Uzp-121/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzp 121/08-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagateljice B. S. iz S., Srbija, koju zastupa punomoćnica M. O., Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko- upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 22. travnja 2008., dana 3. ožujka 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici B. S. u iznosu 5.000,00 (pettisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 22. travnja 2008. podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07. i 113/08. - u daljnjem tekstu ZS) u kojem navodi da joj je pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno u postupku koji se vodi pred Upravnim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Us-8943/2005.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a, stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-8943/2005 i očitovanja istog suda od 4. srpnja 2008. te uvidom u naknadno dostavljene dostavnice utvrdio sljedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01.):

- Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba Z., je rješenjem klasa: 140-03/05-01/OB, ur.br.: 341-99-05/3-05/9127 od 12. kolovoza 2005. odbio žalbu B. S. (predlagateljice) izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Z. broj 236927 od 9. lipnja 2005. kojim joj je obustavljena te ponovno uspostavljena isplata mirovine te je izmijenilo navedeno prvostupanjsko rješenje na način da je djelomično odbio zahtjev za isplatu mirovine,

- protiv tog rješenja predlagateljica je 22. rujna 2005. podnijela Upravnom sudu Republike Hrvatske upravnu tužbu,

- Upravni sud Republike Hrvatske je rješenjem od 23. rujna 2005. dostavio tuženom tijelu tužbu s prilozima te ga je pozvao dostaviti odgovor na tužbu sa spisom u roku 20 dana,

- tuženo tijelo je podneskom od 5. siječnja 2006. podnijelo odgovor na tužbu sa spisom,

- sud je presudom posl.br. Us-8943/2005-6 od 12. lipnja 2008. odbio tužbu predlagateljice,

- navedenu presudu predlagateljica po punomoćnici je zaprimila 7. srpnja 2008.

Prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, koju praksu prihvaća i ovaj sud, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99.

- ispravak i 14/02. - dalje Konvencija), spor u upravnom postupku nastaje na dan kada je stranka po prvi put izjavila redovni pravni lijek u upravnom postupku (žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, odnosno tužbu u upravnom sporu ako žalba protiv prvostupanjskog rješenja nije dopuštena).

Prema tome, pravno relevantno razdoblje u konkretnom slučaju počinje teći od podnošenja žalbe protiv prvostupanjskog upravnog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Z. broj 236927 od 9. lipnja 2005. i traje do 7. srpnja 2008. kada je punomoćnica predlagateljice primila presudu kojom je postupak okončan, pa se radi o razdoblju od oko tri godine.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je, uslijed trajanja upravnog i sudskog postupka (tri godine) u konkretnom slučaju, a osobito imajući na umu da je Upravni sud Republike Hrvatske nakon što je zaprimio odgovor na tužbu tuženog tijela (5. siječnja 2006.) presudu donio po proteku dvije godine i šest mjeseci (12. lipnja 2008.), s tim da u tom razdoblju nije poduzimao druge radnje u postupku, predlagateljici povrijeđeno pravo prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske. Tim više što se, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, ne radi o složenom upravnom predmetu, čijoj duljini trajanja predlagateljica, kao tužiteljica, nije doprinijela. Visina primjerene naknade u iznosu 5.000,00 kn odmjerena je uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, kao i ukupne gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 3. ožujka 2009.

Sudac:

Željko Glušić, v. r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.