Gž-2143/2019-4 · Županijski sud u Rijeci

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-2143/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Vlade Skorupa, predsjednika vijeća, Darka Lupi, člana vijeća i suca izvjestitelja te Larise Cnković, članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača D. S., Š., OIB: ..., odlučujući o žalbi trgovačkog društva B. S. – U. d.o.o., Š. (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku iz Š., izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Sp-32/2019-7 od 13. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj 12.ožujka 2020.

r i j e š i o j e

1. Ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Sp-32/2019-7 od 13. rujna 2019. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2. Žalitelj B. S. – U. d.o.o. sam snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja u točki 1. izreke otvoren jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača D. S. iz Š., OIB: ..., (dalje potrošač), a u točki II. izreke zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača. U točki III. oslobođen je potrošač od preostalih obveza u odnosu na osnove i vjerovnike navedene u točki III. izreke.

Protiv rješenja suda prvog stupnja pravovremenu žalbu podnosi B. S. – U.d.o.o., Š. (OIB:...), pozivajući se na sve propisane žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), koji se u predmetnoj izvanparničnoj stvari primjenjuje na temelju čl. 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17 – dalje: SZ) i čl. 23. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj 100/15 i 67/18 – dalje: ZSP).

U žalbi ističe da sud odnosno Financijska agencija (dalje: FINA) nisu pravilno utvrdili vrijednost imovine potrošača jer da iz stanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora te odgovarajućih evidencija proizlazi da je potrošač vlasnik stana u stambenoj zgradi u Š., a što proizlazi i iz sadržaja osnove za plaćanje vjerovnika ovdje žalitelja čiji je predmet plaćanje doprinosa za zajedničku pričuvu navedene stambene zgrade. U tom smislu navodi da je upitno i da li D. S. može biti potrošač u smislu zakonskih odredbi obzirom da u odnosu na konkretnu osnovu ima status suvlasnika predmetne zgrade a da obveza plaćanja pričuve je zakonska obveza propisana čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ističe da B. S. – U. d.o.o. Š. nije vjerovnik potrošača već su vjerovnici upravo suvlasnici stambene zgrade u Š.

Predlaže da nadležni sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje tako što će odbiti prijedlog za otvaranje jednostavnog postupka stečaja u odnosu na vjerovnika B. S. – U. d.o.o. Š.

Žalba je osnovana iz razloga koji će se navesti u nastavku. Iz stanja u predmetu i sadržaja žalbenih navoda proizlazi da žalitelj u osnovi osporava svoj status kao vjerovnika jer da se u odnosu na konkretnu osnovu radi o obvezi D. S. na plaćanje zajedničke pričuve za zgradu ..., Š. u kojoj isti ima status suvlasnika odnosno vlasnika jednog stana, a žalitelj B. S. – U. d.o.o. Š. je upravitelj.

Proizlazi da u tom dijelu izreke prvostupanjskog rješenja sud prvog stupnja oslobodio od obveza potrošača i u odnosu na naprijed navedenu osnovu koju je FINA prestala izvršavati na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18) u odnosu na naznačenog vjerovnika B. S. – U. d.o.o. koji međutim prema sadržaju osnove – rješenja o ovrsi Ovrv-479/2016 nema status vjerovnika već taj status imaju na što se osnovano i ukazuje u žalbi imaju suvlasnici stambene zgrade zastupani po upravitelju B. S. – U. d.o.o.

Dakle, proizlazi da u pobijanom rješenju postoji proturječnost između isprave, Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje ,izreke pobijanog rješenja te sadržaja rješenja o ovrsi javnog bilježnika V. V. O.-479/2016 kao osnove koju je FINA prestala izvršavati pa je u tom dijelu ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. u vezi čl. 381. ZPP-a jer isto nije moguće ispitati.

Sadržaj pobijanog rješenja u dijelu iz točke III. izreke protivan je odredbama čl. 79.g t. 4. ZSP-a u vezi s čl. 75.a ZSP-a.

Dakle, neovisno od toga što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenice koje se odnose na zbroj glavnica neizvršenih osnova za plaćanje i osnova koje je FINA prestala izvršavati te utvrdio ukupan broj dana blokade potrošača kao i relevantne činjenice koje se odnose na pitanje imovine potrošača, kako je donošenjem pobijanog rješenja ostvarena naprijed navedena bitna povreda odredaba postupka na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti valjalo je na temelju odredbe iz čl. 380. t. 3. ZPP-a u vezi čl. 10. SZ-a te čl. 23. i 79.o. ZSP-a ukinuti rješenje suda prvog stupnja i predmet vratiti tome sudu kako bi u nastavku postupka otklonio navedenu bitnu povredu odredaba postupka te donio novu zakonitu odluku.

Slijedom naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci,12. ožujka 2020.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Vlado Skorup