Supreme Court dismisses appeal on termination of employment contract due to serious breach of duty.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court ruling confirming the employer's extraordinary termination of the employment contract. The employer argued that the employee's six-month obstruction of work duties and refusal to perform tasks constituted a serious breach justifying immediate termination without notice. The court found the termination lawful because the employer acted within the 15-day statutory period and the employee's conduct made continuing the relationship impossible.
Legislator headnote
AI generatedČl. 107. ZR; Čl. 111. ZR: An employer may terminate an employment contract for cause without observing the notice period if a particularly serious breach of duty occurs, provided the termination is effected within the fifteen-day period from knowledge of the breach.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 1221/11-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić-Špoljarić, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića, člana vijeća, te Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. F. iz O., zastupanog po punomoćniku B. G. i H. B., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u O., protiv tuženice B. Š., vlasnice P. obrta „Š.“ u O., zastupanu po punomoćnici I. S. Š., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Đ. L. i I. S. Š. u O., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu, sudskog raskida i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1473/2011-2 od 15. lipnja 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ogulinu poslovni broj P-625/10-13 od 21. ožujka 2011., u sjednici održanoj dana 28. prosinca 2011.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 1473/2011-2 od 15. lipnja 2011. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Općinski sud u Ogulinu presudom poslovni broj P-625/10-13 od 21. ožujka 2011. odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da izvanredni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, koji je sklopljen između tužitelja i tuženika dana 1. rujna 2009. prema Odluci tuženika o izvanredno otkazu ugovora o radu od 14. listopada 2010. nije dopušten, te da radni odnos tužitelja pri tuženiku temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2009. nije prestao, te se poništava Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. listopada 2010. tako da ta Oluka ne proizvodi pravni učinak,
II. Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, koji je sklopljen između tužitelja i tuženika dana 1. rujna 2009., sa danom presuđenja.
III. Nalaže se tuženici da tužitelju s naslova naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 15.600,00 kn (slovima: petnaest tisuća šesto kuna) sa propisanom zakonskom zateznom kamatom po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana podnošenja tužbe 26. studenog 2010. do isplate, u roku od 8 dana.
IV. Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak, u roku od 8 dana od dana presuđenja.“
Tužitelju D. F. naloženo je naknaditi tuženici B. Š., vlasnici P. obrta „Š.“ u O., parnične troškove u iznosu od 2.460,00 kuna.
Županijski sud u Karlovcu presudom poslovni broj Gž-1473/2011-2 od 15. lipnja 2011. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženica je odgovorila na reviziju i predložila odbiti reviziju kao neosnovanu.
Revizija je neosnovana.
Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.
U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u reviziji. Suprotno tvrdnji tuženika pobijana presuda sadrži neproturječne razloge o svim žalbenim razlozima odlučnim za rješenje spora (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), pa je presudu moguće ispitati.
Premda tuženik u reviziji navodi da presuda ima nedostataka zbog proturječnih i nejasnih navoda o odlučnim činjenicama, iz sadržaja revizije proizlazi da se revizijom dovode u pitanje činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz, poglavito onih koji se tiču samih povreda radnih obveza i poremećaja procesa rada zbog takvih povreda, iako po čl. 385. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava na koji ukazuje tužitelj. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).
Sporna je u revizijskom stadiju postupka pravilna primjena odredaba čl. 107. i dalje Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 17/01, 82/01, 114/03 – dalje u tekstu ZR) u odnosu na opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu i poštivanje rokova u kojima poslodavac može izvanredno otkazati ugovor.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužitelj bio zaposlen u obrtu tuženice na radnom mjestu pilarskog radnika i to na temelju ugovora na određeno vrijeme od 1. srpnja 2009. do 1. rujna 2009., a potom na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2009. nadalje do otkaza,
- da je tuženica 13. listopada 2010. donijela Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja (dalje: Odluka) zbog teške povrede obveza iz radnog odnosa bez prava na otkazni rok, i sa danom prestanka radnog odnosa 13. listopada 2010., s time što odluka nosi datum 14. listopada 2010.,
- da je kao razlog otkaza navedeno kako je tužitelj u posljednjih 6 mjeseci u više navrata opomenut na neprimjeren odnos prema radnim kolegama, kao i da ne ispunjava radne obveze zbog čega je dolazilo od neisporuke robe, čime je poremećena suradnja sa naručiteljima i nanesena šteta poslodavcu,
- da je početkom listopada 2010. održan sastanak na kojemu su svi radnici upozoreni na ponašanje tužitelja, a nakon toga da se dogodila osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa kada je tužitelj u vremenu od 6. do 13. listopada 2010. samo dolazio na posao ali je odbijao izvršavati bilo kakve radne zadatke.
Polazeći od navedenih utvrđenja sudovi su ocijenili da ponašanje tužitelja u vremenu od 6. do 13. listopada 2010. predstavlja tako tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa više nije moguć i koja predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.
Tužitelj revizijom dovodi u pitanje pravilnu primjenu materijalnog prava navodeći da je primio odluku o otkazu tek 22. listopada 2010. a ugovor je otkazan sa danom 13. listopada 2010., pa da nisu poštivane zakonske odredbe o tijeku otkaznog roka, kao i da su povrede obveza iz radnog odnosa trajale šest mjeseci prije otkazivanja, pa da je na dan otkazivanja ugovora već protekao prekluzivni rok od 15 dana u kojemu poslodavac može izvanredno otkazati ugovor o radu.
Po ocjeni ovoga suda tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.
Prema odredbi čl. 107. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
Otkaz mora imati pisani oblik i biti obrazložen, te se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.
U ovom slučaju poslodavac je odluku o otkazu sačinio u pisanom obliku i dostavio tužitelju. Kod izvanrednog otkaza ugovora o radu nema obveze poštivanja otkaznog roka, pa je neutemeljeno pozivanje tužitelja na odredbu čl. 111. st. 4. ZR koja određuje početak tijeka otkaznog roka. U Odluci je navedeno da je donesena 13. listopada 2010. te da se ugovor otkazuje sa tim danom, pa se učinci odluke ne vezuju uz tijek otkaznog roka.
Neutemeljene su i tvrdnje revidenta da je otkaz nedopušten zato što je tužena propustila prekluzivni rok od petnaest dana u kojemu je po čl. iz čl. 107. ZR mogla otkazati ugovor, jer je u okolnostima konkretnog slučaja poslodavac donio odluku u zakonskom roku. Naime prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova tužitelj je višekratno povrijedio obveze iz ugovora o radu u posljednjih šest mjeseci prije otkazivanja pa je bio opomenut na neprimjeren odnos prema radnim kolegama, kao i da ne ispunjava radne obveze zbog čega je dolazilo od neisporuke robe. Ta okolnost sama po sebi bi bila razlogom za redoviti, a ne i za izvanredni otkaz.
Tuženik je međutim dokazao da je nakon sastanka održanog 6. listopada 2010. tužitelj drastično promijenio ponašanje, dolazio je na posao ali je odbijao raditi bilo kakve poslove sve do 13. listopada 2010. kada mu je ugovor otkazan, što je u odnosu na ranije ponašanje kvalitativno različito.
Polazeći od utvrđenja da je tužiteljeva potpuna opstrukcija radnih zadataka počela 6. listopada 2010., da je poremećen proces rada i suradnja sa naručiteljima, te nanesena šteta poslodavcu, pravilno su sudovi zaključili da je poslodavac imao opravdani razlog za izvanredni otkaz, da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, te da je Odluka o otkazu donesena u okviru zakonskog roka od 15 dana.
Zato nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji se pozvao tužitelj.
S obzirom na to da nisu ostvareni revizijski razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a ni oni na koje je ukazao tuženik, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 28. prosinca 2011.
Predsjednica vijeća:
Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.