Revr-687/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 687/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz R., ul. …, zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., …, protiv tuženika H. – O. prijenosnog sustava d.o.o., Z., …., zastupanog po punomoćniku V. M., odvjetniku u O. društvu M., P., R., R. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-292/09-2, od 7. travnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-3780/07-8, od 19. lipnja 2008., u sjednici održanoj 9. prosinca 2009.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Tuženiku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-292/09-2, od 7. travnja 2009,. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-3780/07-8, od 19. lipnja 2008., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu neto iznosa 3.600,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i sa naknadom od 1.830.00 kuna za prouzročene mu parnične troškove te je ujedno tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 610,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače te prihvati tužbeni zahtjev ili da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja predloživši njezino odbijanje.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika prema tuženiku kao poslodavcu za isplatu mu utuženog iznosa sa osnova naknade povodom Uskrsa i dodatka na godišnji odmor za 2004. i 2005. u visini određenoj Kolektivnim ugovorom od 22. prosinca 1999. (dalje: KU/99.).

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je 22. prosinca 1999. sklopljen Kolektivni ugovor između tri sindikata organiziranih kod tuženika i tuženika kao poslodavca (KU/99.) i da je 01. siječnja 2001. isteklo određeno vrijeme na koje je taj ugovor sklopljen, pa su se istekom tog roka u smislu odredbe čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje: ZR) odredbe tog ugovora primjenjivale kao pravna pravila,

- da novi Kolektivni ugovor sklopljen 23. svibnja 2002. (dalje: KU/02.) nije potpisao Nezavisni sindikat HEP-a čiji je član tužitelj, a kojim Kolektivnim ugovorom

- da je utvrđen manji novčani iznos povodom Uskrsa i dodataka za godišnji odmor nego je to određeno KU/99.

Na temelju prednjih utvrđenja nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužitelja smatrajući da je sklapanjem KU/02. prestala produžena primjena odredbi KU/99. kao pravnog pravila sukladno odredbi čl. 195. ZR.

Pravno pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona, a zbog kojeg je izjavljena izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP je: primjenjuju li se prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja odredbe KU/99. kao pravnih pravila ili odredbe KU/02., a koji kolektivni ugovor nije potpisao Nezavisni sindikat HEP-a čiji je član tužitelj?

O tom pravnom pitanju Ustavni sud Republike Hrvatske izjasnio se u odluci broj U- III-1458/08 od 30. lipnja 2009.("Narodne novine", broj 88/09) razmatrajući u istovrsnom predmetu odnos navedenih kolektivnih ugovora i izrazio svoje stajalište da se u takvom slučaju ima primijeniti KU/02. Svoje stajalište obrazlaže razlozima:

Primjena kolektivnog ugovora na (sve) radnike kod određenog poslodavca proizlazi iz izjednačenosti statusa članova sindikata koji su potpisali kolektivni ugovor sa statusom nečlana. Naime, odredbom čl. 2. ZR propisana je zabrana nejednakog postupanja prema radnicima koji ne smiju biti stavljeni u nepovoljniji položaj od drugih osoba na temelju rase, boje kože, spola, bračnog stanja, članstva ili nečlanstva u sindikatu i dr., što znači da upravo na temelju zabrane diskriminacije iz navedenog zakonskog članka radnik koji nije član sindikata potpisnika kolektivnog ugovora može ostvarivati prava koja je poslodavac obvezan osigurati članovima s kojima je sklopio (novi) kolektivni ugovor, pri čemu treba imati u vidu da se pravna pravila iz prethodnog kolektivnog ugovora prestaju primjenjivati na temelju odredbe čl. 195. ZR. Kako je odredbom čl. 3. st. 2. KU/99. kojeg je sklopio tužiteljev sindikat propisano među ostalim da se taj kolektivni ugovor primjenjuje i na radnike koji nisu bili članovi sindikata potpisnika KU/99., niti su naknadno postali njihovi članovi, a ista odredba sadržana je i u čl. 3. st. 2. KU/02., to zaključuju da u konkretnom slučaju valja primijeniti KU/02., a ne KU/99.

Polazeći od navedenog proizlazi da je pravilno stajalište sudova o primjeni KU/02. na konkretni slučaj, a koje je u skladu sa stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Zbog navedenog trebalo je reviziju odbiti i odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 9. prosinca 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.