega, uz daljnju utvrđenu činjenicu sadržanu u spisu prema kojoj je okrivljenik u međuvremenu i zaključio ugovor o radu, tako da ima i stalno zaposlenje u Republici Hrvatskoj.

Na temelju naprijed izloženog treba zaključiti da je okrivljenik, kako svojim obiteljskim statusom, tako i zaposlenjem vezan za Republiku Hrvatsku, a sama težina djela (oštećenik je u događaja zadobio lake tjelesne povrede kako to proizalzi iz provedenog sudsko-medicinskog vještačenja), kao i visina zapriječene kazne za odnosno djelo ne mogu biti osnov za određivanje i produljenje pritvora u nedostatku osobitih okolnosti koje bi upućivale na konkretnu opasnost od bijega ili skrivanja okrivljenika, ukoliko se nađe na slobodi.

Isto tako okolnost da je treće okrivljenik još uvijek u bijegu nema, u konkretnom slučaju, sama po sebi, značaj koluzione opasnosti zbog mogućeg utjecaja na suokrivljenika, a kraj utvrđene činjenice da su se prvo i drugookrivljenici (braća blizanci) sami predali policiji i time omogućili redovno vođenje ovog kaznenog postupka.

Slijedom izloženog trebalo je uvažiti žalbu okrivljenika, te odlučiti, kao u izreci ove drugostupanjske odluke, a na temelju čl. 385. st. 3. ZKP.

Usput se napominje da će sud prvog stupnja prije puštanja okrivljenika na slobodu postupiti sukladno čl. 176. ZKP.

U Zagrebu, 9. rujna 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Gudelj Milan, v.r.