Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to property dispute value falling below statutory threshold.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal as inadmissible because the value of the individual property claim did not meet the statutory threshold for review. The appellant sought to overturn a second-instance judgment confirming co-ownership shares in specific real estate parcels, arguing an error in applying substantive law. The court determined that since the value of the specific claim against each defendant was below the 8,000 dinar limit applicable at the time of filing, the appeal lacked procedural standing.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392. ZPP: An appeal in a property dispute is inadmissible if the value of the specific claim against a defendant falls below the statutory threshold for review, even if the total case value exceeds the limit.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1863/1994-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. Š. iz Š., zastupanog po punomoćnicima M. Z. i I. Z.-B., odvjetnicima iz L., protiv tuženika 1. A. Š. iz Š. i 2. D. M. iz Š., zastupanih po punomoćniku R. M., odvjetniku iz L., radi utvrđenja, i u pravnoj stvari protutužiteljice D. M. protiv protutuženika N. Š. i A. Š., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja N. Š. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 14. veljače 1994. godine br. Gž-101/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 13. rujna 1993. godine br. P-238/91-38, u sjednici održanoj dana 4. rujna 1996. godine,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se revizija kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je protutužiteljica D. M., rođ. Š., od A., na temelju izvršene diobe između svoje pravne prednice, sada pok. J. B., rođ. S. i sada pok. K. Š., rođ. S., stekla u vlasništvo k.č. 375/1, k.č. 375/2, k.č. 375/3, k.č. 385/1, k.č. 385/2, k.č. 385/3, k.č. 386/1, k.č. 386/2 i k.č. 485/1, sve upisane u z.k.ul. 238 k.o. Šumber, u cjelini, te k.č. 366/1 i k.č. 485/2, upisane u z.k.ul. 382 k.o. Šumber, u cjelini, pa su slijedom toga protutuženici N. Š., od A. i A. Š., pok A. dužni protutužiteljici D. M. priznati u vlasništvo navedene nekretnine i izdati ispravu podobnu za zemljišno-knjižni prijenos u cjelini, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se da temeljem iste diobe tužitelju N. Š., od A., pripada suvlasništvo u 2/4 dijela, a tuženicima A. Š., pok. A. i D. M., rođ. Š., od A., svakome u 1/4 dijela k.č. 319/1, k.č. 368/1, k.č. 368/2, k.č. 369, k.č. 390/2, k.č. 487/2, k.č. 487/3, k.č. 489/1, k.č. 489/2, k.č. 404/5, k.č. 487/4, k.č. 489/6, k.č. 490/1, k.č. 490/2, k.č. 490/3, k.č. 491/5, k.č. 319/6, k.č. 319/5, k.č. 404/7, k.č. 404/8, k.č. 489/7, k.č. 489/8, k.č. 485/3, k.č. 485/4, k.č. 491/3, upisane u z.k.ul. 238 k.o. Šumber, k.č. 391/2, k.č. 404/3, k.č. 487/1, k.č. 489/5, k.č. 491/1, k.č. 491/4, k.č. 491/6, k.č. 491/7, k.č. 366/3, k.č. 755/2, k.č. 755/3, k.č. 755/4, k.č. 755/5, k.č. 755/6, k.č. 756/2, k.č. 288/307, k.č. 288/308, k.č. 320/5 i k.č. 320/6, upisane u z.k.ul. 382. k.o. Šumber, pa su slijedom toga tuženici A. Š. i D. M. dužni izdati tužitelju ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da temeljem iste diobe tužitelju N. Š., pripada suvlasništvo u 6/16 dijela, a tuženicima A. Š. i D. M., svakome u 3/16 dijela k.č. 2433, upisane u z.k.ul. 1013 k.o. Šumber, te k.č. 22375/1 i k.č. 22375/2, upisanih u z.k.ul. 1873 k.o. Pićan.
IV. Tuženici A. Š. i D. M. dužni su naknaditi tužitelju N. Š. nastali trošak postupka, u iznosu od 456.442.- HRD, u roku od 15 dana.
V. Odbijaju se tužitelj i protutužiteljica sa preostalim dijelovima tužbenih zahtjeva."
Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj N. Š. pobijajući presudu u dijelu kojim je odbijen dio njegovog tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva na stanu na I. katu stambene zgrade sagrađene na kat. čest. br. 13/12, 13/10 i 13/14 k.o. Šumber, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud nižestupanjske presude preinači.
U odgovoru na reviziju tuženici predlažu da revizija bude odbijena kao neosnovana.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.
Revizija nije dopuštena.
U nazočnoj parnici tužbeni zahtjev se odnosi na utvrđenje prava vlasništva nekretnina. Radi se dakle o imovinsko-pravnom sporu u kojem je, sukladno odredbi iz čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92), za ocjenu pitanja dopuštenosti revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naveo u tužbi.
Predmetna tužba obuhvaća više zahtjeva koji su istaknuti protiv više tuženika, pa se, sukladno odredbi iz čl. 37. st. 2. ZPP, pravo na izjavljivanje revizije ocjenjuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.
Pobijanim dijelom presude tužitelj je odbijen sa zahtjevom za utvrđenje da mu pripada isključivo pravo vlasništva na nekretninama na kojima su tuženici u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici i to M. D. u 7/16 dijela a A. Š. u 3/16 dijela.
Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000.- dinara, a što predstavlja vrijednost zbroja svih zahtjeva. S obzirom na rečene suvlasničke dijelove tuženika proizlazi da vrijednost pojedinih zahtjeva istaknutih prema svakom od tuženika iznosi 7.000.- dinara i 3.000.- dinara.
Granična vrijednost predmeta spora za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP u vrijeme podnošenja predmetne tužbe (tužba je podnesena dana 5. IX. 1991. godine) iznosila je 8.000.- dinara, pa je za zaključiti da obzirom na vrijednost svakog pojedinog zahtjeva revizija nije dopuštena.
Stoga je na temelju odredbe iz čl. 392. ZPP reviziju valjalo odbaciti.
U Zagrebu, 4. rujna 1996.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin v.r.