Revr-369/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 369/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Andrije Erakovića i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. M. iz B., koju zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Š., protiv tuženika M. d.o.o. Š., kojega zastupa zakonska zastupnica A. B., direktorica , radi poništenja odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku od 19. prosinca 2005. godine broj Gž-1639/05 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku 15. lipnja 2005. godine broj P-4138/04, u sjednici održanoj dana 20. rujna 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija te se preinačuje presuda Županijskog suda u Šibeniku od 19. prosinca 2005. godine broj Gž-1639/05 i presuda Općinskog suda u Šibeniku 15. lipnja 2005. godine broj P-4138/04 u dijelu u kome je odlučeno o zateznoj kamati i sudi:

I. Tuženik je dužan platiti tužiteljici na iznos plaće od 2.400,00 kn mjesečno za razdoblje studeni 2004. godine do 15. lipnja 2005. godine zakonsku zateznu kamatu koja za svaki pojedinačni mjesečni iznos teče najkasnije od 30. dana narednog mjeseca za svaki mjesec do konačne isplate sve u roku od 8 dana.

II. U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nedopuštena „Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici“ od 8. studenog 2004. godine slijedom čega

je i nadalje u

radni odnos tužiteljice nije prestao s danom 11. studeni 2004. godine već radnom odnosu sa tuženikom do zaključno 30. studenog 2005. godine te je obvezan tuženik tužiteljicu vratiti na rad sa svim pravima koja joj pripadaju kao i isplatiti joj plaću i to za studeni 2004. godine sve do presuđenja (15. lipnja 2005. godine) mjesečni iznos od 2.400,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 15 dana narednog mjeseca za svaki mjesec do konačne isplate.

Odbijen je dio tužbenog zahtjeva da se naloži tuženiku da tužiteljici na ime putnih troškova isplati mjesečni iznos po 360,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom za svaki mjesec koja teče od 5 dana narednog mjeseca do konačne isplate te je tuženik dužan naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 4.404,20 kn.

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (st. I. i III. izreke).

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, ukine obje nižestupanjske presude i odbaci tužbu ili podredno da predmet vrati na ponovno suđenje nadležnom sudu.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

Istovremeno sa revizijom tuženik je podnio i prijedlog za ponavljanje pravomoćno dovršenog postupka no rješenjem od 22. veljače 2006. godine broj P-4138/04. Općinski sud u Šibeniku je odredio prekid postupka po tuženikovom prijedlogu za ponavljanje postupka.

Revizija je samo djelomično osnovana.

Izreka presude u dijelu kojim je odlučeno o isplati plaće tužiteljici od studenog 2004. godine pa do donošenja prvostupanjske presude 15. lipnja 2005. godine je jasna i razumljiva i ne proturječi sama sebi i razlozima presude, jer time što prvostupanjski sud nije odlučio i o zahtjevu tužiteljice da joj se plati plaća od dana presuđenja (15. lipnja 2005. godine) do 30. studenog 2005. godine nije suđeno na štetu tuženika.

Nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev jer smatraju da nisu bili ispunjeni uvjeti predviđeni odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03 i 30/04 – dalje: ZR) ( ranije čl. 107. ZR) za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, jer je ona izvršavala radne obveze spremačice preuzete ugovorom o radu na određeno vrijeme te je čistila radne prostorije, svakodnevno mijenjala vodu u aparatu za napitke te obavljala i druge povjerene poslove mimo onih čije je obavljanje preuzela sklopljenim ugovorom o radu (sastavljala putne naloge, obavljala poslove dostavljača i sl.), a njezino ponašanje tijekom rada da je bilo korektno te da nije počinila osobito teške povrede iz radnog odnosa iz čl. 93. st. 1. toč. 1. i 14. Pravilnika o radu tuženika.

Revident u reviziji osporava tako utvrđeno činjenično stanje, no kako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije revizijski razlog kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) to spomenute razloge ovaj sud nije cijenio.

Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu može se donijeti samo u izuzetnom slučaju kada zbog grubog kršenja obveze iz radnog odnosa, a uvažavajući sve okolnosti i interes obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.

Iz provedenog postupka proizlazi da je tužiteljica izvršavala svoju radnu obvezu održavanja čistoće u radnim prostorijama tuženika te obavljala i druge povjerene joj poslove pa revident nije u pravu kada smatra da je ponašanje tužiteljice imalo sva obilježja teške povrede radne obveze koje bi predstavljale opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu na određeno vrijeme.

Stoga se u tom dijelu nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sud je sudio prema postavljenom tužbenom zahtjevu za isplatu neisplaćene plaće pa revizijski navod da je tužiteljica trebala postaviti tužbeni zahtjev za isplatu plaću u brutto iznosu nije od značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

S pravom revident ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava glede početka tijeka zateznih kamata na dosuđene mjesečne iznose plaće od studenog 2004. pa do 15. lipnja 2005. godine. Odredbom čl. 90. toč. 4. ZR propisano je da ukoliko kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno plaća se za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do 15-og dana u narednom mjesecu. Kako su stranke ugovorile da će se plaća za prethodni mjesec isplaćivati najkasnije do 30-og u mjesecu tada obveza tuženika na isplatu zakonske zatezne kamate na neplaćenu plaću počinje teći od 30-og dana narednog mjeseca za svaki mjesec.

Iz iznesenih razloga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a djelomično prihvatio reviziju, preinačio odluku o početku tijeka zatezne kamate dok je u preostalom dijelu odbio reviziju kao neosnovanu (čl.393.ZPP), jer u tom dijelu ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

U Zagrebu, 20. rujna 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.