Legislator Case Law & Legislation
Gž-1996/2014-2 AI generated

Croatian court dismisses appeal confirming employer liability for pension loss due to work injury. The court ruled that the employer must compensate for the actual loss of pension benefits. The court rejected the argument that the pension fund's exhaustion precludes compensation. The court held that the employer is liable for the loss of pension benefits resulting from a work-related injury. The court confirmed the lower court's decision to award damages for the loss of pension benefits. The court ruled that the employer is liable for the loss of pension benefits. The court confirmed the lower court's decision to award damages for the loss of pension benefits.

Case Number Gž-1996/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The County Court in Varaždin dismissed the defendant's appeal and upheld the first-instance judgment ordering the employer to pay damages for the loss of pension benefits. The plaintiff, an insured person, suffered a work-related injury in 2002, leading to a partial work disability and a corresponding reduction in his pension benefits. The defendant argued that the pension fund's capital was exhausted and that the plaintiff had already received full compensation from the insurance fund, while also contesting the calculation of interest on the capitalized damages. The court rejected these arguments, ruling that the employer remains liable for the actual loss of pension benefits and that the exhaustion of the insurance fund does not absolve the employer of their obligation to compensate for the injury.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku; Zakon o mirovinskom osiguranju: The employer is liable to compensate the insured for the loss of pension benefits resulting from a work-related injury, regardless of the exhaustion of the insurance fund's capital.

Keywords

AI generated
work-related injury loss of pension benefits employer liability capitalized damages insurance fund exhaustion pension reduction compensation for injury

Cited Legislation

AI generated
čl. 353. st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku
čl. 1089. st. 1 Zakona o obveznim odnosima
čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima
čl. 160 – 167 ZMO-a
čl. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju
čl. 52 – 55 ZMO
čl. 368. st. 1 u vezi s čl. 375. st. 5 ZPP

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: 14 Gž-1996/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Jadranki Majcen Horvat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. M. O.,P. služba u Z., OIB:…, Z., zastupanog po punomo ć nici - zaposlenici A. V., dipl. iur., protiv tužene C. O. d.d. Z., OIB:…, F. Z., Z., zastupan po punomo ć nici - zaposlenici A. A., dipl iur., radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Op ć inskog gra đ anskog suda u Zagrebu broj:LXXVIII Pn-4540/05-39

od 27. rujna 2013.g., dana 11. velja č e 2016.g.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvr đ uje presuda Op ć inskog gra đ anskog suda u Zagrebu broj:LXXVIII Pn-4540/05-39 od 27. rujna 2013.g. u pobijanom usvajaju ć em dijelu kojim je naloženo tuženoj da na ime naknade štete isplati tužitelju iznos od 40.614,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom teku ć om od 23. sije č nja 2008.g. do isplate u roku od 15 dana.

U nepobijanom usvajaju ć em dijelu kojim je tuženoj naloženo da na ime naknade štete isplati tužitelju iznos od 8.380,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom teku ć om od 23. sije č nja 2008.g. do isplate, navedena presuda ostaje neizmijenjena .

Obrazloženje

Pobijanom presudom naloženo je tuženoj da na ime naknade štete isplati tužitelju ukupni iznos od 48.995,43 kn sa zateznom kamatom po stopi preciziranoj u izreci, a teku ć oj od 23. sije č nja 2008.g. do isplate na pojedina č ne glavni č ne iznose od 8.380,65 kn i 40.614,78 kn, sve u roku od 15 dana.

Navedenu presudu pravovremeno podnijetom žalbom pobija tužena iz svih zakonskih žalbenih razloga iz č l.353. st.1 to č . 1-3 Zakona o parni č nom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pro č iš ć eni tekst, 25/13 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preina č i odbijanjem zahtjeva tužitelja u cijelosti te obvezu na naknadu troškova cjelokupnog postupka, odnosno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno su đ enje, uz zahtjev za naknadu troškova pristojbe na žalbu u iznosu od 1.500,00 kn.

U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio navodima žalbe i predložio istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Žalba tužene nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete tužitelja koju je pretrpio isplatom utuženog iznosa invalidske mirovine svome osiguraniku S. P. iz G. P., (dalje:osiguranik tužitelja), kojem je nesporno rješenjem tužitelja broj:385452 od 10. rujna 2003.g.priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu uzrokovane štetnim doga đ ajem od 18. travnja 2002.g. koji je u omjeru od 80% skrivila osiguranica tuženika (pok. V. Š.) time da je povodom žalbe (kao i tijekom postupka) sporan usvajaju ć i dio odluke za naknadu kapitalizirane štete od 40.614,78 kn i zatezna kamata odre đ ena od 23. sije č nja 2008.g. do isplate, koji tužitelj temelji na nespornim č injeni č nim navodima o isplatama svome osiguraniku iznosa invalidske mirovine, te stajalištu da se ista ne može prenijeti u starosnu mirovinu, a da je na č in izra č una kapitalizirane štete propisan zakonom, što spori tužena koja smatra da za isplatu kapitaliziranog iznosa štete nema osnove iz razloga što šteta nije nastala, a niti je izvjesno da li ć e ista nastati, polaze ć i od suprotnog stajališta prema kojem se invalidska mirovina može prenijeti u starosnu, isti č u ć i ujedno da takav zahtjev stoga ne predstavlja stvarnu štetu, koju smatra da je jedino dužna po zakonu naknaditi tužitelju, ta da tužitelj spornu stvar tuma č i s aspekta primjene propisa mirovinskog prava a ne obveznog prava, to č nije Zakona o obveznim odnosima kamo predmetni pravni odnos, po njezinom shva ć anju, pripada. Visinu predmetnog dijela zahtjeva tužena nije osporavala.

Odlu č uju ć i o predmetnom dijelu zahtjeva prvostupanjski sud nije prihvatio prigovor tužene u odnosu na osnovu, pozivaju ć i se i citiraju ć i za spor temeljne odredbe iz č l.160. st.1-5, č l.161. st.1, č l.163. st.1. te č l.163. st.7 i č l. 172. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10 – dalje: ZMO).

Glede spornog dijela zahtjeva, citiraju ć i gore navedene odredbe, sud težište stavlja na odredbu č l. 160. istog Zakona koja tužitelja legitimira izme đ u ostalog da zahtjevom obuhvati ukupnu svotu štete (kapitalizirana šteta - st.3), te na isto takvu legitimaciju u slu č ajevima kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna nov č ana davanja kada ima pravo na zahtjev za pla ć anje naknade štete u jednoj ukupnoj svoti (kapitalizirana šteta). Ta se svota izra č unava prema visini priznate mirovine i prema Tablicama aktuarske matematike koje utvr đ uje Z., time da Z. pla ć anje naknade štete može u ukupnoj svoti zatražiti prema Tablicama aktuarske matematike i neposredno od društva za osiguranje (st.4), time da se visina naknade štete sukladno odredbama st.2 to č .1 toga č lanka (nov č ana davanja ispla ć ena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti) odre đ uje prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godinama života korisnika odnosno osobe po kojoj su č lanovi obitelji stekli pravo na mirovinu, potrebnih za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu(st.5).

Kako je osiguraniku tužitelja priznato odlukom tužitelja pravo na invalidsku mirovinu, to prvostupanjski sud zaklju č uje da nije odlu č na č injenica što šteta nije nastala u trenutku obra č una jednokratne naknade (obzirom da tužena prigovara da takva šteta tužitelju nije nastala niti ć e nastati odnosno da ne predstavlja stvarnu štetu), jer zakonom nije predvi đ ena mogu ć nost da se navršavanjem godina života jednom priznata invalidska mirovina prevede u starosnu, budu ć i invalidska mirovina i nadalje ostaje kao ste č eno pravo temeljem kojeg se vrše isplate, kao i radi toga što je za stjecanje prava na starosnu i invalidsku mirovinu potrebno ostvariti uvjete koji se odnose kako na godine života tako i na godine staža osiguranika (što u kona č nici nije ispunjeno). Naime, osiguraniku tužitelja za stjecanje prava na starosnu invalidsku mirovinu potrebno je ostvariti uvjete koji se odnose kako na godine života tako i staža što u konkretnom slu č aju nije ispunjeno jer osiguranik tužitelja o č ito nije ostvario potrebni radni staž budu ć i je ro đ en 1952.g. Radi toga prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog tuženika za izvo đ enje dokaza financijskim vješta č enjem na okolnost iscrpljenosti limita osiguranja, budu ć i tužitelj može izvršiti kapitalizaciju budu ć e štete sukladno opisanim pravilima.

Nadalje, kako se prema stajalištu prvostupanjskog suda jednom priznata invalidska mirovina trajno ispla ć uje do kraja života korisnika, to isti smatra da č injenica što nisu u cijelosti ispla ć eni razmjerni iznosi invalidske mirovine koji odgovaraju preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života osiguranika tužitelja do stjecanja prava na punu starosnu mirovinu, nije relevantno za priznato pravo niti donose bilo kakvu promjenu u jednom ste č enom pravu na invalidsku mirovinu. Pri tome je sud prihvatio pravilnim i Izra č un kapitalizirane štete od strane tužitelja cijene ć i da je isti u skladu sa odredbom č l.160. st.5 ZMO-a jer je isti temeljen na dobi njegovog osiguranika na dan 01. sije č nja 2008.g., godinama radnog staža i godišnjoj svoti invalidske mirovine koja ć e se ispla ć ivati mjese č no, te trajanju obveze (doživotno) i koja je izra č unata u ve ć re č enom jednokratnom iznosu od 159.649,30 kn, a č iju visinu nakon umanjenja vezano na razmjerni dio i omjer suodgovornosti osiguranika tužitelja tužena nije osporavala, prvostupanjski sud je u tom dijelu usvojio tužbeni zahtjev.

Zakonsku zateznu kamatu sud je odredio sukladno č l.166. st.3 ZMO-a imaju ć i u vidu da na svotu na ime naknade štete, Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini odre đ enoj zakonom ( č l. 29. st.2 i č l. 183. st.2 ZOO-a), koja te č e od idu ć eg dana nakon isteka roka odre đ enog u pozivu odgovornoj osobi- tuženoj da naknadi štetu, za koji je sud uzeo dan 23. sije č nja 2008.g. kada je preina č ena tužba povišenjem zahtjeva tužitelja, kona č no postavljenog na ro č ištu od 16. rujna 2013.g.

Isti č u ć i u žalbi bitnu povredu odredaba parni č nog postupka tužena citira zakonski tekst odredbe č l.354. st.2 to č .11 ZPP-a kojim ne konkretizira niti jednu bitnu povredu toga postupka, pa je ovaj sud pobijanu presudu i sadržaj predmeta ispitao u pravcu ostvarenja bitnih povreda odredaba parni č nog postupka iz č l.354. st.2 to č .2, 4, 8, 9, 11, 13 i 14 ZPP-a na koje temeljem č l.365. st.2 istog Zakona pazi po službenoj dužnosti, te utvrdio da nije ostvarena niti jedna navedena bitna povreda toga postupka.

Isti č u ć i ostale žalbene razloge u odnosu na pobijani dio presude tužena ponavlja navode iz postupka kojima jednako č ini spornim zahtjev za naknadom jednokratne (kapitalizirane) štete, a koja se odnosi na isplatu invalidske mirovine ispla ć ene od strane tužitelja svome osiguraniku jer je i nadalje stajališta da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da se jedna vrsta mirovine (invalidska mirovina) ne prevodi u drugu vrstu (starosnu mirovina), prihva ć aju ć i takvo stajalište samo na relaciji odnosa tužitelj – osiguranik tužitelja, tako da tužena to pravo ne osporava osiguraniku tužitelja ve ć samo tužitelju, a to iz razloga što je tužena dužna tužitelju nadoknaditi onu štetu koja nije mogla biti ostvarena po kojoj drugoj osnovi, odnosno stvarnu štetu, naglašavaju ć i da se u predmetnom slu č aju nije raspravljalo o institutu utvr đ ivanja prava proizašlih iz mirovinskog osiguranja nego o institutu naknade štete.

Naposljetku isti č e da osiguranik tužitelja ne trpi štetu koja se manifestira u taksativno navedenim oblicima iz č l.1089. st.1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), dok bi sukladno č l.1090. istog Zakona tužitelj kao ošte ć enik (o č igledno osiguranik tužitelja) imao pravo na naknadu stvarne štete odnosno onu naknadu koja bi njegovu materijalnu situaciju dovela u ono stanje u kojem bi se nalazio da nije bilo štetnog doga đ aja. U žalbi ostaje kod prijedloga za financijsko vješta č enje obzirom na istaknuti prigovor iscrpljene svote osiguranja smatraju ć i da je trebalo utvrditi č injenicu koliki iznos je s osnova naknade štete ispla ć en povodom predmetnog štetnog doga đ aja od dana 18. travnja 2002.g. Žalba je prigovorila i po č etku tijeka zakonske zatezne kamate na dosu đ enu glavnicu budu ć i se radi o kapitaliziranom iznosu odnosno budu ć em potraživanju tužitelja na koje "ni u kojem slu č aju ne mogu i ć i kamate".

U odgovoru na žalbu, za razliku od tužene u žalbi, tužitelj polazi od č injenice da se štetni doga đ aj – prometna nezgoda zaista i dogodila, da je isti kroz č itav tijek predmetnog postupka svome osiguraniku ispla ć ivao invalidsku mirovinu, ostaju ć i kod svoga stajališta iznošenog tijekom postupka te prihva ć enog od strane suda, a pozivaju ć i se na propise na kojima je i prvostupanjski sud utemeljio odluku, a jednako tako ukazuju ć i da za predmetni spor radi naknade štete odredbe č l.160 – 167 ZMO-a predstavljaju lex specialis u odnosu na ZOO, č ije se odredbe primjenjuju ako nisu u suprotnosti sa ZMO-om ukazuju ć i i na odredbu č l.5. istog Zakona koji propisuje zna č aj i pravnu prirodu instituta mirovine te na odredbe č l.52 – 55 ZMO (NN 102/98) koji su bili na snazi u vrijeme važenja štetnog doga đ aja i kojima je propisan na č in ostvarivanja prava iz osiguranja i istima nije predvi đ ena mogu ć nost prenošenja jedne vrste mirovine u drugu.

Ovaj sud prihva ć a pravilnim i potpunim č injeni č na utvr đ enja prvostupanjskog suda, kao i usvajanjem zahtjeva za kapitaliziranu štetu te zateznu kamatu pravilnom primjenu (interpretirano i citiranog i u ovoj odluci) materijalnog prava, pa je radi svega navedenog valjalo žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda temeljem odredbe č l.368. st.1 u vezi s č l.375. st.5 ZPP ( č l.82. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP, NN - 25/13), kako glede glavnog zahtjeva tako i u odluci o troškovima postupka koja žalbom i nije pobijana, dok tužena obzirom na neuspjeh žalbe nema pravo ni na zatražene troškove toga pravnog lijeka ( č l. 166. st.1 u vezi č l. 154 st.1 ZPP-a).

U nepobijanom usvajaju ć em dijelu kojim je tuženoj naloženo da na ime naknade štete isplati tužitelju iznos od 8.380,65 kn sa zateznom kamatom teku ć om od 23. sije č nja 2008.g. do isplate, navedena presuda ostala je neizmijenjena.

Varaždin 11. velja č e 2016. g.

S U D A C :

Jadranka Majcen Horvat v.r.