Revr-263/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 263/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice – protutužene Z. Č. iz Z., …, zastupane po punomoćnici S. A., odvjetnici u Z., …, protiv tuženika-protutužitelja A., Ž. O. d.d. Z., …, zastupanog po punomoćniku N. G., odvjetniku u O. društvu G.&partneri iz Z., …, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, isplate i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika- protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1160/11-2 od 4. listopada 2011., kojom je dijelom potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1503/98 od 19. ožujka 2010., u sjednici održanoj 19. studenoga 2013.

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika- protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1160/11-2 od 4. listopada 2011. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1503/98 od 19. ožujka 2010. u dijelu pod stavkom I. i stavkom II. izreke, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1160/11-2 od 4. listopada 2011. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog anskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1503/98 od 19. ožujka 2010. u dijelu pod građ

stavkom VI. izreke, odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Utvrđuje se da nije zakonit niti dopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici svojom Odlukom o otkazu ugovora o radu broj 17/98 od 2. lipnja 1998. i Odlukom broj 39/98 od 26. lipnja 1998., a kao dan zakonitog prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika utvrđuje se 8. rujna 1998.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neisplaćene plaće iznos od 58.704,87 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijede:

- 17.970,88 kn od 8. srpnja 1998. do isplate,

- 17.970,88 kn od 8. kolovoza 1998. do isplate,

- 17.970,88 kn od 8. rujna 1998. do isplate,

- 4.792,23 kn od 8. listopada 1998. do isplate,

time da kamata do 31. prosinca 2007. teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a počam od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, a u roku od 8 dana.

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 53.912,64 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, tekućom od 19. ožujka 2010., pa do isplate, kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 50.536,61 kn, a sve u roku od 8 dana.

IV/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 12.591,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, tekućom od 19. ožujka 2010., a sve u roku od 8 dana.

V/ Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva kojima potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznose kako slijede:

- 17.970,88 kn od 8. lipnja 1998. do 7. srpnja 1998. do isplate,

- 17.970,88 kn od 8. srpnja 1998. do 7. kolovoza 1998. do isplate,

- 17.970,88 kn od 8. kolovoza 1998. do 7. rujna 1998. do isplate,

- 4.792,23 kn od 8. rujna 1998. do 7. listopada 1998. do isplate,

kao i s dijelom tužbenog zahtjeva na ime naknade štete u iznosu od 35.941,80 kn bruto.

VI/ Odbija se tuženik s protutužbenim zahtjevom koji glasi:

"Dužna je tužiteljica-protutužena, Č. Z. iz Z., isplatiti tuženiku iznos od 57.215,33 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, tekućom od 1. 4. 1998. do isplate te mu naknaditi troškove parničnog postupka preko iznosa dosuđenog troška pod IV izreke presude sa zakonskom zateznom kamatom prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe tužiteljice- protutužene i tuženika-protutužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom I/, II/, V/ i VI/ izreke.

Rješenjem drugostupanjskog suda ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom III/ i IV/ izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod stavkom I/, II/ i VI/ izreke reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP), a koja odredba se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11) podnio tuženik-protutužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica-protutužena nije davala odgovor na reviziju tuženika-protutužitelja.

Revizija tuženika-protutužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda pod stavkom I/ i II/ izreke nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Pod stavkom I/ izreke prvostupanjske presude odlučeno je o tužbenom zahtjevu tužiteljice-protutužene za utvrđenje da nije zakonit niti dopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik-protutužitelj dao tužiteljici-protutuženoj odlukom o otkazu ugovora o radu broj 17/98 od 2. lipnja 1998. i odlukom broj 39/98 od 26. lipnja 1998., kao i o tužbenom zahtjevu tužiteljice-protutužene za utvrđenje da joj je radni odnos kod tuženika-protutužitelja prestao 8. rujna 1998.

Pod stavkom II/ izreke prvostupanjske presude odlučeno je o tužbenom zahtjevu tužiteljice-protutužene za isplatu neisplaćene plaće u bruto iznosu od 58.704,87 kn sa zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci te presude.

Nije u pravu tuženik-protutužitelj kada u reviziji ocjenjuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

U pravu je tuženik-protutužitelj kada u reviziji ukazuje da drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude pogrešno navodi:

"Pravilno je drugostupanjski sud spornu odluku broj 17/98 od 2. lipnja 1998. ocijenio drugostupanjskom odlukom, što je vidljivo iz točke IV. izreke te odluke (list 38 spisa)."

Naime, odluka tuženika-protutužitelja broj 17/98 od 2. lipnja 1998. nije odluka tuženika-protutužitelja o zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice-protutužene. Odluka tuženika- protutužitelja broj 17/98 od 2. lipnja 1998. nalazi se na listu 20 i 21 spisa. Tom odlukom tuženik-protutužitelj otkazuje ugovor o radu tužiteljici-protutuženoj s ponudom izmijenjenog ugovora. Na listu pak 38 i 39 spisa nalazi se odluka tuženika-protutužitelja broj 39/98 od 26. lipnja 1998., a kojom odlukom je tuženik-protutužitelj odlučio o zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice-protutužene protiv odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora broj 17/98 od 2. lipnja 1998.

Riječ je dakle o pogrešci u pisanju drugostupanjske presude, pa se ta pogreška može ispraviti u svako vrijeme sukladno odredbi čl. 342. st. 1. i 2. ZPP.

Zbog te pogreške u pisanju pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati, pa dakle zbog te pogreške u pisanju nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Isto tako pravilno tuženik-protutužitelj u reviziji ukazuje da drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude pogrešno navodi da je tužiteljica-protutužena podneskom od 12. travnja 2005. uvrstila u tužbeni zahtjev i prvostupanjsku odluku poslodavca (ovdje tuženika-protutužitelja).

Tužiteljica-protutužena je podneskom primljenim na sudu 26. siječnja 2005. (list 181 i 182 spisa) tužbenim zahtjevom obuhvatila i prvostupanjsku odluku tuženika-protutužitelja o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora broj 17/98 od 2. lipnja 1998. No, niti ova pogreška u pisanju pobijane drugostupanjske presude, nema značaj radi kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga niti zbog te pogreške u pisanju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice-protutužene navedenom pod stavkom I/ i II/ izreke prvostupanjske presude, nižestupanjski sudovi utvrdili su sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica-protutužena kod tuženika-protutužitelja odlukom Nadzornog odbora imenovana predsjednikom Uprave tuženika-protutužitelja,

- da je nakon toga tužiteljica-protutužena s tuženikom-protutužiteljem 10. srpnja 1997. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove predsjednika Uprave tuženika- protutužitelja,

- da je Nadzorni odbor tuženika-protutužitelja opozvao tužiteljicu-protutuženu s dužnosti predsjednika Uprave tuženika-protutužitelja odlukom od 14. ožujka 1998.,

- da je samo zbog razloga opoziva tužiteljice-protutužene s dužnosti predsjednika Uprave tuženika-protutužitelja tuženik-protutužitelj otkazao ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora tužiteljici-protutuženoj spornom odlukom od 2. lipnja 1998. broj 17/98, ponudivši tužiteljici-protutuženoj poslove agenta prodaje životnog osiguranja (što tužiteljica- protutužena nije prihvatila),

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1239/98 od 29. ožujka 2000., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4949/00 od 7. studenoga 2000. utvrđena ništavom odluka Nadzornog odbora tuženika-protutužitelja o opozivu tužiteljice-protutužene s dužnosti predsjednika Uprave od 14. ožujka 1998., a ujedno je poništena i odluka Nadzornog odbora tuženika-protutužitelja od 2. travnja 1998. kojom je na istu dužnost imenovana druga osoba,

- da je tužiteljica-protutužena u zakonskom roku od 15 dana iz čl. 126. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95 – dalje: ZR) tuženiku-protutužitelju podnijela zahtjev za zaštitu prava povodom prije navedene odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora,

- da je tuženik-protutužitelj o tom zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice-protutužene odlučio odlukom broj 39/98 od 26. lipnja 1998. te da taj zahtjev za zaštitu prava tužiteljice- protutužene nije prihvatio, te

- da je tužba tužiteljice-protutužene u ovom postupku podnesena sudu u zakonskom roku od 15 dana iz čl. 126. st. 2. ZR računajući od dana dostave odluke tuženika-protutužitelja tužiteljici-protutuženoj o njezinom zahtjevu za zaštitu prava.

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo.

Prema odredbi čl. 126. st. 1. ZR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava.

Prema st. 2. istog zakonskog članka, ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva iz st. 1. toga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

Kako je tužiteljica-protutužena u roku od 15 dana od dana dostave odluke tuženika- protutužitelja o njezinom zahtjevu za zaštitu prava, podnijela tužbu u ovom postupku, pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da tužiteljica-protutužena nije prekludirana u pravu na sudsku zaštitu povodom predmetnog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora.

Okolnost da tužiteljica-protutužena prvotno određenim tužbenim zahtjevom nije obuhvatila i prvostupanjsku odluku poslodavca (odluku broj 17/98 od 2. lipnja 1998.), već da je to učinila tek podneskom primljenim na sudu 26. siječnja 2005., ne znači da je tužiteljica propustila zakonski rok od 15 dana iz čl. 126. st. 2. ZR za sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa.

Tužiteljica-protutužena u prvotno određenom tužbenom zahtjevu zahtijevala je utvrđenje ništave odluke tuženika-protutužitelja o otkazu ugovora o radu broj 39/98 od 26. lipnja 1998. (riječ je o drugostupanjskoj odluci tuženika-protutužitelja).

Tužiteljica-protutužena propustila je prvotno određenim tužbenim zahtjevom obuhvatiti i prvostupanjsku odluku tuženika-protutužitelja o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora (odluku broj 17/98 od 2. lipnja 1998.). Takva tužba tužiteljice-protutužene nije sadržavala sve potrebno da bi se po njoj moglo postupiti jer, dakle, tužbenim zahtjevom nije obuhvaćena i prvostupanjska odluka tuženika-protutužitelja o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora (čl. 186. st. 1. ZPP).

Stoga, kada je tužiteljica-protutužena podneskom primljenim na sudu 26. siječnja 2005. otklonila taj nedostatak te tužbenim zahtjevom obuhvatila i prvostupanjsku odluku tuženika-protutužitelja, ona je dakle tim podneskom izvršila dopunu tužbe, a ne preinaku tužbe.

Prema odredbi čl. 109. st. 3. ZPP dopunjen podnesak smatra se da je podnesen onog dana kada je prvi put bio podnesen. Zbog toga, dakle, u konkretnom slučaju, iako je tužiteljica-protutužena tek podneskom od 26. siječnja 2005. zahtijevala utvrđenje nedopuštenosti prvostupanjske odluke tuženika-protutužitelja o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, tužiteljica-protutužena je sačuvala pravo na sudsku zaštitu povodom predmetnog otkaza ugovora o radu jer je njezina tužba podnesena sudu u zakonskom roku od 15 dana iz čl. 126. st. 2. ZR.

Prema odredbi čl. 106. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju:

- ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),

- ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), ili

- ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Kada j tuženik-protutužitelj otkazao ugovor o radu tužiteljici-protutuženoj jedino iz razloga što je Nadzorni odbor tuženika-protutužitelja opozvao tužiteljicu-protutuženu s dužnosti predsjednika Uprave tuženika-protutužitelja, kada je taj razlog otkaza otpao jer je pravomoćnom sudskom presudom utvrđena ništavom odluka Nadzornog odbora tuženika- protutužitelja o opozivu tužiteljice-protutužene s dužnosti predsjednika Uprave tuženika- protutužitelja, onda pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da predmetni otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora nije dopušten.

Revizija tuženika-protutužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod stavkom VI. izreke nije dopuštena.

Prvostupanjski sud je pod stavkom VI. izreke prvostupanjske presude odlučio o protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja za naknadu štete od 57.215,33 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 1998. pa do isplate.

Prema odredbi čl. 382. st. 1 ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i čl. 373. b. ovog Zakona.

Kako presuda o protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja nije presuda u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, dopuštenost revizije tuženika-protutužitelja u tom dijelu ispitana je prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, te je utvrđeno da taj kriterij nije ispunjen.

Naime, vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude u kojem je odlučeno o protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja ne prelazi 200.000,00 kn. Stoga, dakle, revizija tuženika-protutužitelja u dijelu u kojem pobija drugostupanjsku presudu gdje je potvrđena prvostupanjska presuda pod stavkom VI. izreke nije dopuštena.

S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 19. studenoga 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.