Gž-2103/2018-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2103/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. J., iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika Zavoda, Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 13 P-2342/09-43 od 20. travnja 2018., dana 8. svibnja 2019.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 13 P-2342/09-43 od 20. travnja 2018., u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 40.001,91 kuna sa zateznim kamatama od 28. srpnja 2007. do isplate i zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 631,40 kuna od 28. srpnja 2007. do 2. travnja 2009. odbijen kao neosnovan, te u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Zavodu, Z., da isplati tužitelju J. J. iz Z., iznos od 631,40 kuna (šestotridesetjednukunuičetrdesetlipa) sa zateznim kamatama koje teku od 3. travnja 2009. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 40.001,91 kunu sa zateznim kamatama od 28. srpnja 2007. do isplate i zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 631,40 kuna od 28. srpnja 2007. do 2. travnja 2009. odbija se kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

Protiv prvostupanjske presude i to odbijajućeg dijela pod točkom I. izreke, te odluke o trošku postupka pod točkom II. izreke žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14

- dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, odnosno, podredno, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja spram tuženika za isplatu iznosa od 40.633,31 kuna s kamatama.

Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je rješenjem Zavoda od 15. svibnja 2017. razvidno da je tužitelju priznata bolest kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu te u svezi s tim da mu je priznato pravo na naknadu plaće u 100%-tnom iznosu od osnovice za vrijeme bolovanja počevši od 6. lipnja 2002., koje rješenje je postalo pravomoćno 8. lipnja 2007.,

- da između stranaka nije sporno da je tužitelju isplaćena naknada plaće za razdoblje od 6. lipnja 2002. do 27. srpnja 2007., u iznosu od 80.862,64 kuna, dok je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog iznosa plaće u tom periodu do isplate,

- da iz zaključka Vlade Republike Hrvatske od 5. rujna 2002. proizlazi kako je tek donošenjem tog Zaključka HZZO postao nadležan za rješavanje u upravnim stvarima o pravu na naknadu plaće za vrijeme bolovanja zbog rane, bolesti ili ozljede kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu,

- da je tuženik rješenjem Klasa: UP/I-502-04/06/1157, Ur. broj: 338-21-09-07-8 od 15. svibnja 2007. odlučio o pravu tužitelja pa da sud drži da je njegova obveza dospjela u trenutku kada je predmetno rješenje postalo konačno i ovršno,

- da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. J. H. od 26. rujna 2017. utvrđeno da zatezna kamata na iznos glavnice od 80.862,40 kuna od 8. lipnja 2007. do plaćanja glavnice 27. srpnja 2007. iznosi 631,40 kuna.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je obveza tuženika na isplatu zateznih kamata dospjela danom pravomoćnosti i konačnosti rješenja u upravnom postupku 8. lipnja 2007., a u smislu odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), tuženik da je u obvezi isplatiti tužitelju zatezne kamate radi zakašnjenja i ispunjenja glavne obveze u iznosu od 631,40 kuna. Na iznos neisplaćenih zateznih kamata da se mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, dakle, od dana podnošenja tužbe 3. travnja 2009. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do 31. srpnja 2015. da se temelji na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO, u svezi s Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stope HNB ("Narodne novine" broj 132/07 i 61/11) uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a.

Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno cijenio, kako to nalaže odredbe članka 8. ZPP, o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge koje prihvaća i na koje upućuje ovaj drugostupanjski sud. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika da isplati tužitelju zatezne kamate radi zakašnjenja i ispunjenja glavne obveze u iznosu od 631,40 kuna. Naime, sukladno zaključku vlade Republike Hrvatske od 5. rujna 2002. tuženik je postao nadležan za rješavanje u upravnim stvarima o pravu na naknadu plaće za vrijeme bolovanja zbog rane, bolesti ili ozljede kao posljedice sudjelovanja u domovinskom ratu, pa kako je tuženik rješenjem Klasa:

UP/I-502-04/06/1157, Ur. broj: 338-21-09-07-8 od 15. svibnja 2007. odlučio o pravu tužitelja, stoga je njegova obveza dospjela kada je predmetni upravni akt postao konačan i ovršan, a kako to i osnovano zaključuje prvostupanjski sud, slijedom čega tužitelju ne pripada pravo na isplatu zateznih kamata na svaki pojedini mjesečni iznos, niti se u konkretnom slučaju može primijeniti Pravilnik o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja na koji se poziva žalitelj u žalbi, obzirom da je obveza tuženika dospjela s danom konačnosti i ovršnosti upravnog akta.

Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP), koja žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u pitanje.

Budući da nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a pobijanom presudom kao niti postupkom koji je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, to je na ispravno utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenjeno te je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Splitu 8. svibnja 2019.

Sudac:

Ana Grbavac, v. r.