II Kž-385/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 385/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Vesne Vrbetić i Ante Potrebice kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. B., zbog kaznenog djela iz članka 188. stavak 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 8. srpnja 2011. broj Kv-I-485/11 (K-155/11), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 27. srpnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okrivljenog J. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog J. B., zbog kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, silovanja iz članka 188. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ), na temelju članka 107. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja R. G., odvjetnika iz Z.. Žalbom se predlaže protiv okrivljenika ukinuti pritvor i omogućiti mu obranu sa slobode.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv okrivljenog J. B. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

II Kž 385/11-4

Okrivljeniku se nakon pravomoćnog rješenja o provođenju istrage te prikupljenih podataka u tijeku istrage, podignutom optužnicom stavlja na teret da je počinio kazneno djelo silovanja iz članka 188. stavak 1. KZ-a. Iz navedenog proizlazi dostatan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP-a.

Utemeljenost pritvorske osnove iz članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a i ovaj drugostupanjski sud nalazi u načinu počinjenja terećenog kaznenog djela koji ukazuje na upornost i bezobzirnost okrivljenika u protupravnom ponašanju kao i na viši stupanj kriminalne volje te u karakteristikama njegove ličnosti. Navedeno se očituje u činjenici da se okrivljenik podignutom optužnicom tereti da je oštećenici višekratno upućivao ozbiljne prijetnje usmjerene na njezin život i tijelo, ali i prijatelje da će napasti i njezine prijatelje, što je sve kod oštećenice izazvalo strah, na koji je način je kod nje slomio otpor, pri čemu je svoje protupravno ponašanje prema oštećenici ispoljio u dva navrata, nakon čega je treće večeri oštećenica uspjela pobjeći iz podstanarskog stana u kojem je živjela s okrivljenikom. Osim toga, iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da kod okrivljenika postoji poremećaj ličnosti koji zahvaća afektivnu sferu s naglašenom orijentacijom na osiguranje vlastitih potreba uz istodobni nedostatak sposobnosti za empatijsko uživljavanje u potrebe i želje drugih.

Stoga sve izložene okolnosti, unatoč dosadašnjoj okrivljenikovoj neosuđivanosti, u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao nastaviti s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, zbog čega i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora protiv okrivljenika iz osnove članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

U žalbi se ističe da sud vjeruje samo onome što je iskazivala oštećenica i na tome temelji razloge za pritvor, dok ne pridaje dovoljno pozornosti okolnostima koje okrivljeniku idu u korist, kao i da je za određivanje pritvora iz navedene osnove potrebna realna, a ne apstraktna opasnost da bi okrivljenik i ubuduće mogao ponoviti terećeno kazneno djelo. Međutim, niti jedan od ovih žalbenih navoda ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, kao niti nužnost primjene mjere pritvora protiv okrivljenika s ciljem specijalne prevencije.

Što se tiče prijedloga okrivljenika da mu se mjera pritvora zamjeni nekom od mjera opreza iz članka 90. ZKP-a (npr. iz članka 90. stavak 2. točke 2. i 4. ZKP-a), po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, niti jednom od mjera opreza predviđenih u članku 90. ZKP-a, pa tako ni predloženima, ne bi se u konkretnoj situaciji postigla svrha koja je postignuta mjerom pritvora, imajući na umu opisanu opasnost ponavljanja djela.

U odnosu na navod žalitelja da rješenje ima određene nedostatke zbog kojih ga se ne može ispitati jer u njemu nije navedeno do kada je pritvor produljen navedenim rješenjem, a niti je određen rok na koji se pritvor produljuje, treba istaknuti da, zbog toga rješenje nije nerazumljivo niti nezakonito. Naime, člankom 107. stavak 2. ZKP-a propisano je da nakon podnošenja optužnice, optužnog prijedloga ili prijedloga da se optužnica podigne bez istrage, pritvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora. Vijeće iz članka 18.

II Kž 385/11-4

stavka 4., odnosno članka 20. stavka 2. ZKP-a svaka će dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o pritvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere pritvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti. Prema tome, točno vrijeme do kada na temelju pobijanog rješenja pritvor može trajati nije niti moguće utvrditi u trenutku njegovog donošenja, dok će prvostupanjski sud u daljnjem tijeku postupka svakako voditi računa o navedenoj odredbi.

Slijedom navedenog, a budući da žalbom okrivljenog J. B. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 27. srpnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.