Rev-1810/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1810/2016-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca suca izvjestitelja i člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Ž. iz R., kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u R., protiv tuženika I. S. iz R., kojeg zastupa punomoćnica L. R., odvjetnica u B., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž- 2762/15-4 od 3. ožujka 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P- 1446/13 od 27. studenoga 2014., u sjednici održanoj 16. srpnja 2019.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž-2762/15-4 od 3. ožujka 2016. preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-1446/13 od 27. studenoga 2014. i odbijen zahtjev tužitelja u dijelu pod toč. 1. izreke prvostupanjske presude da je sporni zajednički dio zgrade „zajedničko vlasništvo svih vlasnika stanova u zgradi“.

II. Revizija tužitelja djelomično se prihvaća, te se preinačava presuda Županijskog suda u Osijeku br. Gž-2762/15-4 od 3. ožujka 2016. i sudi:

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci br. P-1446/13 od 27. studenoga 2014. u preostalom dijelu pod toč. 2. i 4. izreke prvostupanjske presude.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 7.000,00 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da prostorija površine 12,12 m2, na I. katu stambene zgrade u R., ..., sagrađene na kč. br. ... k.o. K., upisanoj u zk. ul. br. ..., u koju se ulazi kroz vrata ravno u odnosu na ulaz u pretprostor u naravi kolni hodnik u zajedničke prostorije na 1. katu stambene zgrade u R., ..., sagrađene na kč. br. ... k.o. K., upisanoj u zk. ul. ..., predstavlja zajednički dio zgrade i da je ista zajedničko vlasništvo svih vlasnika stanova u zgradi (toč. 1.). Naloženo je tuženiku da o svom trošku prostoriju površine 12,12 m2 na 1. katu stambene zgrade u R., ..., sagrađene na kč. br. ... k.o.

K., upisanoj u zk. ul. ..., u koju se prostoriju ulazilo kroz vrata koja se nalaze ravno u odnosu na ulaz u pretprostor, u naravi ulazni hodnik u zajedničke prostorije na 1. katu stambene zgrade u R., ..., sagrađenoj na kč. br. ... k.o. K., upisane u zk. ul. ..., dovede u prvobitno stanje na način da ukloni vrata koja je ugradio u zidu koji je probio između navedene prostorije i njegovog stana koji se nalazi u R., ..., broj stana 1., kat 1., površine 51,27 m2, u zgradi sagrađenoj na kč. br. ... k.o. K., upisanoj u zk. ul. ..., poduložak ... k.o.

K. i u skladu s pravilima građevinske struke i građevinskim standardima da radi njegova zatvaranja zazida otvor površine 2 m2 između izbe njegovog stana i pripojene prostorije blok opekom 29x19x19 cm u produžnom mortu, s debljinom zida od 20 cm, ožbuka 4 m2 poludisperzivnom bojom u dva sloja, na zidu iste prostorije ravno u odnosu na ulaz u pretprostor, u naravi ulazni hodnik u zajedničke prostorije poruši zid površine 2m2 na mjestu položaja nekadašnjih vratiju i radi zatvaranja tako nastalog otvora dobavi, dopremi i postavi jedna jednokrilna vrata dimenzije 81x198,5 cm s pripadajućim štokom i okovom, bravom i ključem za otvaranje i zatvaranje, obradi špalete navedenih vratiju s produžnom žbukom, izvrši gletanje i bojanje zida površine 6,00 m2 oko navedenih vratiju, spoji elektroinstalaciju u prvobitno stanje odnosno spoji na elektroinstalaciju iz zajedničkog dijela zgrade, odveze otpadni materijal na deponij, ključ brave novopostavljenih vratiju položi u Općinski sud u Rijeci, kao i da navedenu prostoriju isprazni od osoba i stvari, jer se u protivnom sve navedeno ovlašćuje učiniti tužitelj na trošak tuženika (toč. 2.).

Odbijen je dio zahtjeva tužitelja kojim je traženo da se zabrani tuženiku ponavljanje izvođenja istih ili sličnih građevinskih radova i radnji (toč. 3.). Ujedno je tuženik obvezan tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 40.982,06 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen (toč. 4.).

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja. Ponovno je odbijen dio zahtjeva kojim je zabranjuje tuženiku da ponovi izvođenje istih ili sličnih građevinskih radova i radnji. Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 26.750,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravovremeno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači i odbije žalba tuženika, te potvrdi prvostupanjska presuda, podredno da se ukine presuda suda drugog stupnja i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode tužitelja i predlaže da se revizija tužitelja odbaci kao nedopuštena, podredno da se ista odbije, te da se tužitelj obveže na naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Revizija tužitelja djelomično je osnovana.

U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

U čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

U podnesenoj reviziji tužitelj postavlja sljedeće pitanje:

„Da li je jedan od suvlasnika stambene zgrade kao tužitelj aktivno legitimiran protiv drugog suvlasnika iste stambene zgrade kao tuženika koji je bez ikakve pravne osnove zajedničku prostoriju te stambene zgrade pripojio svome stanu kojega je vlasnik podnijeti tužbu s tužbenim zahtjevom kojim traži utvrđenje da tako pripojena prostorija predstavlja zajedničku prostoriju zgrade i da je zajedničko vlasništvo svih vlasnika stanova u zgradi, vraćanje tako pripojene zajedničke prostorije u prvobitno stanje kakvo je bilo pripajanja stanu, polaganje ključa brave ulaznih vratiju zajedničke prostorije sudu i ispražnjenje navedene prostorije slobodne od osoba i stvari ?“

Kao razlog važnosti tužitelj se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-559/04, U-III-918/04, te odluke revizijskog suda Rev- 2434/86, Rev-947/89, Rev-

U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio u cijelosti zahtjev tužitelja i to zbog nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Naime, utvrđenje je drugostupanjskog suda da je tužitelj jedan od 67 vlasnika stanova u zgradi, te da tužitelj nije ovlašten samostalno podnijeti tužbu radi utvrđenja da je određena prostorija zajednička dio zgrade, te da je tuženik dužan uspostaviti prijašnje posjedovno stanje o svom trošku, te da ključ o novonastale prostorije položi kod prvostupanjskog suda, već da takvu legitimaciju ima jedino suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi prelaze 50% ukupne vrijednosti suvlasničkih dijelova. Kod toga se sud drugoga stupnja poziva na odredbu čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje ZVDSP) u kojem je propisano da uvjete i način korištenja zajedničkih prostorija, uključujući i stan namijenjen za nadstojnika zgrade, te uređaja i zemljišta koje pripada određenoj nekretnini, suvlasnici nekretnine utvrđuju međuvlasničkim ugovorom. Drugostupanjski sud smatra da iz čl. 4. Međuvlasničkog ugovora proizlazi da za poslove redovnog upravljanja zgradom odlučuju suvlasnici većinom glasova, a većina se računa prema suvlasničkim dijelovima.

Prvostupanjski sud se pak poziva na odredbu čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje ZOO) kojom je propisano da kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili je položi sudu ili javnom bilježniku.

Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda tužitelj, kao jedan od suvlasnika nekretnine odnosno vlasnika posebnog dijela nekretnine ovlašten je, prema odredbi čl. 37. st. 6. ZVDSP glede svog idealnog dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva. Osim toga, prema odredbi čl. 46. st. 1. i 2. ZVDSP svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Isto tako svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjev koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

U konkretnom slučaju to znači da tužitelj kao jedan od suvlasnika sporne nekretnine ima pravo prema tuženiku kao drugom suvlasniku postavljati zahtjev na utvrđenje da određeni dio predstavlja zajednički dio sporne nekretnine, da tuženik uspostavi ranije posjedovno stanje, te da ključeve nove brave pohrani kod prvostupanjskog suda. Pritom se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu čl. 64. st. 2. ZOO prema kojoj kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno ili da je položi sudu ili javnom bilježniku, kako je to i naloženo prvostupanjskom presudom.

Međutim, pravilno je sud drugoga stupnja odbio dio zahtjeva pod toč. 1., a gdje je zatraženo da sporni zajednički dio zgrade predstavlja zajedničko vlasništvo svih vlasnika stanova u zgradi. Naime, prema odredbi čl. 66. st. 1. ZVDSP vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno. Iz toga slijedi da je vlasnik posebnog dijela nekretnine, ujedno i suvlasnik cijele nekretnine u odgovarajućem suvlasničkom dijelu, pri čemu je isti i suvlasnik zajedničkih dijelova zgrade, odnosno nekretnine, a ti zajednički dijelovi nisu u zajedničkom vlasništvu svih vlasnika stanova u predmetnoj zgradi.

Stoga je u tom dijelu valjalo reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP, a kako je to navedeno u točci I. izreke ove presude.

U preostalom dijelu valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se žalba tuženika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda u preostalom dijelu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

Ujedno je valjalo naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 7.000,00 kn na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP. Kod toga su tužitelju dosuđeni troškovi sastava revizije u iznosu od 3.750,00 kn, uvećano za trošak PDV u iznosu od 937,50 kn, te troškova sudskih pristojbi na reviziju u iznosu od 2.312,50 kn.

Isto tako valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

Zagreb, 16. srpnja 2019.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.