Rev-1855/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1855/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. V. iz R., koga zastupa M. S. iz R., protiv tuženika T. R. d.d. R., zastupane po P. O., odvjetniku iz R., radi poništenja rješenja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 19. veljače 1997. broj Gž-1171/96 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 2. travnja 1996. broj P-1291/93, u sjednici održanoj dana 18. veljače 1998.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

" Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Poništava se tuženikova odluka o trajnom prestanku potrebe za radom djelatnika broj 01-247 od 11. veljače 1993. godine i utvrđuje da je bez pravnog učinka.

II Poništava se odluka broj 13 Upravnog odbora tuženika od 15. ožujka 1993. godine pod UR BROJEM 01-247/3 kojom je odbijena žalba protiv prvostepene odluke.

III Tuženik je dužan vratiti tužitelja na rad na poslovima samostalnog komercijalnog referenta u roku od 15 dana."

Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revident predlaže da se nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev prihvati ili ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju kojim osporava osnovanost revizijskih navoda i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U postupku suda prvog stupnja utvrđene su raspravljene i ocijenjene sve sporne činjenice odlučne za ocijenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Iz iscrpnih razloga presude suda prvog stupnja vidi se da je ocijenjen svaki dokaz posebno, svi dokazi zajedno kao i rezultat cjelokupnog postupka kako je to propisano odredbom čl. 8. ZPP.

Revident neosnovano i neargumentirano tvrdi da je presuda suda prvog stupnja zasnovana na "irelevantnim dokazima".

U smislu čl. 8. ZPP sud po svom slobodnom sudačkom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

I presuda suda drugog stupnja sadrži jasnu izreku i razloge.

Iz razloga presude suda drugog stupnja vidi se da je taj sud ocijenio sve odlučne žalbene razloge kako je to propisano odredbom st. 1. čl. 375. ZPP.

Zbog izloženog se u reviziji neosnovano navodi da je u postupku učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP a kod suda drugog stupnja još i bitna povreda iz čl. 1. čl. 354. u svezi st. 1. čl. 375. ZPP.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se prema tome revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario. Pretežnim dijelom svoje revizije tužitelj izlaže i iznosi svoje subjektivno viđenje spora i zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja pri čemu ispušta iz vida da se presuda suda drugog stupnja u reviziji ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer to izričito ne dopušta odredba st. 3. čl. 385. ZPP.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev kojim tužitelj pobija odluku tuženog o trajnom prestanku potrebe za radom tužitelja.

U postupku je utvrđeno da je tuženik proveo postupak racionalizacije i u svezi s tim donio Program rješavanja viška djelatnika.

U Programu je jasno obrazloženo zbog čega je prestala potreba za radom tužitelja, kao i to da nije bilo moguće na drugi način riješiti zaposlenje tužitelja.

Zbog izloženog su sudovi nižeg stupnja pravilno zaključili da Program sadržava uvjete propisane odredbom čl. 25. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 25/92).

Utvrđeno je da je Program i donesen na način propisan zakonom o radnim odnosima.

Na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo je pravilno primjenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen.

Dakle, nije se ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena.

U Zagrebu, 18. veljače 1998.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.