II Kž-691/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-691/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Ante Potrebice, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. B. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. i dr. KZ, odlučujući o žalbama opt. D. B. i opt. B. B. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 18. rujna 2001. godine broj KVM-74/01. (KMP-22/01.), u sjednici održanoj 1. listopada 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Žalbe opt. D.B. i opt. B.B. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv opt. D.B., opt. B.B. i opt. B.S. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice kojom ih se tereti za učin više kaznenih djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ.

Protiv tog rješenja žale se opt. D.B. i opt. B.B. po braniteljima, s prijedlogom da se isto preinači i pritvor protiv njih ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno navodima žalbi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da i nadalje postoje osnovi za pritvorsku mjeru protiv opt. D.B. i opt. B.B. temeljem čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Naime, kako je to ranijim rješenjima ovog suda već ukazano (list spisa 167 i 263), optuženici su inkriminirana djela počinili u kratkom vremenskom razdoblju, iskazavši pri tome znatnu dozu upornosti, a radi se o kvalificiranim oblicima kaznenog djela razbojništva i to na štetu maloljetnih osoba. Pri tome cijenjena je i činjenica da je motiv počinjenja djela, prema njihovim iskazima, bio je pribava sredstava za nabavu opojne droge heroin, a optuženici nisu urednog socijalnog ponašanja (listovi spisa 108, 192, te 195), pa sve navedene okolnosti, promatrane u ukupnosti, opravdavaju bojazan da bi oni boravkom na slobodi mogli nastaviti s vršenjem istovrsnih kaznenih djela, zbog čega je pravilno produljen pritvor temeljem toč. 3. st. 1. čl. 102. ZKP, te se ista svrha, protivno navodima žalbe opt. D.B., ne bi mogla ostvariti blažom mjerom.

Što se tiče navoda žalbi da nije dokazano da je djelo počinjeno u grupi, kao i da se ne bi radilo o stjecaju kaznenih djela, već o jednom produljenom djelu, treba reći da isto nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, jer u ovoj procesnoj situaciji Vrhovni sud odlučuje o opstojnosti mjere pritvora, budući se postupak vodi na temelju optužnice ovlaštenog tužitelja, što predstavlja visok stupanj postojanja osnovane sumnje na učin djela.

Slijedom izloženog, trebalo je riješiti kao u izreci, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 1. listopada 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.