II Kž-501/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 501/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda mr. sc. Marijana Svedrovića kao predsjednika vijeća te Hajrije Novoselec i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. M. P., zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 19. rujna 2011. broj K-159/11, o ukidanju pritvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 3. listopada 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je ostavljena na snazi ranija presuda tog suda od 27. studenog 2001. broj K-16/00 kojom je opt. M. P. proglašen krivim zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97. i 27/98., dalje u tekstu: KZ) i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, ukinut je pritvor protiv optuženika, koji je do tada bio određen iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje u tekstu: ZKP).

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku produlji pritvor iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da na strani opt. M. P., više nisu egzistentni razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a.

II Kž 501/11-4

Naime, prvostupanjski sud je prilikom donošenja pobijanog rješenja pravilno cijenio dosadašnje trajanje pritvora i izjavu V. T., ovjerenu kod javnog bilježnika, iz koje proizlazi da će optuženik boraviti kod imenovane u S. Imajući prije svega u vidu da sud prilikom odlučivanja o trajanju pritvora vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati u postupku i potrebe trajanja pritvora te da se pri tome pritvor ne smije pretvoriti u kaznu, izložene okolnosti u svojoj ukupnosti, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdavaju zaključak da više ne postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP-a, neovisno o tome što je optuženik državljanin Bosne i Hercegovine s prebivalištem u toj državi, na što u žalbi upire državni odvjetnik. Osim toga, značajni razlozi za odbijanje žalbe su okolnost da je donesena nepravomoćna presuda, kao i okolnost da je optuženik boravkom u pritvoru kroz vrijeme od jedne godine, osam mjeseci i 19 dana izdržao više od polovice izrečene kazne, a dosadašnji boravak u pritvoru zacijelo je utjecao na istoga na način da on neće pobjeći i izbjegavati eventualne daljnje mjere od strane pravosudnih tijela Republike Hrvatske.

Slijedom navedenog, a budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 3. listopada 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v.r.

Mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.